Otvoreno pismo svima
Civilno društvo je na udaru, a nezavisni mediji i NVO-I će nestajati, u RS-U po “zakonu”, u FBIH po praksi PUFBIH za koju čak ni zakonski osnov ne treba
Poreska uprava FBIH (PUFBIH), svojom poreskom “politikom”, bez ikakvog zakonskog osnova, prijeti da uništi nevladin sektor, važan činilac civilnog društva. Pri tome to radi selektivno fokusirajući se na organizacije koje su kritične prema vlasti. Sredstva i ciljevi te “politike” neodoljivo podsjećaju na Putinov odnos prema nezavisnim nevladinim organizacijama u Ruskoj Federaciji. Svaka duboka država nezavisno od zemlje u kojoj vlada ima isti interes koji brani gušenjem nezavisne kritike partije, njene “majke”.
Projekti donatora
Duboka država se uobičajeno opisuje kao realna vlast “iz sjene”, birokratije u institucijama, njenom povezanošću sa krupnim kapitalom, policijom, vojskom, bezbjednosnim organizacijama, pravosuđem i medijima nezavisno od izabranih političkih tijela, vlada i parlamenata. U nas ona je dublja u odnosu na druga svjetska iskustva jer nacionalne političke partije ostaju na vlasti više decenija i partijskim nepotizmom i sistemskom korupcijom učvršćuju direktni uticaj i zarobljavanje institucija, javnih preduzeća, pravosuđa i dijela medija. Time je duboka država ključni element partijskog političkog sistema i obavlja sve poslove za partiju koja je formirala. Promjene same političke vlasti na izborima često ostaju formalne i simbolične ako se nema snage eliminisati uticaj naslijeđene duboke države. Ne da bi se gradila nova, sopstvena, već demokratizacijom, profesionalizacijom i političkom nezavisnošću institucija i ljudi koji ih čine. Riječ je o promjeni karaktera vlasti, a ne o pukoj zamjeni vlasti.
Nakon pisanja prve verzije ovog pisma, u Republici Srpskoj, puno direktnije, “transparentnije” i zakonskom formalizacijom, identičan proces privodi se kraju. Riječ je o kriminalizaciji “uvreda i kleveta”, što je način da se sloboda medija uguši njihovim finansijskim uništenjem i zakonom o “stranim agentima” kojim se direktno osuđuju, ograničavaju i blokiraju NVO-I koji dobijaju donacije od stranih partnera. Civilno društvo je na udaru, a nezavisni mediji i NVOI će nestajati, u RS po “zakonu”, u FBIH po praksi PUFBIH za koju čak ni zakonski osnov ne treba. Identične duboke države su direktno zakonski, ili indirektno, a nezakonito, na putu da onemoguće nezavisno mišljenje i kritiku.
O čemu se radi, primjer PUFBIH, što je povod pisanja ovog otvorenog pisma.
Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), neprofitna nevladina organizacija (registrovana kao udruženje građana), nakon 26 godina uspješnog rada odlučila je da prestane sa aktivnostima. Razlozi su posebna tema, ali o tome drugi put. Za brisanje iz registra NVO-A uz sve zakonom predviđene radnje potrebno je i mišljenje Poreske uprave da su sve finansijske obaveze izmirene. Poreska uprava FBIH je, neuobičajeno, poduzela inspekcijsku kontrolu tražeći samo ugovore IBHI-JA sa konsultantima. U skladu sa zakonom, ugovori o privremenom angažovanju eksperata, spoljnih konsultanata, ugovori su o djelu i na njih je IBHI plaćao poreze i doprinose. U poreskoj “sablji”, zapisniku o inspekciji, maja 2022. PUFBIH je nezakonito ugovore o djelu sa konsultantima tretirala kao ugovore o radu te “ustanovila” da IBHI za period 2017-2022. duguje poreza i doprinosa u iznosu od 55.720 KM (ta će se suma povećati u konačnom rješenju o naplati na 61.941 KM) u decembru 2022. Ugovori o djelu s obzirom na to da su privremeni podliježu manjem poreskom opterećenju od ugovora o radu i to čini razliku koju PUFBIH želi da “utjera”. Da apsurd bude potpun, i jednomjesečni konsultantski ugovori su poreski tretirani kao stalni ugovori o radu, što je u potpunoj suprotnosti sa karakterom ugovora o radu koji je zakonom definisan. Na udaru su povremena IT podrška, domaći i strani eksperti sa konsultantskom ulogom, dakle svi ugovori o djelu nezavisno od različitih projektnih aktivnosti u različitim projektima ili dužine trajanja.
