Inzkov zakon popravlja Schmidt ili država

Skoro dvije godine od nametanja, sve je jasnije da je bivši visoki predstavnik ostavio rupu u Krivičnom zakonu BIH zbog koje nema optužnica za negiranje genocida

Širenjemržnjeinetrpeljivosti,veličanje zločina i zločinaca matrica je po kojoj političari godinama opstaju na vlasti. Zločincima su podigli spomenike, po njima dali imena trgovima, školama... Utakvojrealnosti,bivšivisokipredstavnik Valentin Inzko nametnuo je izmjene Krivičnog zakona BIH, koje kažu da kazna slijedi onome ko javno odobri, porekne, grubo umanji ili pokuša opravdatigenocidiratnezločine.sada, skoro dvije godine od nametanja, možemo čuti da je tzv. Inzkov zakon propao, da je beskorisno slovo na papiru, da je ostavljena rupa u zakonu...

Apstraktna formulacija

- Do kraja prošle godine državni tužioci su odlučili da neće provoditi ukupno 27 istraga o negiranju genocida, drugih ratnih zločina i veličanja osuđenih ratnih zločinaca, piše Detektor.

Milanko Kajganić, glavni tužilac Tužilaštva BIH, više je puta pokušao objasniti zbog čega nema optužnica. Mnoge brine utisak da je dovoljno reći kako nije bilo namjere da se nekoga uvrijedi ili da se saosjeća sa žrtvama, da bi se utvrdilo da elemenata krivičnog djela nema. Je li moguće da među onim što svakodnevno slušamo u javnim istupima, prije svega političara, nema ama baš nijedan pravosudno provjerljiv?

- Zasad je takva situacija, nemamo nijedne optužnice. Problem Tužilaštva BIH je taj što je krivično djelo koncipirano na način da je potrebno dokazati i da neko negira, umanjuje ili opravdava zločine protiv međunarodnog humanitarnog prava, ali da to radi na način koji bi mogao dovesti do određene posljedice. Formulacija koja bi mogla dovesti je dosta apstraktna. Problem predstavlja to što mi apsolutno u zemljama Evrope nemamo prakse koja se odnosi na ovo krivično djelo, rekao nam je Kajganić.

Iz Tužilaštva BIH kažu da će objavljivati optužnice i negativne tužiteljske odluke sa obrazloženjima postupajućih tužitelja kako bi javnost imala bolji uvid u procesuiranje ovih predmeta. Podsjećaju da se ovi predmeti rade u okviruodsjekazameđunarodnupravnu pomoć i ostala kaznena djela, u kojem su raspoređena četiri tužioca.

- Čuo sam ocjenu da postoje neke odredbe koje su prilično neprovodive. Ako smatraju da neke stvari nisu dovoljno dobre, treba pokrenuti inicijativu da se one promijene i da taj zakon, kako bih rekao, postane operativan, provodiv, kaže predsjednik VSTVA Halil Lagumdžija.

Nezir Pivić, bivši zamjenik ministra pravde BIH, ističe da bi sud morao da tumači zakon da bi mogao da provodi sudsku praksu.

- Da bi tumačio zakon, sud mora imati predmete u radu, a Tužilaštvo nije Sudu BIH dostavilo niti jednu optužnicu na potvrđivanje. Dakle, Sud nije imao priliku dati tumačenje. U demokratskim društvima, koja počivaju nacivilizacijskimvrijednostima,postoji i društvena praksa prema kojoj se negatori holokausta i genocida u društvu smatraju nepoželjnim i nedostojnim, dok je u entitetu RS društveni standard da negiraju genocid u Srebrenici u svakoj prilici, kaže Pivić.

Zaključuje da Tužilaštvo BIH krivično goni prema odredbama zakona, a ne prema sudskoj praksi te da glavni tužilac sudsku praksu treba da prepusti Sudu.

- Njegovo je da provede istragu, pripremi optužnicu i da je zastupa, na Sudu je da presuđuje, napominje.

Arbenmurtezićizcentrazaedukaciju sudija i tužilaca Federacije BIH kaže da se mora otvoriti diskusija o ovome, vidjeti da li postoji konsenzus oko problema primjene zakona u praksi i zaključiti da li su potrebne određene izmjene i dopune. Dodao je da, bez obzira na to što se promijenila ličnost visokog predstavnika, mi i dalje imamo tu instituciju.

Veliki broj tužilačkih argumenata za neprovođenje tzv. Inzkovog zakona nije pravno validan, kaže Išerić

Upitni argumenti

Harunišerić,asistentnapravnomfakultetuuniverzitetausarajevu,smatra da je jedan od argumenata kojeg tužioci nude za neprocesuiranje ovog krivičnog djela, sloboda govora i to bez da su proveli odgovarajuću pravnu analizu da li je ta sloboda govora prešla granice dozvoljenog.

- Taj je argument vrlo upitnog kvaliteta. Tužioci se osvrću i na tvrdnje osoba koje su prijavljene zbog počinjenog krivičnogdjeladaonenikoganisuhtjele uvrijediti, da poštuju sve žrtve. Taj argument je totalno irelevantan, nebitan i neupotrebljiv, jer posljedica nije vrijeđanje nečijih osjećanja, već mogućnost,potencijaltogadaizazovemržnju, nasilje, kaže Išerić.

Napominje da, osim nedostatka edukacija,nemanivoljezaprocesuiranje onih koji negiraju genocid i zločine.