Koga zanima Premijer liga BIH?
Miron Muslić koji u svojim fudbalskim idejama i stavu prema fudbalu inkorporira sve ono što jeste moderni fudbal i što ima potencijal za najviši nivo, ne želi pratiti ligu matične zemlje
Prošle sedmice imao sam priliku razgovarati sa Mironom Muslićem, bh. trenerom koji predvodi najveću senzaciju ove sezone u belgijskom fudbalu, Cercle Brugge. U izuzetno zanimljivomrazgovoru,dotaklismosemnogih tema, ali bavili smo se isključivo fudbalom i različitim fudbalskim idejama i njihovom implementacijom.
Odskočna daska
Rekao mi je Miron tom prilikom da je ključ za trenerski napredak, kako on to vidi, konstantno raditi na sebi, gledati fudbal, pokušavati, praviti greške i potom ih ispravljati. Shvatio sam da on nastoji ispratiti, pročitati i razumjeti sve što mu može pomoći da unaprijedi znanje. Isto tako, rekao mi je bez previše ustezanja da nema interes i ne prati Premijer ligu BIH.
U (ne)dobronamjernost Saveza davno smo se uvjerili i to je tema kojom se više nije potrebno baviti. No, ne čini samo Savez bh. fudbal, imamo valjda desetine i stotine klubova
Nije trebalo proći puno vremena da se i sam podsjetim zašto je Muslić takvog stava. Pazite, govorimo o zaista perspektivnom treneru evropskog nivoa. Kao trener iz Bosne i Hercegovine ni ne možete otići u Belgiju, a kamoli biti cijenjeni od tamošnje javnosti kao svojevrsni revolucionar u odnosu na standardni nivo njihovog fudbala, koji je neuporedivo viši od onoga čemu mi svjedočimo. Mironu će, uz malo sreće, Belgijaicerclebruggeposlužitikaoodskočna daska za još viši nivo, a možete sami pretpostaviti koji je to viši nivo.
Dakle, čovjek koji u svojim fudbalskim idejama i svom stavu prema fudbalu inkorporira sve ono što jeste moderni fudbal i što ima potencijal za najviši nivo, ne želi pratiti ligu matične zemlje. Ne zato jer je zlonamjeran, ne zato jer je arogantan, nego isključivo zato što iz nje ne može naučiti ništa dobro.
Prošli vikend nas je, prije svega zbog katastrofeizbanjalukeisuđenjamiloša Gigovića, koji je višestruki povratnik u bezobraznimlakrdijama,samojošjednom podsjetio zašto bi za ljude poput Mirona Muslića bilo apsolutno gubljenje vremena posvećivati ikakvu pažnju Premijer ligi BIH i zašto je to apsolutno gubljenjevremena,živaca,aukonačnici i zdravlja, i mentalnog, a posljedično i fizičkog, za sve nas koji smo uz fudbal u ovoj zemlji odrasli.
Iskreno sam Mironu rekao u toku našeg razgovora da me razlika u temama o kojima razgovaram sa njim i onima o kojima razgovaram sa sagovornicima vezanim za bh. fudbal žalosti, jer mi stvara dojam da ne govorimo o istom sportu. On je istakao da Bosna i Hercegovina ima ogroman potencijal, ali da moramo sebe prestati limitirati i damoramovišepočetidacijenimorad.
Ne mislim da su treneri u Bosni i Hercegovini nepismeni i zaostali, kako se to često voli reći, niti mislim da ne postoje ljudi koji imaju potencijal da fudbal vide i zamisle onako kako ga vidi i zamišlja moj sagovornik od prošle sedmice. Ipak, ambijent je takav da se o ovim temama apsolutno ne može ni razgovarati. I kad stvorite takav ambijent, logično je da ćete kroz nekoliko sezona ili generacija vidjeti postepeni raspad na svim fudbalskim poljima.
Fudbalu u Bosni i Hercegovini nedostaje mnogo stvari, počevši od infrastrukture, preko edukacije pa sve do fudbalskih ideja, filozofije razvoja i dugoročnih planova. No, nemoguće je o takvim stvarima razmišljati kad nisu riješena ni temeljna pitanja. Recimo, da ne postoje klubovi sa u kontinuitetu povlaštenim statusom.
Naš fudbal ne nagrađuje i ne selektira ljude prema njihovom znanju i sposobnosti, jer ne postoje ni kriteriji za takvošto,nitiambijentgdjebisetakvošto moglo pokazati. Nemamo ni klubove poštene do te mjere da makar kao institucije sa višedecenijskom tradicijom pružepodrškuprotivnikuosakaćenom sudijskim greškama, ali imaju dovoljno iluzija o vlastitom značaju da na sve strane kmeče kada se katastrofalno suđenje u korist određene, manje grupe klubova, njima obije o glavu.
U(ne)dobronamjernostsavezadavno smo se uvjerili i to je tema kojom se više nije potrebno baviti. No, ne čini
Fudbalu u Bosni i Hercegovini nedostaje mnogo stvari, počevši od infrastrukture, preko edukacije pa sve do fudbalskih ideja
samo savez bh. fudbal, imamo valjda desetine i stotine klubova i sportskih radnika koji pristaju biti predmetom ismijavanja učešćem u cirkusu, uglavnom bez da se usude dići glas. I kad dignu glas, obično je to jer štite isključivo vlastitu poziciju, bez da bar na momenat pogledaju širu sliku.
Prošlo je dovoljno vremena u kojem se moglo klubove smatrati operisanim ododgovornosti.no,svakinarednidan u kojem, recimo, Sarajevo, Željezničar, Široki Brijeg, Velež, možda i Zrinjski, Sloboda te svi oni koji žele bolji i kvalitetniji,anadasvepoštenijifudbalubih, ne sjednu za stol i ne probaju se dogovoriti o zajedničkom pravcu djelovanja, samo dodatno povećava odgovornostsvihtihklubovazaaktuelnostanje.
Svojevremena inicijativa pet klubova pod imenom 4R spektakularno je propala radi sitnih interesa prije nego što je i do kraja definisala pravce djelovanja. Za propadanje takve inicijative nikako nije kriv Savez, nego klubovi učesnici koji su spremni prodati bolje sutra za jednu marku danas. Koliko god primitivno zvučala takva rečenica, doslovno se o tome radi.
Reputacija
Za ovu sezone je ionako već kasno, no koliko god klubovima bilo teško shvatiti da se fudbal igra i poslije nje, a čini se da su svi programirani da razmišljaju samo do kraja maja, on će se nastaviti igrati. I to baš kao i dosad, ako se nešto drastično ne promijeni. Bit će zanimljivo slušati plakanje onih koji ne ostvare ambicije, bilo da se radi o izlasku u Evropu, ili opstanku u ligi, i njihove apele za podršku javnosti. Podršku svojim bijednim, podaničkim odnosom, nikako nisu zaslužili i sigurno je neće dobiti, jer je budala sve manje. Na kraju, treba im biti jasno da su, u marketinškom smislu, skupa sa Savezom, kreirali proizvod koji nikoga ko iole drži do sebe uopšte ne interesuje, a njegovu ionako užasnu reputaciju svakim svojim narednim potezom samo nastavljaju srozavati. A oni neka i dalje žive u iluziji vlastitog značaja i na lovorikama uspjeha od prije više decenija. Vidimo gdje nas je to dovelo.