U IBHI Prigovoru na inspekcijski nalaz ističe se:
Konsultantski ugovori o djelu su po svom karakteru i opisu obaveza u potpunoj suprotnosti, različiti u odnosu na ugovore o stalnom radnom odnosu i redovnim radnim obavezama koje oni sadrže. Oni su privremeni, određeni trajanjem neke konsultantske aktivnosti predviđene konkretnim projektom. Aktivnosti su precizno određene i različite, zavisno od projekata. Broj, vrstu i dužinu trajanja konsultantskih usluga određuje donator u opisu projekta koji planira finansirati, a NVO koja aplicira mora poštovati sve iz projektne dokumentacije, posebno planiranu strukturu budžeta. U suprotnom, aplikacija biva eliminisana u prvoj fazi procesa evaluacije kao tehnički neispravna.
Svi projekti donatora su vremenski ograničeni, fokusirani na aktivnosti i rezultate te strogo limitiraju administrativne i opšte troškove. Redovni radni odnos i plate iz njega ograničavaju se na administraciju i menadžment u konkretnom projektu i u toku njegovog trajanja, a ne odnose se na rad NVO-A u cjelini. Politika je, posebno stranih donatora, da se za specifične, ekspertske, aktivnosti angažuju kvalifikovani spoljni konsultanti čiji izbor odobravaju ili ne odobravaju sami donatori. To je racionalan pristup jer za različite konsultantske usluge, privremenog karaktera, nema potrebe uvoditi stalnost radnog odnosa te neracionalno trošiti projektne finansije. PUFBIH očigledno ne zna i ne želi da zna način poslovanja donatora i NVO-A, ne razumije ekonomsku racionalnost projekata, kao i njihov karakter, privremenost i specifičnost, prije svega. Zato, na birokratsko ex socijalistički način NVO-E tretira kao organizacije finansirane, redovno i stalno iz budžeta, za istu vrstu rada ili nerada, te sa ogromnim brojem zaposlenih. Reklo bi se “sliku svoju ljubim”. Šira upotreba PUFBIH poreske “sablje” za NVO-E dovest će do njihovog gašenja te represivne tranzicije od civilnog u “partijsko društvo”, što jeste vidljiva osobina putinizacije, ovaj put domaće.
PUFBIH nema zakonske ingerencije niti nadležnosti da samovoljno tumači određeni radni angažman niti može povećavati poresko opterećenje shodno svojoj volji. To potvrđuje i činjenica da se, u svom Zapisniku kojim se obrazlaže primjena više stope poreskog opterećenja, PUFBIH ne poziva ni na jednu odredbu bilo kog zakona ili podzakonskog akta. Jednostavno zato što ne postoji zakonski osnov takvog djelovanja. Dakle, riječ je o nezakonitim aktivnostima PUFBIH.
Prethodnu ocjenu potvrđuje i samo Rješenje o dodatno utvrđenim poreskim obavezama (juli 2022) u kome se, PUFBIH u odgovoru na prigovor IBHI-JA, kaže sljedeće. “Pozamašno istaknut prigovor da Poreska uprava nema zakonsko uporište da jednom događaju da drugu formulaciju u konkretnom slučaju da ugovore o djelu tretira kao ugovore o radu sa aspekta jednostranog pristupa istoj tematici može imati opravdanje.” Dakle, i inspektori PUFBIH znaju da nema zakonske osnove, ali u nastavku teksta “brane” politiku svog direktora. “...Rukovođeni zaštitom javnog interesa, ugovori o djelu tretirani su kao ugovori o radu uz konstataciju da u sudskim procesima po ovom segmentu rada nije osporena iz čega je nastala običajna praksa koja je formulisana kao pravilo ponašanja”.
