Istinski majstor ženskih likova
S obzirom na manjak kvalitetnih filmova na kinorepertoaru, vraćamo se u ne baš tako davnu prošlost sa ostvarenjem “Volver” velikog španskog genijalca Pedra Almodóvara
Gotovo niko od evropskih filmaša ne režira ženske likove kao Pedro Almodóvar. Njegovi ženski likovi su čvrsti i hrabri u jednom mahu, i isto toliko fragilni i povučeni kada to treba da budu. Pažljivo nijansiranje njihovih karakternih osobina kroz situacije i fabulu u filmu čini tako lako i opušteno da jednostavno kada god da se uključite u film, znaćete da ga režira španski majstor pokretnih slika Pedro Almodóvar. Vjerovatno jedini od svoje generacije reditelja preko bare, James L. Brooks (“As Good As It Gets”) poput Almodóvara to čini na sebi svojstven način.
I jedan i drugi reditelj za svoje filmove biraju kvalitetne glumice koje njihove replike i dijaloge iznose sa svojevrsnim stilom i gracioznošću, ujedno gradeći time jake ženske likove. Almodóvarov film “Volver” (Vraćam se, 2006) napučen je raznovrsnim ženskim likovima koje utjelovljuju neke od španskih legendarnih glumica poput Carmen Maure, Penelope Cruz i Lole Dueñas.
Raimunda (Cruz) radi tri posla da spoji kraj s krajem izdržavajući kćerku Paulu (Yohana Cobo) i muža koji je upravo dobio otkaz. Po povratku kući zatiče kćerku svu pokislu, samo da bi otkrila da je muž završio sa nožem u stomaku nakon što je pokušao seksualno iskoristiti kćerku, priznavši da joj nije otac. Raimunda sakrije leš u zamrzivač komšijinog restorana čije je ključeve ostavio vlasnik, te otvori restoran kako bi uslužila filmsku ekipu koja u blizini snima film. Raimundina sestra Sole (Dueñas) se pak bori sa svojim strahovima, kada joj se ukaže vlastita majka Irena (Maura) koja je poginula davno u požaru sa mužem. Sole nije sigurna da li joj je majka stvarno živa ili joj se ukazao njen duh. Jer, s obzirom na govorkanja u njihovom rodnom mjestu, duh njihove majke se već ukazao i pazio na njihovu tetku, koja je bila zašla duboko u starost.
Almodóvar sa istančanim filmskim osjećajem plete priču i prikazuje njene likove kao individue sa svim svojim detaljima, dobrim i lošim dijelovima, mušicama i finesama. Cruz naprosto blista u ulozi Raimunde, a Almodóvar se u svakom kadru ne libi istaći njenu personu u svoj njenoj ljepoti, dok Dueñas kao Sole izrazima lica i gestama gradi gotovo cijeli svoj lik. Veteranka Maura je neponovljiva u svojoj ulozi, sprva pojavljujući se kao avet prošlosti, samo da bi se prometnula u nešto više.
Almodóvar ne bi bio Almodóvar da film naprosto ne odiše jarkim bojama, sasvim usklađenim za svaki pojedini frejm filma i znalački osmišljenom mizanscenom glumica čiji kostimi savršeno upotpunjuju šarolikost kadra. Također, muzika je autentična (kompozitor je Alberto Iglesias) i odiše pomalo stilom legendarnog Hitchcockovog “kućnog kompozitora” Bernarda Herrmanna, a scena u kojoj Cruz u restoranu na partyju pjeva pjesmu “Volver” jedinstven je momenat koji filmu daje posebnu notu gracioznosti.
Almodóvar sa istančanim filmskim osjećajem plete priču i prikazuje njene likove kao individue sa svim svojim detaljima