Kim kontinentom
skih zemalja. Ovogodišnji festival je protekao u znaku dominacije vrijednih dokumentarnih i avangardnih filmova, a najbolji film festivala “Leb i sol” mladog poljskog reditelja Damiana Kocura znalački isprepliće dokumentarno i igrano.
Riječ je o svojevrsnoj sagi o mladom pijanisti, koji dolazi na odmor u malo mjesto u poljskoj provinciji. Tu zajedno sa svojim bratom i njegovim prijateljima provodi vrijeme u ljenčarenju u prodavnici kebaba, inače omiljenom sastajalištu tamošnje omladine. Uz neograničenu konzumaciju alkohola i mladalačku neozbiljnost dolazi do prepirke i rasističkih istupa te grupe prema dvojici namještenika arapskog porijekla, što sve okončava nadasve tragičnim smrtonosnim ishodom za jednog od njih.
Sa glumcima debitantima, iako je igrano, “Leb i sol” se više doima kao dokumentarno ostvarenje i nadasve je kreativno eksponirana psihološki iznijansirana storija o fenomenu rasizma i nacionalizama, kao krajnje neljudskim manifestacijama negativne i netačne percepcije stvarnosti.
Potpuno avangardno ostvarenje, koje ispituje mogućnosti vizuelnog
U ovom filmu sa dugim monolozima, zapravo recitacijama dvoje glumaca, ekspliciraju se neki savremeni društveni konflikti
jezika uopšte, sasvim opravdano je nagrađeno u selekciji Local Artists, film “De Facto” rađen je u austrijsko-njemačkoj koprodukciji autorice Selme Doborac, multimedijalne umjetnice našeg porijekla. U ovom filmu sa dugim monolozima, zapravo recitacijama dvoje glumaca, ekspliciraju se neki savremeni društveni konflikti. Bez direktnog označavanja konteksta, film govori o oslobađanju od (ne)ljudskih bezdana, kroz bezkompromisni vizuelni literarno-filozofski jezik.
Među vrijedne filmove Filmskog festivala Crossing Europe ‘23. treba uvrstiti i filmove sa Balkana - “Najsretniji čovjek na svijetu” Teone Strugar Mitevske (scenaristkinja Elma Tataragić), “Murina” Antoanete Alamat i “Cine-guerrilas; Scene from the the Labudovic Reels” Mile Turajlić.