Davos i balkanska paradigma
ne samo o excel tablicama, BDP izračunima i sličnim ekonomskim postulatima već o stvarnostima koje vas gotovo prisiljavaju na to da sudjelujete u njima. Naime, koga ne zanimaju ideja pravednijeg društva, tehnološke inovacije, zdravstvo, globalna suradnja i klimatske promjene? Tome koliko je jedan ovakav pristup uspješan, u prilog idu gotovo sve suvremene korporativne agende koje su inkorporirale ovakav pristup kada predstavljaju vlastite core djelatnosti na suptilan način u vidu humanizma i filantropije, promjene paradigmi, optimizacije ekonomije i pomoći čovječanstvu. No, to uopće ne čudi, naime, suvremeno društvo voli suptilnu igru performansa koja se mora reflektirati i na druga polja ljudske aktivnosti.
Suradnja u fragmentiranom dobu Ovogodišnja tema Svjetskog ekonomskog foruma vezana je za suradnju u fragmentiranom dobu i vrlo je zvučna i, moramo priznati, kao da ta vješto sročena sintagma odražava duh vremena u kojemu živimo. S jedne strane dijagnoza - mnogo fragmentiranih interesa, stavova, sektaških pozicija, sukoba, ratova - zajedničkog imena polikriza, koje imaju nemali broj poklonika, ali predstavljaju društveni problem, posebno u političkim i ekonomskim varijantama. S druge strane imperativ suradnje, strateškog ili funkcionalnog povezivanja, stvaranje zajedničke otpornosti na nepredvidljivosti koje mogu imati dalekosežne posljedice. I da, u Davosu ljudi manje-više rade samo to, iz vlastitih perspektiva - radi se o relativno ostvarenim i stručnim ljudima - pokušavaju ponuditi određene modele kao odgovor na suvremene izazove. Primjerice, António Guterres, glavni tajnik Ujedinjenih naroda, dobro je poentirao kada je rekao kako “ne postoje savršena rješenja na savršenu oluju”, ali postoji mogućnost smanjivanja štete i potrage za novim rješenjima, funkcionalnim i kolaborativnim.
Balkanska paradigma i naopake politike