Austrougarska arhitektura u Kiseljaku
Neke zgrade i objekti iz tog razdoblja i danas uljepšavaju dio grada u kome se nalaze, poput Narodne osnovne škole, Hrvatskog doma i parka
Hercegovine, s obzirom na to da je on po svojim gabaritima, kao i važnosti u ovom naselju, ali i Bosni i Hercegovini, naznačio jednu novu eru u razvoju turizma, prije svega hotelijerstva. Riječ je o prvom hotelu u Bosni i Hercegovini koji je 1870-ih godina u Kiseljaku sagradio mostarski poduzetnik Đorđe Sjeranović.
Prvi hotel u Bosni
U posljednjim decenijama 19. stoljeća, u vrijeme intenzivnog razvoja banjskog turizma u Kiseljaku natjecali su se pojedini poduzetnici-domaćini, a s njima i Mostarci i Sarajlije, kao i naturalizirani Kiseljačani, ko će od njih imati veći, ljepši i raskošniji han, u njemu napraviti veći biznis i pokazati tako svu svoju moć i bogatstvo nad onima drugima, manje moćnima, ali dovitljivim poslovnim ljudima. Ta životna utakmica u biznisu sve do 1870. godine - kada su u Kiseljaku postojala tri velika hana: Merhemića, Rustemagića (kasnije Ramića, nazvan Malinin) i Svrzin, nazvan Osmanov - i nije izgledala tako oštra sve dok svoju poslovnu moć nisu pokazala dva trgovca: sarajevski Vaso Hadži Ristić i mostarski Đorđije Sjeranović, zvani Sjeran. I prije dolaskahabsburgovacaubosnuvaso Hadži Ristić je u centru naselja podignuo han sa 14 soba, dvije kuhinje, kafanom i birtijom, a sve ih je 1870. godine nadmašio Sjeran izgradivši han dužine 48 i širine 10 metara, sa čak 44 sobe. Neki historičari tvrde da je to u ono doba bio najveći privatni objekt u Bosni i Hercegovini.
A da bi bogati Sjeran postao toliki megaloman, morao se dodatno zadužiti za 1.600 dukata, prodati 13 svojih njiva i novosagrađeni han staviti pod hipoteku kod Sarajlije Petra Petrovića. Kada je han završen, nazvan je hotelom, što je prva upotreba toga naziva za ugostiteljski objekt u Bosni, a pod zakup ga uze izvjesni Šua, pa ga narod nazva Šuin han. Da je zaista bio hotel - prvobitnog imena “Stefani” (Stephanie) - ovjekovječeno je i u službenom listu vilajetske vlade Bosne 18. aprila 1878. u objavljenom oglasu; u tekstu u kome stoji da se nudi pod zakup hotel u Kiseljaku sa 44 sobe. Bio je to prvi banjski objekt u Kiseljaku, pa možda i u Bosni, koji je posjedovao kabine u kojima se grijala voda za kupanje. Kupi ga sin dotadašnjega zakupca Rafael Salom, nazvavši ga kasnije hotelom Park i u martu 1878. godine dade pod zakup Sarajliji Hadži Murteju. U vlasništvu
Saloma hotel je ostao sve do 1941. godine, otkada je silom vlasti mijenjao svoje vlasnike. Te 1941. godine, dolaskom na vlast Nezavisne države Hrvatske, postao je potezom pera njeno dobro i to rješenjem od 11. decembra 1941. upisan u vlasništvo novostvorenedržave;nakondrugogsvjetskograta nova vlast ga je u vidu nacionalizacije 10. decembra 1946. prisvojila sebi na osnovu Naređenja ministarstva pravosuđa NRBIH kada postaje vlasništvo države FNR Jugoslavije.
U njemu je sve do 1994. stolovala kiseljačka općinska administracija, da bi gapotomtadašnjakiseljačkahdz-ova vlast, iako je objekt kao vrijedan kulturno-historijski spomenik i bio pod zaštitom države, do temelja porušila i na tom mjestu, uz novčanu podršku međunarodnezajednice,sagradilastaklenu novu zgradu općine, koja se ničim ne uklapa u staru arhitekturu naselja.