Dakle, pošto nešto nije “sudski osporeno”, nastaje “običajna” praksa koja je formulisana kao “pravilo ponašanja” nezavisno od zakona i u suprotnosti sa njima. Pukom analogijom zaključujemo, da pošto nema sudskih presuda za visoku korupciju, nastaje “običajna” praksa i “pravilo ponašanja” da je visoka korupcija nekažnjiva te se toleriše i od PUFBIH. Naravno, nije riječ o pukim običajima i ponašanjima, riječ je o interesu političke oligarhije na vlasti koja svojim interesnim pravilima ukida pravnu državu. Opisano je jedan od ključnih oblika djelovanja duboke države.
Sa druge, pravne strane, običajno pravo koje je u savremenim pravnim
U poreskoj “sablji”, zapisniku o inspekciji, maja 2022. PUFBIH je nezakonito ugovore o djelu sa konsultantima tretirala kao ugovore o radu te “ustanovila” da IBHI za period 2017-2022. duguje poreza i doprinosa u iznosu od 55.720 KM
Problem je na drugoj strani, “pljačka” realnog sektora najvećim opterećenjem, porezima i doprinosima, neto plata u Evropi, služi za održavanje budžeta duboke države, a ugrožava privredu
Orbanov strah od Soroša i soroševaca postaje ideja vodilja represije prema otvorenom društvu, demokratizaciji i civilnom sektoru ne samo u RS-U
sistemima izgubilo ulogu razvojem pravne države. Jasno je da se ono ne može koristiti u slučajevima koji su precizno regulisani zakonima, a najmanje protiv njih. Upravo o tome se radi u navedenom primjeru.
Sama duboka država, autoritarni režimi, u nas ili u Putinovom ili Vučićevom režimu, proizvodi isti model ponašanja, “običajni”, dakle politički, a ne zakonski. U jasnijem slučaju “pravila ponašanja”, politička, naravno unose se u zakon što se vidi u Dodikovom, planiranom, “zakonskom” gašenju slobode medija njihovim finansijskim uništavanjem kroz kriminalizovanje “klevete” i enormnim kaznama. Test za to je bilo Rak-ovo kažnjavanje Face TV i Senada Hadžifejzovića, lažno optuženih za neizgovorenu riječ. Proba je uspjela jer pored javne kritike izostala je institucionalna reakcija, dakle možemo nastaviti dalje i na sve medije. Kriminalizacija klevete i enormne kazne medija replika su Vučićevog zakona o medijima u SR Jugoslaviji iz 1998. dok je bio ministar za informisanje. Enormnim finansijskim kaznama ugašeni su Dnevni Telegraf i nedjeljnik Evropljanin. Logika represije je da eskalira, gašenje novina nije bilo dovoljno, pa je vlasnik i glavni urednik navedenih medija Slavko Ćuruvija ubijen par godina kasnije. Zato se represija mora spriječiti na samom početku i zato ovo otvoreno pismo.
Istovremeno sam Dodik najavljuje zakon o “stranim agentima” kojim se planira onemogućavanje finansiranja NVO-A od međunarodnih partnera, de facto gušenje borbe za ljudska prava, EU standarde, a protiv korupcije, čime se ti budući “strani agenti” bave. Taj je zakon direktna replika Putinovog zakona u Rusiji, što i primjer identičnog zakona u Gruziji potvrđuje. On je povučen zbog pobune naroda, a nekoliko zvaničnika se “pravdalo” da je nalog dobijen iz Moskve. U nas je stanje gore, niti je trebao nalog iz Moskve jer su naši putinovci autentični niti će biti pobune naroda zbog represije nad medijima i Nvoima. Zato se i može ići još dalje pa će se zakon o
“stranim agentima” odnositi na sve neprofitne organizacije, sva udruženja građana te je u pripremi zakon o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija. Orbanov strah od Soroša i soroševaca postaje ideja vodilja represije prema otvorenom društvu, demokratizaciji i civilnom sektoru ne samo u RS-U. Tamošnji, najavljeni zakon će otvoriti velike mogućnosti široke upotrebe politike PUFBIH, de facto, o ukidanju ugovora o djelu u korist poreskih opterećenja ugovora o radu za preko 7.500 udruženja građana u RS-U, sa izvjesnim finansijskim gašenjem većine.
