Neposredni izbor gradonačelnika
U najvećem broju glavnih i velikih gradova u demokratskim državama neposredni izbor je praksa
Argumenti izneseni u literaturi i u političkoj praksi, kao i prethodno izlaganje, potvrđuju da je neophodno preispitivanje dosadašnjeg koncepta Grada i, prije svega, ustavnog okvira za ostvarivanje uloge Sarajeva kao jedinice lokalne samouprave i kao glavnog grada i ključnog centra ekonomskog, socijalnog, naučnog, kulturnog i sportskog razvoja ne samo gradskog područja nego i regije, pa i države u cjelini. Konsekventno treba redefinisati zakonska i statutarna rješenja kako bi se omogućilo ostvarivanje takve uloge grada.
Razgraničavanje nadležnosti
Prije donošenja ključnih političkih odluka u tom pravcu neophodno je obaviti multidisciplinarno istraživanje u kojem bi se razmotrili svi aspekti i očekivane posljedice predloženih rješenja. U dosadašnjoj praksi i u relevantnim istraživanjima nuđeni su različiti koncepti organizacije i strukture Grada. Čini se da savremenim zahtjevima i potrebama najviše odgovara pozicija Grada kao posebne društveno-političke zajednice sa jasno definisanim pravima i odgovornostima i sa ustavom utvrđenim izvornim nadležnostima i odgovarajućim izvorima finansiranja. Pri tome je neophodno osigurati primjenu međunarodnih demokratskih standarda o lokalnoj samoupravi. Predložena rješenja bi morala uvažavati sljedeće principe:
1. Teritorijalni obuhvat grada mora odgovarati tradicionalnim vrijednostima urbanog života u sarajevskoj kotlini, kao i funkcionisanju i razvoju komunalne privrede i infrastrukture. Grad bi trebale sačinjavati opštine Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo, Novi Grad, Ilidža i Vogošća. To podrazumijeva da grad mora imati efektivne instrumente planiranja razvoja i funkcionisanja cjelokupne gradske infrastrukture prvenstveno preko javnih preduzeća komunalne privrede.
2. Nova demokratska struktura grada - demokratski dignitet najvećeg broja glavnih gradova utemeljen je na neposrednim izborima članova gradskih vijeća, odnosno gradskih skupština, i na primjeni raznovrsnih oblika neposrednog odlučivanja građana o najvažnijim pitanjima od interesa za grad. To je i temeljni princip Evropske povelje o lokalnoj samoupravi. Postojeća rješenja u Gradu Sarajevu nisu u skladu s ovom praksom i propisanim principima.
Delegatski princip i paritetno predstavljanje udruženih opština, što je propisano Ustavom Federacije BIH, otežavaju identifikovanje i ostvarivanje vrijednosti grada kao cjeline. Grad ne može biti “akcionarsko društvo” udruženih opština. Ustav Federacije ne prepoznaje pojam “udruživanja opština u grad”. Ta odredba Ustava glasi: “Na području dvije ili više opština koje su urbano i teritorijalno povezane svakodnevnim potrebama građana, formira se grad kao jedinica lokalne uprave i samouprave...” Grad je, prema tome, posebna društveno-politička zajednica, a ne udruženje opština. U postojećem sistemu građani Sarajeva nisu realno predstavljeni niti su uticali na politiku i odluke Gradskog vijeća.
Evropska povelja o lokalnoj samoupravi nalaže neposredan izbor članova gradskog vijeća. Nedavno uvedena praksa neposrednog biranja opštinskih načelnika i gradonačelnika, osim u Sarajevu, dala je pozitivne rezultate. Trebalo bi propisati i neposredni izbor gradonačelnika Sarajeva. To je praksa u najvećem broju glavnih i velikih gradova u demokratskim državama.
3. Precizno razgraničavanje nadležnosti Grada prema drugim nivoima vlasti, posebno prema Kantonu. - Razgraničavanje nadležnosti različitih nivoa vlasti jedno je od najsloženijih pitanja ustavne teorije i prakse. Ta rješenja uvijek imaju velike političke, ekonomske, socijalne i brojne druge posljedice. Kada su u pitanju nadležnosti grada, one se moraju utvrđivati u relaciji prema nadležnostima države, Federacije i kantona, te prema nadležnostima opština kao jedinica lokalne samouprave. Posebno su složeni odnosi kod uspostavljanja konkurentne nadležnosti različitih nivoa kad, na primjer, jedan nivo vlasti utvrđuje politiku u određenoj oblasti, kad u toj oblasti ima ovlaštenje da donosi propise ili kad su niži organi ovlašteni da donose propise i izvršavaju ih.
Novi koncept
U novom konceptu ustavne pozicije grada bilo bi neophodno temeljito preispitati dosadašnja rješenja o raspodjeli nadležnosti, posebno u pogledu proširivanja njegove autonomne nadležnosti. Uobičajeno je da gradovi imaju sljedeće nadležnosti: urbano planiranje, stambena politika, zaštita okoliša, javni prevoz, komunalna infrastruktura, javne službe, snabdijevanje strujom, vodom, plinom, kulturna politika, turizam, lokalni poslovi, RTV stanice gradskog značaja, dobrotvorna djelatnost i finansije.
Svoje nadležnosti grad obavlja putem službi i javnih preduzeća i ustanova kojima povjerava ostvarivanje određenih poslova. Pri tome je od posebnog značaja da se precizno razgraniče nadležnosti između kantona i grada i da se to u praksi konsekventno provodi.
U okviru Centra za istraživanje razvoja lokalne i regionalne samouprave Odjeljenja društvenih nauka unutar ANUBIH tokom 2019. i 2020. izvedeno je istraživanje o temi Sarajevo grad i regija u vremenu i prostoru - studija. U zaključnim stajalištima istraživački tim zagovara nužnost promjene postojećeg ustavno-zakonskog položaja Grada Sarajeva u pogledu nadležnosti i teritorijalne organizacije. U nastojanju da se dođe do sveobuhvatne naučne elaboracije bitnih aspekata reforme ustavno-zakonske nadležnosti i teritorijalne organizacije Grada Sarajeva, inicirana je priprema međunarodne naučne konferencije Političko-pravni i zakonski položaj Grada Sarajeva u sistemu lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini: mogućnosti reforme nadležnosti i teritorijalne organizacije, koja je održana u novembru prošle godine. Za zbornik radova, čiji je urednik akademik Mirko Pejanović, pripremljeno je 15 referata prezentiranih na konferenciji, a Oslobođenje feljtonizira njihov dio.