Jelena Trivić je Vučićev džoker p
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je puca li dugogodišnji savez između Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkih Srba, i Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata. Sagovornici su bili Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mosta
Omer Karabeg: U posljednje vrijeme Dragan Čović sve više govori o Nato-putu Bosne i Hercegovine. Kaže da taj put niko ne može zaustaviti, dok Milorad Dodik traži prekid svake saradnje sa NATO-OM. Čini mi se da ranije nije tako bilo?
Slavo Kukić: Nije bilo tako eksplicitno, iako su razlike tog tipa među njima oduvijek postojale. No, ne mislim da su te razlike, koje su se sada ispoljile u eksplicitnoj formi, dovoljan indikator da bi se moglo govoriti o pucanju suradnje između Dodika i Čovića. Mislim da su oni vezani pupčanom vrpcom.
Interesna veza
Dragan Čović i Milorad Dodik su po različitima osnovama interesno vezani. Ne vjerujem da razlike u odnosu na eurointegracije i NATO-PUT mogu tu interesnu vezu uzdrmati.
Adnan Huskić: Nije NATO jedini problem. Postojala su različita gledanja na Oluju i druge događaje iz prošlosti oko kojih apsolutno nije postojalo nikakvo suglasje između njih dvojice. Oni su, međutim, uspjeli da izgrade jedan specifičan međusobni odnos koji je omogućio da njihov savez funkcioniše bez obzira na sve te razlike. Tako je i sa razmimoilaženjem oko članstva u NATO-U. Zato mislim da je rano govoriti o zahlađenja odnosa, a pogotovo ne o raspadu te osovine koja postoji duži niz godina.
Omer Karabeg: Ali Milorad Dodik je početkom aprila rekao da pokušava da nagovori Hrvate da zajedno sa Srbima napuste institucije Bosne i Hercegovine. Nakon toga stiže Čovićeva izjava da je Bosna i Hercegovina domovina Hrvata i da će oni snažno nastaviti da rade na njenoj izgradnji. Zar to nisu značajne razlike?
Slavo Kukić: Jesu. Ali treba detaljnije poznavati strukturu ličnosti i Milorada Dodika i Dragana Čovića. Milorad Dodik se vrlo često koristi političkim spinovima koje Dragan Čović zbog međusobnih dobrih odnosa vrlo često prešuti. Ovaj put nije prešutio Dodikov spin. Mislim da se Dodik iznenadio jer nije očekivao da će Čović tako reagirati.
Adnan Huskić: Mislim da sve to treba staviti u širi kontekst formiranja vlasti u Bosni i Hercegovini iz koje se u potpunosti isključuje SDA. Intervencijom visokog predstavnika u izvjesnoj mjeri su zadovoljeni zahtjevi stranaka koje predvodi HDZ, zbog čega postoji njihova obaveza da se konstruktivnije ponašaju. To ide u prilog tezi da Sjedinjene Američke Države trenutno posmatraju Bosnu i Hercegovinu onako kako su je posmatrale devedesetih godina. To znači da treba da dođe do aranžmana između Bošnjaka i Hrvata kako bi se oslabila osovina Dodik - Čović koja već dugo dominira političkim prostorom u Bosni i Hercegovini.
Omer Karabeg: Gospodine Kukiću, mislite li i Vi da Amerikanci žele da se ponovo uspostavi saradnja između Hrvata i Bošnjaka, kao što je to učinjeno Vašingtonskim sporazumom iz 1994. godine, što je doprinijelo porazu vojske bosanskih Srba?
Slavo Kukić: Izvjesno je da će Amerikanci učiniti sve kako bi umanjili udarnu moć velikosrpskog koncepta srpskog svijeta. Ne toliko zbog samog srpskog svijeta koliko zbog toga što širenje tog projekta znači veću mogućnost Moskve da se intenzivnije uključi u realizaciju svojih geopolitičkih interesa u ovom dijelu Evrope. Da bi se zaustavile velikosrpske ambicije u Bosni i Hercegivini, treba, prije svega, oslabiti Dodika
i oni to rade na dva načina. Jedan je jačanje veza između Bošnjaka i Hrvata, a drugi pritisak na Beograd da se distancira od Milorada Dodika, drugim riječima, da ga pusti niz vodu. Postoje neke informacije iz visokih diplomatskih krugova da Vučić to čini, mada vrlo diskretno, formiranjem Narodnog fronta Jelene Trivić u Republici Srpskoj.
Omer Karabeg: Da li je dio tog plana i to što je Čović počeo da govori kako treba povratiti povjerenje između Bošnjaka i Hrvata?
Adnan Huskić: Mislim da je to manje-više jasno. Ide sa na to da se relaksiraju odnosi između Bošnjaka i Hrvata i to se traži i od čelnika HDZ-A.
Omer Karabeg: Izgleda da puca i veza između Dodika i hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića. Doskora je Milanović stalno hvalio Dodika, čak ga je i posjetio na njegovom privatnom imanju u Laktašima. U januaru ove godine Milanović je izjavio da je Dodik bio i da može biti saveznik Hrvata u borbi za njihova prava u Bosni i Hercegovini. Međutim, prije nekoliko dana Milanović je oštro reagovao na Dodikovu prijetnju o otcjepljenju Republike Srpske. Ironično je zapitao da li Dodik misli da to može da se dogodi uz pomoć Rusije i poručio: “Moj prijateljski savjet braći Srbima je - dajte, ljudi, dođite sebi”. Otkud taj zaokret? Milanoviću ranije nisu smetale Dodikove secesionističke izjave.