Za putinizaciju naše duboke države prema nevladinom sektoru ili medijima, tj. nosećim stubovima civilnog društva ne treba “maligni” spoljni uticaj, dovoljna je autentičnost malignosti naše duboke države i autoritarizma. Isti ili slični sistemi vlasti i isti oligarhijski interesi proizvode iste politike, represiju prema civilnom društvu i nezavisnom mišljenju, za sada samo finansijskom. Sljedeći nivo represije, već je na djelu, što jasno pokazuje nasilje nad organizatorima Parade ponosa u Banjoj Luci i odbijanje policije da ih zaštiti. Kad je sistem putinizovan, on će se i ponašati putinovski. Termin putinizacija označava aktivnosti u društvu koje vode razvoju autoritarnog sistema vlasti u totalitarni. Nacionalizam uz naglašenu klerikalnu komponentu ideološka je osnova tog procesa, konflikt, zamrznut ili otvoren, potreban uslov za homogenizaciju stanovnika, duboka država alat realizacije, a oligarhija i njen interes subjektivni nosilac. Nije stvar u tome da se esejistički i publicistički kritikuju same negativne pojave, retorika i ponašanja politika, stvar je u potrebi radikalne promjene stanja i rušenja opisanog procesa. Zato kritika mora biti usmjerena na uzroke, a ne na pojavne oblike jer biti radikalan znači zahvatati stvari u korijenu.
Bitan aspekt pomenutih, represivnih, politika je selektivnost. Ugovori o djelu se široko zloupotrebljavaju u klasičnim slučajevima obaveza definisanih za redovan radni odnos. Posebno u institucijama vlasti, ministarstvima i agencijama na svim nivoima te u javnim preduzećima. U te slučajeve PUFBIH ne ulazi, ne želi da ih vidi jer su to kadrovi duboke države, dakle “njihovi”. Ili kako je moguće da zastupnici u parlamentima FBIH i BIH odu u penziju, prime ogromnu otpremninu, nastave mandat i ponovo primaju plate i paušale pred očima PUFBIH čiji su poreski obveznici? To varanje penzionog sistema je nekažnjivo za razliku od penzionera koji povremeno rade kao eksperti po ugovoru o djelu, što je u skladu sa važećim zakonima. Njima se za ugovor o djelu, za mjesec ili više mjeseci, obračunavaju porez i doprinosi kao da su u stalnom radnom odnosu pored postojećeg statusa penzionera i uplaćenih poreza i doprinosa, neophodnih za taj status, cijelog radnog staža. Logika i zakoni ne važe za unutrašnje “specijalne operacije” PUFBIH.
Sa druge strane, zloupotreba ugovora o djelu koje imaju u realnom, privatnom sektoru ganja se i kažnjava te na tome nastaje “sudska praksa” nezavisno od zakona. Problem je na drugoj strani, “pljačka” realnog sektora najvećim opterećenjem, porezima i doprinosima, neto plata u Evropi, služi za održavanje budžeta duboke države, a ugrožava privredu. Realni sektor se brani od duboke države izbjegavajući normalne radne odnose na čije plate ne može platiti sve poreze i doprinose. Ovo je posebna tema, ali je jasno da su visoka opterećenja uzrok, a zloupotreba ugovora o djelu posljedica, te da treba “kažnjavati” uzrok. Nezavisno od toga, korišćene pomenute sudske prakse primijenjene za preduzeća koja rade za profit, a takođe primijenjene na NVO, udruženja građana, koji su neprofitni, samo dokazuje neznanje i političke namjere.