Svoju žal za prvim hotelom u Bosni i danas manifestuju dvojica Kiseljačana na dva različita načina: akademski slikar Zlatko Dević i strastveni kolekcionarrazglednicagoranmilanović;prvi na platnima svojih djela slikajući stari
I prije dolaska Habsburgovaca u Bosnu Vaso Hadži Ristić je u centru naselja podignuo han sa 14 soba, dvije kuhinje, kafanom i birtijom, a sve ih je 1870. nadmašio Sjeran
Kiseljak sa fokusom na nekadašnji hotel, dok zaljubljenik u razglednice ovog naselja u svom fundusu čuva desetak njih na kojima je ovaj hotel iz različitih perioda, a među njima i one kad je u suterenu “Stefanija” bila konjušnica za odmor konja, kasnije garaža, da bi krajem 20. stoljeća u suterenu egzistirala zelena pijaca.
Još veću bol i nikad prežaljen prvi bosanski hotel, u ovo vrijeme nacionalne, vjerske i svake druge podijeljenosti Bosne i Hercegovine, osjećaju bošnjački poduzetnici u Kiseljaku. Želeći da sačuvaju uspomenu na ovo vrijedno kulturno-historijsko naslijeđe svog kraja, 2014. godine sagradili su (sa nešto manjim gabaritima) “repliku” hotela uz samu Čaršijsku džamiju nazvavši je Vakufsko-administrativni centar. I zaista, sagradili su objekt sa prizemljem i spratom - bez suterena koji je imao “Stefani” - vizuelno sličan prvom ondašnjem hotelu, ali bez soba, restorana i kafane.
Katolička crkva otvorena 1895.
Prva zgrada koja je podignuta u Kiseljaku u austrougarskom periodu je
Svoju žal za prvim hotelom u Bosni i danas manifestuju dvojica Kiseljačana na dva različita načina: akademski slikar Zlatko Dević i strastveni kolekcionar razglednica Goran Milanović
Katolička crkva svetog Ilije, iako je manja, u vidu barake postojala na mjestu današnjeg Stadiona hrvatskim branitelja. Tu novu crkvu projektovao je poznati arhitekt Josip Vancaš, a otvorena je 3. oktobra 1895. u prisustvu velikog broja stanovništva, ne samo iz ovog negoidrugih,susjednihnaselja.uspomenici sa datumom 1. septembrom 1895. godine piše da je “započeta gradnja crkve na jednom obronku kako je vidjeti, a na starorimskom groblju, i to pod upravljanjem domaćeg župnika o. fra Jakova Marića...”. Riječ je o lokalitetu na dijelu brežuljka Borna, istom onom mjestu gdje se danas nalazi ova sadašnja, velika i moderna.
Zaizgradnjukiseljačkecrkvekreševskisamostanjete1895.dao200dukatai joškoještadasena“milovidnomhumcu” - uz podršku Zemaljske vlade, mještana i dobrovoljnih priloga iz Hercegbosne - sagradi prostrana crkva koja je bila“praviuresubavomlječilištu”.ona je postojala sve do 1984. godine kada je porušena, a na njenom mjestu, prema nacrtu Antuna Karavanića, sagrađena nova, moderna, crkva zanimljiva i kao savremeno arhitektonsko zdanje.
Nakonkatoličkecrkvenaredjedošla izgradnja zgrade osnovne škole.
Otvaranje osnovne škole
Početak intenzivnijeg obrazovnog procesa u Kiseljaku započinje tek s dolaskom Austro-ugarske u Bosnu i Hercegovinu iako se pismenost ovog kraja razvijala i ranije u Franjevačkom samostanu u Kreševu, gdje je posljednjih godina 19. stoljeća osnove pismenosti, a vjerovatno i osnovno obrazovanje, stekao Kiseljačanin Pero Čondrić. On je prije otvaranja osnovne škole u Kiseljaku opismenio desetak djece, među kojima su bili i Juro Bradarić, Anto Rajić i Tunjo Bilok.
Osnovna škola u naselju, pod nazivom Narodna osnovna škola, građena je iz općinskih sredstava i prihoda klaonice,aotvorenaje15.aprila1898,nakon što je njena gradnja trajala pet godina. Projekat je izradio Pop de Alamor Johann, tehnički crtač u odjelu Željeznica BIH. Prve godine rada u dvije smjene u školu je upisano oko 150 učenika u tri odjeljenja: dva prvoga i jedno drugog razreda, u kome je djecu obučavao Pero Čondrić.
Prvi učitelj je bio Ante Debeljak, koji je na dužnost došao iz Travnika, a pomoćna učiteljica bila je Ružica Haller te kasnije i Katarina Masz. Prema Školskom vjesniku iz oktobra 1900. godine, pomoćnik učitelja u Kiseljaku 1899. bio je Osman Dajdžić, a 1900. Nikola Jovanović.
