Ost samo na papiru
Vremenom, umjesto da se unapređuju odredbe sa garantovanim pravima, one su se gubile, pa danas imamo smanjen obim garantovanih prava, kaže Drobnjak
takođe idu u prilog većem strahu i zabrinutosti od dokidanja ženskih ljudskih prava više nego ikada. Naravno, ženske organizacije sve vrijeme kritikuju i upozoravaju, vrše pritisak, ali se glasovi žena i aktivistkinja slabo probijaju, upozora Dabižinovićeva.
Osvrćućisenapoložajženauustavu Crne Gore, ističe da Ustav, koji je usvojen 2007, sadrži odredbe o rodnoj ravnopravnosti i zaštiti prava žena.
-Član18ustavagarantujejednakost pred zakonom i zabranjuje, između ostalog,diskriminacijupoosnovupola. Član19zabranjujediskriminacijužena izahtijevaoddržavedapromovišerodnuravnopravnostipreduzmemjereza eliminaciju rodne diskriminacije. Sem opštih odredbi, Ustav sadrži Član 16 u kojem tretira zaštitu majčinstva i prava djece, dok Član 45. garantuje pravo na reproduktivno zdravlje. Sem Ustava, CG od 2001. ima institucionalne mehanizme za postizanje rodne ravnopravnosti, kao i različite zakone i strategije, Nacionalni akcioni plan. Uz to, CG je potpisnica svih značajnijih međunarodnih dokumenata, naglašava Dabižinovićeva.
Međutim, naglašava, u realnosti se malo toga primjenjuje i sprovodi.
- Prije usvajanja Ustava, aktiviskinje ženskih nevladinih organizacija, upravo zbog značaja koji ima za garanciju ženskih ljudskih prava, vodile su jednogodišnju kampanju sa zahtjevima da se u novom Ustavu ta prava osiguraju, jer se Ustavom postavljaju temelji jedne nove i moderne države i društva u kojoj su slobode garantovane.takosmotadaprocijenile.tojebila šansadaserodnaravnopravnostuvede kao temeljna vrijednost društva.važno je bilo da ustavopisci i javnost prihvate postojanje žena kao najveće marginalizovanje grupe. U tom procesu se pokazalo da poštivanje rodne ravnopravnostiiženskihljudskihpravanijenimalo jednostavno za političare i eksperte u CG, ističe koordinatorica ANIMA.
Napominjedasuženskeorganizacije tada ukazivale na visoki nivo diskriminacije, nepoštivanje i kršenje prava žena. Međutim, otpor je bio velik, a mizoginijaizražena.takoje,kaže,idanas.
-Rezultattogprocesaostaviojeogroman prostor za nesigurnost i zabrinutost koja se danas ogleda u lošim rezultatima primjene ovih politika. Organizacija kojoj pripadam je vrlo kritički raspoložena što se primjene politike rodne ravnopravnosti tiče. CG je bez institucionalizacije ženskih ili rodnih studija, bez sadržaja u obrazovanju koji bi imali utjecaja na razvoj svijesti svih, a naročito mlađih generacija koje su izložene nekim drugim sadržajima koji se ne mogu pohvaliti savremenošću. Žene su manje zastupljene u politici, mada se otvara pitanje kvaliteta, a ne broja, jer je naše iskustvo da od poslanicakojesulojalnesvojimpartijskim liderima imamo samo problem više. Rasprostranjena je diskriminacija na radnom mjestu, razlika u platama, visoka stopa nasilja nad ženama, femicidi kao posljedica izostanka institucionalne podrške... Mnogo je problema, upozorava Dabižinovićeva.
Situacija u regionu i Evropi je, kaže, različita i vulnerabilna.
- Negdje se postigne napredak, negdje se nešto izgubi. Stanje je vrlo raznoliko, ali mislim da zadovoljenje ne registrujem u bilo kojoj sredini. Patrijarhat je svuda zastupljen manje-više. Izostanak političke volje također. A svakim danom je sve veća bojazan da ne bude gore. Siromaštvo, nezaposlenost, razlike u ekonomskim statusima, nedostatakadekvatnogobrazovanja,lošezdravstvenepolitikeiusluge,visokstepennebezbjednosti, kršenje ženskih ljudskih prava... sve je to naša svakodnevica. A napori aktivistkinja ovdje i u regionu i danas su veliki, kaže psihologinja.
Naglašava da zabrinjava pomak natrag, gubitak prava na abortus ili ograničen pristup realizaciji ovog prava u pojedinim zemljama u susjedstvu, kršenje radnih i ekonomskih prava, prava na život - slobodan i kvalitetan, promocijaregresivnihdesnihpolitika,loša politička i ekonomska situacija, jačanje kleronacionalizma,politikekoješuruju sa institucijama odakle se emituje diskurs, izostanak istinske podrške i razumijevanja za implementaciju rodnih politika. Sve to, ističe, potkopava uopšte nivo osvojenih prava.