Adnan Huskić: Ja sam odavno zaključio da je bespredmetno pokušavati dokučiti šta se zaista dešava u glavi gospodina Milanovića, pa je teško tumačiti i promjenu kursa o kojoj govorite. Treba, međutim, imati u vidu da je Dodik u zadnjih mjesec i po do dva počeo da iznosi mnogo radikalnije stavove i da mnogo brutalnije nastupa u javnosti. To se često povezuje sa ogromnim dugovima Republike Srpske koji dolaze na naplatu juna ove godine kao i sa njegovim trenutno lošim odnosima sa Aleksandrom Vučićem. Dodik više nije onaj Dodik od prije nekoliko mjeseci. Možda i u tome treba tražiti razloge za promjenu Milanovićevog odnosa prema Dodiku, mada je, ponavljam, veoma teško tumačiti njegove postupke.
Slavo Kukić: Mislim da je Milanović uspostavio dobre odnose sa Dodikom kako bi bio na drugoj strani u odnosu na Andreja Plenkovića. Vjerojatno je sada shvatio da je vrag odnio šalu jer je Dodik postao personifikacija vrlo opasnog destruiranja Bosne i Hercegovine, pa bi mu dobri odnosi sa Dodikom umanjili podršku birača na predsjedničkim izborima.
Omer Karabeg: Dodiku je sada najvažnije pitanje državna imovina. To je za njega, da tako kažem, pitanje života i smrti. Državna imovina mu je potrebna da bi mogao da je založi kako bi dobio kredite. U bitki za državnu imovinu potrebna mu je podrška Čovića.
Adnan Huskić: Nisam čuo da se Čović po tom pitanju jasno očitovao. Mislim da ne vidi nikakvu potrebu da se angažuje u konfrontaciji oko državne imovine.
Slavo Kukić: Mislim da je Dodik svjestan da će vrlo teško proći njegovi zahtjevi u vezi sa državnom imovinom. Kao što je svjestan da će mu vrlo teško proći i zahtjevi u vezi s hidrocentralom Buk Bijela ili s aerodromom u Trebinju. Ali on ide, da tako kažem, snagom seoskog razbijača - pa šta prođe, prođe. Dragan Čović se nije izjašnjavao o državnoj imovini kao što je prešućivao i masu drugih stvari. Ali mislim da on ovdje ima i jedan razlog više. Ne atakuje se na državnu imovinu samo u Republici Srpskoj, niti to radi samo Milorad Dodik. Ta priča je ista i u Federaciji, samo što oko toga šute i Čović i Izetbegović. Imali smo masu primjera da je državna imovina prevedena na niže jedinice vlasti ili na firme i kompanije, a da niko oko toga nije dizao galamu. Onog časa kada bi se uključio u raspravu o državnoj imovini, Čović bi i sam mogao doći na dnevni red, a on to želi da izbjegne.
Omer Karabeg: Da li bi Dodik bio bitno oslabljen ako bi izgubio podršku Čovića i hrvatskog vrha?
Adnan Huskić: Da. Definitivno. Osovina Dodik - Čović proizvodila je krize u Bosni Hercegovini pored ostalog zahvaljujući i djelovanju Stranke demokratske akcije. Teško je bilo uraditi bilo šta što je bilo suprotno interesima te osovine. Problem je bio i u tome što je Hrvatska svoje vanjskopolitičko djelovanje podredila interesima HDZ-A. Ukoliko se situacija promjeni, ukoliko više ne budemo imali sinhronizovano djelovanje Beograda i Zagreba, onda možemo očekivati relaksiranje odnosa.
Mislim da je Milanović uspostavio dobre odnose sa Dodikom kako bi bio na drugoj strani u odnosu na Andreja Plenkovića. Vjerojatno je sada shvatio da je vrag odnio šalu, kaže Kukić
Slavo Kukić: Dodiku je najvažnija potpora Aleksandra Vučića i srbijanskog vrha. Onog časa, kad te potpore nestane, i njega će nestati, što bi narod rekao, od jutra do sutra. Nestaće potpora koju Dodik ima u biračkom tijelu koja nije onolika kako se zvanično prikazuje. Sazreće svijet o negativnim efektima za srpski narod u Bosni i Hercegovini koje je posijao Milorad Dodik i ljudi će početi da mu okreću leđa. Maloprije sam spomenuo Jelenu Trvić. Kad gledate njezin politički vokabular, to je zapravo vokabular Milorada Dodika - takmičenje ko je veći Srbin. Ali ne isključujem mogućnost da je ona džoker na kojeg igra Aleksandar Vučić jer se radi o mladoj političarki koja nema nikakvih hipoteka i repova, niti ikakvih optužbi za kriminal. A odgovara i konceptu srpskog svijeta iza kojega stoje Srpska pravoslavna crkva i Aleksandar Vučić osobno. Dodiku je važna i potpora Hrvatske, ali ona može biti samo uteg na vagi uvjeravanja svijeta kako Bosna i Hercegovina, ovakva kakva jeste, ne odgovara ni Hrvatima, ni Srbima i da bi oni rado zagovarali njenu disoluciji