Jednako tako u Republici Srpskoj niko neće kažnjavati članove vladajućih partija koji, bukvalno, zagađuju javni prostor nazivajući opoziciju izdajničkom. Neće jer su njihovi te su zakonski i politički nedodirljivi. Niti će “strani agenti” biti paracivilne organizacije koje dobijaju donacije iz sličnih, stranih sistema za jačanje svijesti “srpskog sveta” jer su oni “naši”.
Politika PUFBIH u potpunoj je suprotnosti sa 11. preporukom Komisije EU od poznatih 14 preporuka koje su sada ponovo aktuelizovane sa dobijanjem kandidatskog statusa za BIH. Ona glasi: ”Osigurati poticajno okruženje za civilno društvo, posebno postići slobodu udruživanja i slobodu uključivanja.” Finansijska represija nad organizacijama civilnog društva, tj. Nvo-ima pokazana u navedenom primjeru de facto blokira evropske integracije naše zemlje. Antievropska i antizapadna svijest naše duboke države dolazi do izražaja, u RS-U kad je riječ o slobodi medija i “stranim agentima”, a u FBIH finansijskom, poreskom, represijom za gušenje NVO sektora. U RS-U ta politika je direktnija i grublja, a totalitarizam dovoljno jak da je čini zakonitom. U FBIH ona je prikrivena, “običajnom” praksom i “pravilom ponašanja” kojoj ni nezakonitost ne smeta.
U ovom pogledu stanje u FBIH i RS-U je različito. Kriza režima u RS-U manifestuje se direktnom represijom i nasiljem prema drugačijem mišljenju. U FBIH, rastući politički pluralizam i snažna opozicija onemogućavaju i ruše autoritarne tendencije najveće nacionalne stranke te je najava represije nad Nvo-ima pokušaj odbrane duboke države koja gubi političku zaštitu. Razlika je, dakle, u nivou stvarne demokratizacije i mogućnosti da se u FBIH pojavi “trojka plus” koja, uz obilje grešaka, gluposti i nesnalaženja, nosi klicu novog, u politici i odnosima u bh. društvu.
Šira upotreba PUFBIH poreske “sablje” za NVO-E dovest će do njihovog gašenja te represivne tranzicije od civilnog u “partijsko društvo”, što jeste vidljiva osobina putinizacije, ovaj put domaće
Mrak u javnom prostoru
Tema je apsolutno politička i pitanje se postavlja SDA u FBIH čiji kadar Šerif Isović rukovodi ovim gušenjem NVO-A i SNSD-U čiji kadar vodi i ministarstvo i Vladu koji planiraju i pripremaju gušenje nezavisnih medija i NVO-A, u oba slučaja kritičkog mišljenja. Mrak u javnom prostoru je politika nacional-nacionalističkih partija u nas.
Paradoksalno je da su inspektori PUFBIH, sa osjećajem profesionalne savjesti, savjetovali IBHI o mogućim rješenjima problema koji je “proizveden”. S obzirom na to da IBHI nema nikakvu imovinu niti novac na računu sugerisali su likvidaciju ili stečaj. Shodno tome, IBHI je u stečaju. Ovim načinom potezi i politika PUFBIH prestaju biti problem IBHI-JA i njegovog direktora.
Puno je važnije shvatiti da politika PUFBIH jasno pokazuje interes i namjere duboke države koju je SDA gradila decenijama svoje vlasti u FBIH. Uvođenje “običajne prakse” kao “pravila ponašanja” znači otvaranje prostora voluntarizmu političkog interesa te likvidaciju zakonitosti. Preciznije, otvara se prostor i najavljuje represija, za sada samo finansijska, prema mišljenjima, aktivnostima i njihovim nosiocima koji se ne dopadaju Sda-ovoj dubokoj državi. Ona je ovdje samo alat za odbranu interesa svog kreatora, pomenute nacionalne partije. Ni druge, iste, nacionalne partije i njihove duboke države ne razlikuju se nimalo.
Zato otvoreno pismo svima, od NVO-A, političkih partija, institucija vlasti, međunarodnih organizacija, OHR-A, ambasada i Delegacije EU u BIH. Nadam se da će probuditi svijest o tome da nas čekaju Orvelova ministarstva istine ako se javnost ne mobilizira, a narod ne pobuni.