Splitska djeca ponavljaju naučene lekcije
Djeca su izvikivala ono što čitaju sa zidova koje, gotovo tri desetljeća od kraja rata u Jugoslaviji, i dalje prekrivaju poruke od kojih se ledi krv u žilama. Pa ovdje je postalo sasvim normalno da se na sve strane “kočopere” kukasti križevi i ustaško “U”
Ima li ga tko se čudi tomu što su djeca vikala: “Ubij Srbina!”. Postoji li itko među nama tko još vjeruje kako je generacija koja dolazi tolerantnija, uključivija i “šira” od nas koji smo svjedoci mračnih devedesetih?
Mržnja i isključivost
Mladi ponavljaju ono što čuju od seniora po nogometnim stadionima i u obiteljskim kružocima kad netko “po gasom” sipa mržnju po drugima i drugačijima, želi im smrt, nesreću, nestajanje u vremenu i prostoru. A na takvim mladima, jao nama, svijet ostaje.
Djeca su izvikivala ono što čitaju sa zidova koje, gotovo tri desetljeća od kraja rata u Jugoslaviji, i dalje prekrivaju poruke od kojih se ledi krv u žilama. Pa ovdje je postalo sasvim normalno da se na sve strane “kočopere” kukasti križevi i ustaško “U”. Oni su gotovo dio nekakvog uličnog mainstreama na koji se više nitko ne osvrće, za kojeg ne mare ni vlasti, čiji bi ih komunalni redari trebali pobrisati u “roku odmah”.
Ni po muke da su mržnja i isključivost samo stvar ulice: ološa, šljama, bande neodgojene. No, oni su se odavno uselili u institucije: propagiraju ih pojedinci u školama i crkvama, medijima, udrugama... Nema nijedne pore društva u koju se nisu uvukli ekstremisti čijem su utjecaju, zorno to govori najnoviji primjer iz Sarajeva, podlegla i djeca.
Nacistički otrov truje danas i ovdje i najnevinije duše. Strašno je do čega nas je dovelo stalno podgrijavanje rata nakon rata, samo da bi oni koji su se u toj silnoj nesreći “nahlapali” sačuvali opljačkano i oteto.
Kad prebrojavate Srbe u Vukovaru, pa im slavodobitno poručujete da ne smiju koristiti ćirilicu u javnom prostoru jer ih ima manje od trećine od ukupnogbrojastanovništva,posredno ohrabrujetesvekojisuovemalesplićane na nogometnom turniru u Sarajevu potaknuli na krvožedno skandiranje.
Kad u eter puštate emisije poput “Bujice” i ostalih televizijskih šovinističkih stratišta u kojima se relativiziraju zločini nad Srbima u Jasenovcu i revidira povijest iz Drugog svjetskog rata na najpodmukliji mogući način, onda je jasno da će i najmlađi među nama pozivati na klanje. Zapravo, ta riječ tim mladim ušesima više ne znači ništa strašno, ona se nerijetko spominje u “pjesmama” koje šeraju jedni drugima ili ih slušaju sa starijima kad svadbeni bend, negdje poslije ponoći, raspali morbidnu “Gradišku Staru”.
Povijest se ponavlja
Toleriranje najgoreg crnila oko nas dovelo nas je do toga da su nam