Radi bržeg razvoja školstva i potreba za većim obrazovanjem, 1970-ih godina, uz postojeću zgradu osnovne škole, u kojoj je otvorena Gimnazija, a osnovna škola je preseljena u novopodignutu zgradu, sagrađen je novi objekt za potrebe srednjoškolskog centra “Ivan Goran Kovačić”, pa se ta prva zgrada osnovne škole danas nalazi u sastavu ovog centra.
Prvi objekt hotela Dalmacija
U skladu sa planovima razvoja banjskog turizma, u Kiseljaku je još prije dolaska austrougarske vlasti sagrađeno više ugostiteljskih objekata za smještaj i ishranu gostiju. U tom razdoblju jedan od prvih, većih je objekt koji se nalaziusastavudanašnjeghotela Dalmacija. Sagradila ga je 1905.godineflorasalomiztrsta na brijegu iznad ušća Kreševke u Lepenicu i to u tadašnjemmodernom,secesijskom stilu. Bilo je to vrijeme kada su raskršća puteva i željeznička čvorišta,nakonizgradnježeljezničkepruge1883.godinekroz Bosnuihercegovinu,bilamjesta dodira, susreta i razmjene različitih kultura, civilizacija, a s tim i njihovih interesa kao smisla opstojnosti u ovome univerzumu.
O radu i turističkoj ponudi objekta Flore Salom u arhivima nema mnogo podataka, ali se pouzdano zna da je to imanje u katastarskoj općini Podastinje, Kiseljak, u vlastovnici na strani 35 i brojagruntovnoguloška894/2bilovlasništvo Flore Salom iz Trsta, uknjiženo nanjenoimejoš1901.godine,nakome je ona 1905. sagradila prvi objekt, koji je i po arhitektonskom rješenju za ono dobabioatraktivan.jednospratnazgrada na sjevernoj strani ima kulu u obliku zvonika, taj ondašnji prepoznatljivi, secesijski stil gradnje luksuznih objekata. Vlasnica je kasnije objekt, zajednosazemljištem,prodalamostarskom poduzetniku i gradonačelniku Mujagi Komadini.
Danas je taj prvi objekt izgrađen na tom lokalitetu spojen s hotelom Dalmacija, ali su od završetka rata (19921995) i privatizacije zatvoreni jer se vodi maratonski sudski spor oko titulara vlasništva.
Stogodišnji Hrvatski dom
Među danas postojeće i najstarije zgrade sagrađene u vrijeme austrougarske vlasti u Bosni i Hercegovini u Kiseljaku, ubraja se i Hrvatski dom. Njegova gradnja je u neposrednoj vezi sa tadašnjimkulturnimprilikamaiizraženimpotrebamahrvatskogstanovništva za čitaonicom. Nakon austrougarske aneksijebosneihercegovinedolazido krupnihpolitičkih,socijalnih,ekonomskih, kulturnih i drugih promjena, što se moglo jasno uočiti i u Kiseljaku koji jeutodobapripadaofojničkomsrezu, a ovaj opet Sarajevskom okrugu. Zahtjev za kulturni preporod posebno je bio izražen 1902. godini kada u januaru seoske starješine, kneževi i muhtari iz Kiseljaka Zemaljskoj vladi u Sarajevu šalju dopis u kojem je mole da im odobri provođenje u djelo orijentacije na širenju prosvijećenosti i podizanje kulture na viši nivo, te brže razvijanje nacionalnih pokreta i stvaranje domaće inteligencije. Radi stvaranja centara kulturnog života, podnosioci molbe predlažu osnivanje čitaonice u kojoj bi se trebala formirati i biblioteka. Prihvaćajući zahtjeve predstavnika kiseljačke vlasti, Zemaljska vlada 7. aprila 1907. odobrava otvaranje Hrvatske čitaonice i usvaja Pravilnik rada te čitaonice. Cilj otvaranja čitaonice bio je “njegovanje općegznanja,zajedničkogduhaidruštvenosti, s isključenjem svakog političkog programa”, stoji u Pravilima rada spomenute čitaonice.
Nakon što je u naselju pomenutog datuma otvorena čitaonica, ubrzo se ukazalapotrebazavećimprostorijama ove kulturne institucije, pa je 23. marta 1908. Zemaljska vlada općinskim vlastimabesplatnoustupa497kvadratnih metara zemljišta za izgradnju nove čitaonice, vrijednih 4.000 kruna, a Hrvatska narodna zajednica i gotovinu oko 1.500 kruna.