- Takav razvoj prilika ima veze sa rastom konzervativizma i nacionalizma u Evropi, praćen antifeminističkom retorikom.politikerodneravnopravnosti sevidekaoprijetnjatradicionalnimvrijednostima, zato ne čudi da se sa visokog mjesta u pravoslavnoj crkvi u Srbiji osuđuje i napada rodnosenzitivni jezikkaonačelokojerušibrakiporodicu. Ovaj primjer pokazuje koliko je bilo godina neophodno da se usvoji značajno pitanjeujeziku,akolikojemalopotrebnodasenečijazlanamjerastaviufunkciju i pokaže prstom kako bi se dala dozvola za nasilje. Tako da je malo mjesta optimizmu, iskrena je Dabižinovićeva.
Smatra da sa postojećom garniturom političara, sve i da osmislimo najbolje argumente, biće kao da ste prosuli mlijeko.
- Ženske organizacije su poprilično iscrpljene i dodatno se iscrpljuju, tako da je visok stepen frustracije ne samo zbog retrogradnih politika nego i donatorskih, koje usmjeravaju ka saradnji sa institucijama iz kojih se emituje retrogradnapolitikailionapolitikakoja nije bila u stanju da postigne političku volju ne bi li se položaj žena popravio, ili ona politika koja nema razvojne stretegije ili ih ima samo formalno ne bi li se dodvorile u procesu pristupanja EU. Tu je i ona politika koja dozvoljava femicide,tj.imainstitucijakojepripomažu nasilnicima ili ona politika koja kroji ratne politike i dalje na ovim prostorima. Malo je razloga za bilo što pozitivno reći. Sve i da uspijemo da dođemo do toga da su naša prava garantovana Ustavom države, postoji iskustvo da se ništa od dogovorenog ne poštuje, tako da se iscrpljujemo dodatno, jer je nizak nivo našeg utjecaja. Moram priznati da nakon ovoliko godina borbe, nisam sklona da ponavljam lijepe floskule. Bez političke volje, što god da pametno i efikasno kažete ili uradite, ići ćemo samo unatrag. Dok žene ne postanu tema, glas koji se čuje i sluša, sve je čista zloupotreba, ističe doktorica rodnih nauka.
Nadadrobnjak,članicaglavnogodboradps-a,naglašavadajepitanjerodne ravnopravnosti - pitanje poštivanja ljudskih prava, etike, održivog razvoja, kulture.
- Način na koji se načelno ustavno garantovanje rodne ravnopravnosti bliže uređuje u samom ustavu je važno pitanje, jer se odnosi na ustavni status građanki i njihova osnovna ljudska prava, objašnjava Drobnjak.
Dodaje da donijeti ustav, zapravo, znači odrediti prostor individualne slobode pojedinca/ke, definisati nove identitete i institucionalni okvir.
-Dabisetopostiglo,uustavniproces moraju biti ravnopravno uključene/i i žene i muškarci. Još je u vrijeme Francuske revolucije i pripreme Deklaracije o slobodama i pravima čovjeka, Olympe de Gouges u Deklaraciji prava žene i građanke upozorila na legitimno pravo građanki da aktivno učestvuju u kreiranju i donošenjuustava.“ustavjeništavan ako većina pojedinaca koji čine naciju nije učestvovala unjegovomdonošenju”,napisala je u Deklaraciji, podsjeća Drobnjak.
Ističeda,uprincipu,ustavi ne isključuju pitanje rodne ravnopravnosti. U praksi, naglašava, ima “onih koji pitanje tretiraju na način na koji zaslužuje, a ima i onih koji nijesu rodno osjetljivi”.
-Državenastalenaprostorujugoslavije imale su u njenim ustavima korijene za razvoj principa rodne ravnopravnosti.jošjeustavfederativnenarodne Republike Jugoslavije (1946) garantovaodasu“ženeravnopravnesmuškarcima u svim oblastima državnog, privrednogidruštveno-političkogživota”, napominje članica Regionalne mreže žena za mir, bezbjednost i pravdu Jugoistočne Evrope.
Dodaje da je u navedenom ustavu stajalodazajednakradženeimajupravonajednakuplatukaoimuškarciiuživajuposebnuzaštituuradnomodnosu, te da je bilo propisano da država naročito štiti interese majke i djeteta.
-No,vremenom,umjestodaseunapređujuodredbesagarantovanimpravima, one su se gubile, pa danas imamosmanjenobimgarantovanihprava, kaže Drobnjak.
