Ne kriminalnim bandama
negativno. Celu noć na društvenim mrežama vršnjaci podržavaju ubicu, sa “To, care”, “8:0”. Mi smo izgubili tu bitku. Nesposobne, iščašene institucije, sa ljudima koje je pregazilo vreme, nisu u stanju da prepoznaju, da razumeju pre svega šta je to bezbednost, kakva je to nauka, kakve su opšte i posebne metode i tehnike te nauke. Što je još gore, propustili smo da radimo sa našom decom, prihvatili smo sve te propise i zakonodavstva koja su nas usmerila da dete to želi da radi i to što želi da radi, to i treba da radi. Pa, nije tako. To ne može tako da bude, istaknuo je Trifunović gostujući u Dnevniku O kanala.
Dodajedasmoizgubilibitkuzabrojne generacije i da sada moramo da ispravljamo greške.
- Ali, koliko juče moramo da se saberemo i da uključimo sve institucije i da sve institucije kažu šta ne valja da bismo mogli to da ispravljamo. Imali smo seriju dojava bombi u školama u Srbiji, a nemamo sertifikovanog menadžera bezbednosti, ljudi u školama ne znaju protokole u slučaju katastrofe, nisu uvežbavali te protokole sa decom, gradeći lik pozitivnog i negativnog junaka. Mi smo izgubili taj zamajac u tom delu, obesmislili smo profesora, nastavnika, doveli smo do toga da jednim telefonskim pozivom roditelji mogu da otpuste i nastavnika i profesora. Doveli smo do toga da pomoćni i svi mogući uticaji unište ono što je 50 posto obrazovanja, a to je vaspitanje. Kada deca ne poštuju autoritet roditelja, kako će ona da poštuju autoritet nastavnika, kada vam dete u kući kaže “samo me pipni, prijaviću te, znam telefon, otići ćeš u zatvor - ja ću da radim šta ja hoću”. Šta može roditelj da radi? U kakvoj je poziciji tada roditelj? Da li će roditelj da pošalje svoje dete u dom i da li će roditelj svoje dete da prijavi psihologu, psihijatru i na taj način da ga obeleži kroz neke kartoteke, datoteke za ubuduće. Pa, naravno da neće. I mi smo doveli sve do apsurda, podvukao je Trifunović.
Naš sagovornik podsjeća da je Institut za nacionalnu bezbjednost prije dva mjeseca organizovao konferenciju na zahtjev nastavnika i profesora osnovnih i srednjih škola.
Institut za kriminološka i sociološka istraživanja kaže da je svako sedmo dijete u srednjoj školi narkodiler i vi ignorište vapaj nauke
Odgovornih ima
- Čuli smo njihov vapaj, da je voda prešla preko ušiju. Mi smo zaključke sa te konferencije dostavili nadležnim institucijama. Znate šta se desilo - nula reakcije. I ko će sad da vrati majkama i očevima izgubljenu decu? Ko? E, o tome se radi kada nemate institucije, kada su urušeni stubovi društva - a jedan od stubova društva je ta naša koleginica i kolega nastavnik, profesor u osnovnoj i srednjoj školi, naglašava Trifunović.
Ukazuje i na to da se na televizijama sa nacionalnim frekvencijama bez limitacije iznose eksplicitne scene nasilja, da se glorifikuju i u nastavni ciklus uključuju osuđena lica, te da glavnu riječ vode osuđeni, presuđeni ratni zločinci, ratni huškači.
- U velikoj meri deca su proizvod nas, onog šta smo mi uradili, evo, sve sam vam opisao. Da li će neko da odgovara? Moraće da odgovara, zaključuje Trifunović.