Tim povodom 10. septembra 1908. godine Odbor Hrvatske čitaonice uputio je Središnjem odboru Hrvatske narodne zajednice u Sarajevu molbu za izgradnju Hrvatskog doma u Kiseljaku te je molba prihvaćena i uskoro se počelo sa gradnjom objekta i to u samom centrunaselja,nalijevojobalilepenice i uz hotel “Stefani”. Nepoznat je tačan datum početka njegove gradnje, ali u historijskim dokumentima stoji da je nakon njegove izgradnje otvoren 1913. godine. U Hrvatskom domu su bile u prizemlju i dvije prostorije u kojima je egzistirala čitaonica sa gostionom, a na spratu 10 soba za goste i članove Hrvatske narodne zajednice.
Kiseljak se tada smatrao “mjestom velike budućnosti”, s obzirom na to da je u njemu bio razvijen banjski turizam te ga je posjećivao veliki broj gostiju iz države, ali i inostranstva. Uz to, čitaonica je priređivala razne vrste zabave za goste, što je organizatoru donosilo prihode od kojih je mogao otplaćivati uloženi novac u izgradnju Hrvatskog doma.
Urazličitimperiodimahrvatskidom je mijenjao naziv, a imao je i različitu ulogu, a od 1945. do 1990. - do kada se zvao Radnički univerzitet - u njemu je bio smještena politička organizacija SSRN (Socijalistički savez radnog naroda), u sali su se prikazivali filmovi i održavane druge kulturne manifestacije. Dolaskom na vlast nacionalnih stranaka, ova zgrada je ponovo preimenovana u Hrvatski dom, u čijoj sali se i danas organizuju razne kulturne manifestacije, prikazuju filmovi, održavaju promocije i sl.
Hotel “Schwab”
Budući da je dolaskom austrougarske vlasti u Kiseljaku počeo značajnije da se na bazi mineralne vode razvija zdravstveni, prevashodno banjski turizam, to su ovdašnji poduzetnici sa krupnim kapitalom nastavili gradnju ugostiteljskih objekata jer su smatrali da im je to šansa za zaradu. Među njima bio je i Franz Schwab (Švab) koji je, došavši iz Beča (Austrija) prvih godina 20.stoljeća,uvišnjicinadomakkiseljaka podigao prvu ciglanu, a nakon toga u centru naselja sa suprugom Marijom manji hotel nazvavši ga po svom prezimenu. (Porodica Švab je odselila iz Kiseljaka1943,anakonzavršetkadrugog svjetskog rata hotel je nacionalizovan.) Danasjeonstambeniobjektinaspram Autobuske stanice stoji kao spomenik ovom austrijskom poduzetniku.
Osimovihznačajnijihobjekatauvrijeme austrougarske vlasti u Kiseljaku, sagrađen je veći park na lokalitetu već postojećeg, manjeg. Novi koji je nazvan banjski, veličine je 1,7 hektara, u kome su se gosti - kako je pisao turski političar i putopisac Ahmed Dževdet nakon što se napiju mineralne vode na izvoru, šetali. Sadašnje veličine projektiran je na prijelazu dva stoljeća, fin de sieclea, u doba s karakteristikama kleinlandsehaft stila, posebne epohe vrtne umjetnosti, popularne u to vrijeme, trebao je da u naselju doprinese kreiranju prirodnog ambijenta s bogatstvom kisika, više za potrebe bolesnika koji su tada bili na rehabilitaciji u obližnjem lječilištu nego domaćem stanovništvu. U početku je ličio na sve parkove u svijetu; sa stazama za šetnju, raznovrsnim nasadima ukrasnog drveća i klupama za odmor.
Unjemuje16.oktobra1904.otkriven spomenik austrougarskim vojnicima nastradalim 16. augusta 1878. godine u borbi protiv bosanskih patriota u blizini Kiseljaka, na Šehitlucima, u vrijeme ulaska carskih trupa u Bosnu i Hercegovinu. Nakon Drugog svjetskog rata spomenik je komunistička vlast porušila, ali ga je 2014. godine, uz finansijsku podršku austrijske ambasade u BIH, ovdašnja Hdz-ova vlast obnovila i danas stoji na istom mjestu na kome je sagrađen onaj prvobitni.
I danas većina spomenutih objekata postojiisačuvanajeuizvornomobliku, kraseći dijelove grada u kojima se nalaze, poput Narodne osnovne škole, Hrvatskog doma i parka. Uspomena je to na vrijeme i običaje u Kiseljaku od prije stotinu i više godina kada je u njemu dominiralo lječilište kao prepoznatljivi oblik banjskog turizma.