Sarajevo pamti svoju dobru vilu
Agresor nije birao metu da dođe do cilja, da ubije Sarajevo, a 1992. je ubijena i dr. Silva Rizvanbegović
Teško je bilo shvatiti da agresori pucaju na komšije, prijatelje, na one sa kojima su dijelili školske klupe, na one sa kojima su dijelili radni prostor, dobro i zlo. Još je teže bilo shvatiti da agresor puca na vozilo i zgradu Hitne pomoći, porodilište, bolnicu. A upravo to se desilo. Agresor nije birao metu da dođe do cilja, ubije Sarajevo. Sarajevo su ubijali iz sekunde u sekundu, iz sata u sat. Ubijana su djeca, starci, žene, doktori, ubijano je sve što je pokušavalo disati, živjeti, voljeti. 1992. je ubijena i dr. Silva Rizvanbegović.
Porodica
Doktorica anđeoskog pogleda, nadljudske energije i žara, ogromnog znanja, ljubavi i topline. Doktorica koja je voljela svoj poziv, svoje Sarajevo, svakog čovjeka bez izuzetka.
- Poznavala sam doktoricu još kao student, a kasnije sam imala privilegiju da radimo zajedno u Hitnoj pomoći. O dr. Silvi je ispričano mnogo toga, a čini mi se nedovoljno jer je bila neopisiva. Sjećanje na nju probudi najljepše emocije i ogromnu tugu što nas je napustilatakorano.raditiuhitnojtokom rata je bilo izuzetno teško, bili smo tada mali kolektiv i funkcionisali kao porodica. Početkom rata smo uveli smjene od 24 sata da bi nam bilo lakše prebacivati se od kuće i nazad. Dr. Silva je bilaneumorna.tokomjedneodbitaka za Sarajevo došla je u našu smjenu da nam pomogne. To nam je puno značilo, psihički nas je osnažilo, produbilo kolegijalnost i prijateljstvo, priča dr. Jasminka Kovačević i dodaje da je dan kada je poginula dr. Silva jedan od najtežih tokom opsade Sarajeva.
Toga dana je veliki broj ranjenika zbrinut u Hitnoj pomoći, a onda su, poslije trijaže, u noćnim satima sa tri vozila puna ranjenika krenuli prema bolnici. U jednom vozilu se nalazila dr. Silva koja je bila prethodno ranjena, isto tako na zadatku, a u trenutku pogibije još je imala zavoj na ruci, u drugom vozilu nalazio se dr. Tihomir Bera, a treće vozilo je bilo bez doktora. Agresorski rafal iz kasarne “Maršal Tito” je ciljano gađao bijelu kolonu.
- Ranjeni su i vozač Salih Krečo i dr. Silva. Vozač je uspio skrenuti i zaustaviti vozilo, te na taj način spasiti živote ranjenika koji su se nalazili u vozilu. Okrenuli su se jedno drugome i rekli da su ranjeni. Nažalost, dr. Silvi nije bilo pomoći, a srećom Salih je preživio. Dugo se liječio, ranjavanje je ostavilo posljedice, ali njegov herojski čin je ostao upamćen, prisjetila se dr. Kovačević.
Sjećanje
Smrt dr. Silve Rizvanbegović je još jednom progovorila o karakteru rata, o neprijatelju kojem ništa nije sveto, pa čak ni bijeli mantil.
- Smrt dr. Silve je bila strašna za sve nas. Bili smo u šoku. Kasnije kada sam pogledala auto u kojem je poginula, vidjela sam potpuno izrešetana sjedišta, ciljano se išlo na to da ih ubiju. Teško je bilo povjerovati da će se ljekari naći na meti. To je posebna vrsta psihološkog rata jer kada ljudi vide da ginu ljekari, osjećaju paniku, strah. Na svaki način se ubijalo Sarajevo, dodala je dr. Jasminka Kovačević, koja je do penzionisanja vodila Edukativni centar “Dr. Silva Rizvanbegović”.
Kolektiv Hitne pomoći čuva sjećanje na heroinu dr. Silvu Rizvanbegović. Edukativni centar koji sa ponosom nosi njeno ime postao je prepoznatljiv u BIH i svijetu po kvalitetnom radu i velikim rezultatima. I danas će kolege u 12 sati položiti cvijeće na spomenik dr. Silvi Rizvanbegović i evocirati sjećanja i uspomene na doktoricu koja nije mogla ostaviti svoj grad, koja je na svaki način pokušavala pomoći Sarajlijama i na tom putu je izgubila život 17. maja 1992.
Vozač Salih
Krečo, iako i sam teško povrijeđen, razmišljao je o zaklonu i spašavanju života ranjenika koje su prevozili u bolnicu