Ističe da Ustav CG danas propisuje da država jamči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti(član18),arubrum(naziv) ovog člana je Rodna ravnopravnost.
- Naravno da ovo nije jedini član koji tretirapitanjerodneravnopravnosti,ali ga čini vidljivim i trebalo bi da pokazuje odlučnost države da se bavi ovim pitanjem i stvori uslove za ostvarivanje rodne ravnopravnosti. Međutim, sami proces normiranja Ustava je pokazao da to nijesu bile iskrene namjere i da se, makar u tom periodu, nije razumio značaj rodne ravnopravnosti na razvoj društva. Tako je bila ideja da se ovaj član pozicionira u poglavlju “Politička prava” i samim tim rodna ravnopravnost garantuje samo u ovoj oblasti. No, pod uticajem Vladine
Kancelarije za rodnu ravnopravnost i aktivistkinja/sta za ljudska prava, pisci Ustavasuodredbusmjestiliupoglavlje “Ljudska prava i slobode – Zajedničke odredbe” i tako orodnili Ustav. Da bi se shvatio domašaj ustavnih načela kojima se garantuje rodna ravnopravnost, neophodnojeidrugaustavnajemstvai određenjaposmatratiusvjetluovihnačela, objašnjava Drobnjak.
Drugimriječima,ističe,idrugaustavna načela i određenja, koja su uglavnom sadržavali i ranije važeći crnogorski ustavi, nakon uvođenja rodne ravnopravnostiuustav,dobijajunovismisao i podrazumijevaju da svako od njih nosiusebidimenzijurodneravnopravnosti, da se tako u praksi moraju tumačiti,tedasamimtimdajuosnovzauvođenjeiuređivanjerodneravnopravnosti i mehanizama za postizanje rodne ravnopravnosti u sve zakone, druge propise i praksu.
-Ustavidržavauregionunasličannačintretirajupitanjerodneravnopravnosti,akogauopštetretirajutakodaostaje ogroman prostor za unapređenje tekstova ustava. Kako u regionu, tako je i u evropskim državama, objašnjava Drobnjak i dodaje da Ustav Republike Austrije u Članu 7.2 priznaje princip neophodnosti postojanja faktičke ravnopravnosti između žena i muškaraca i mjere koje streme ka tom cilju uopšteno gledajući se smatraju prihvatljivim.
Obrazložila je i Ustav SR Njemačke koji u Članu 3.2 navodi da će država unapređivati aktuelnu primjenu principa jednakih mogućnosti za žene i muškarce i preduzimati mjere da se eliminišunejednakostikojejošpostoje, dokustavgrčkepropisujedapozitivne mjere za unapređenje ravnopravnosti između muškaraca i žena ne predstavljaju rodnu diskriminaciju i da će država preduzeti mjere da ukine nejednakostikojepostojeupraksi,posebnoone koje su štetne po žene.
- Ono što je važno u cijeloj priči o orodnjavanju ustava je da norme koje postojeuustavimaneostanusamomrtvo slovo na papiru. Ovo je pogotovu važnouvremenuukojemživimo,ukojem su jaki antirodni pokreti, u kojem se gube ranije stečena ljudska prava i u kojem je vidljiv proces retradicionalizacije i jačanja patrijarhata. Živimo u vremenuukojemnašesekularnedržave gube bitke sa vjerskim zajednicama, upozorava nekadašnja poslanica u četiri saziva Skupštine CG.
Ranjive grupe
Ipak, smatra da još nije kasno da se organizujeinedozvolidaljeurušavanje kako rodne ravnopravnosti, tako i seta prava iz lepeze opštih ljudskih prava.
- Glas građanki/a mora jasnije da se čuje u procesima donošenja odluka, ali i u procesu njihovih realizacija. Ranjive grupe ne smiju ostati na margini. Svi,bezobziranabilokojuličnuposebnost, imamo pravo i obavezu da učestvujemo u procesima i utječemo na odluke koje se tiču naših života, ali i života budućih generacija. Moramo biti svjesne/i da se pritisak na donosioce odluka ne završava kada se neki tekst normira na način za koji se zalažemo. Tek tad počinje važna priča – priča o primjeni propisa koji stvaraju ambijent u kojem živimo i radimo, objašnjava Drobnjak.
Zaključuje da je potrebno organizovano, u kontinuitetu, argumentovano, transparentno, vršiti pritisak na ustavopisce (obično je tu mali broj žena, pa stoga namjerno koristi muški oblik riječi) i parlamentarce/ke da, za početak, pripreme i usvoje orodnjeni tekst ustava, a onda da se nastavi sa nadgledanjem njegove primjene.