Razum kaže jedno, a srce drugo
Uz štrajkove svakojakih udarnika u industriji zabave, te kontinuirani manjak kreativnosti major studija, nekada je zaista bolje pogledati u prošlost, prema nevinim i zabavnim filmovima
Ponajbolji CGI animirani film iz Disneyjeve divizije digitalnih lutkara iz Pixara jeste naslov “The Incredibles” (Izbavitelji, 2004) Brada Birda. To je nesporno. Ali, razum kaže jedno, srce drugo. Koliko god puta (po)gledali popularne “Izbavitelje”, gotovo svaki put ćete naći neki novi detalj koji vam je promakao i biće vam drago da uživate pri ponovnom gledanju, dok je slučaj sa drugim Bradovim naslovom za Pixar, “Ratatouille” (Juhu-hu, 2007), takav da ćete se pri svakom novom gledanju smijati uvijek (i zauvijek) na potpuno istim scenama jer su neviđene i urnebesno smiješne. Da ne kažemo to da ćete i ovdje zaista otkrivati nove do tada nezapažene detalje.
Satkan od istinske divote i nevjerovatne kreativnosti, rad digitalnog lutkara Brada Birda u oba slučaja na fenomenalnom je nivou, naravno, njegov i armije ljudi iza njega, ali “Ratatouille”, koliko “Izbavitelji” pogađaju na mentalnom nivou, toliko je prirastao srcu. U “Incrediblesima” prikazana je druga strana života superjunaka, penzionisanih i sa velikom željom da budu ponovno od koristi za dobrobit čovječanstva, ono što nam posljednjih deceniju i po serviraju uspješnije iz Marvela, a dosta slabije iz Dc-ja, u superherojskim stripovskim spektaklima. Situacija sa razigranim i maštovitim CGI animiranim
“Ratatouille” takva je da jednostavno ne možete a da ga ne volite.
U samom uvodu postavljena je osnova na kojoj je izgrađen kompletan narativ: “Svako može da kuha!”, riječi su pokojnog chefa Gusteaua (glas Brada Garetta). A da svako može da kuha, u svijetu animiranog filma, učinjeno je na takav način da moto slavnog kuhara bude inspiracija jednom štakoru. Da! Dobro ste pročitali. Štakoru!
Ehej, ipak je riječ o animiranom filmu, samo što neće biti urađen u klasičnoj diznijevskoj formi, gdje životinje razgovaraju sa ljudima, već na svojevrsnoj, nazovimo, logičnoj osnovi, gdje štakori razgovaraju između sebe, dok ljudi njihovo glasanje očituju kao skvičanje.
Glavni ljudski lik, mladić Linguini (glas Loua Romanoa), nakon što dobije posao kao čistač u restoranu “Gusteau’s”, na samom startu okušat će se u kuhanju, samo da bi, ipak glavni lik u filmu, štakor Remy (glas Pattona Oswalta), “popravio” njegovu supu koja će biti poslužena čuvenoj kritičarki hrane. Linguini će, nakon što otkriju štakora u kuhinji, biti zadužen da se riješi Remyja, samo što će shvatiti da ga ovaj razumije i da bez njega nema nade za bolje sutra. Obojica će se morati snaći u novoj poziciji, Linguini kao kuhar koji ne zna da kuha, a Remy, koji zna, kao njegov učitelj koji ga kontroliše sakriven ispod kuhinjske kape vukući ga za kosu.
Brad Bird, koji potpisuje i scenarij, na perfektan način je sklopio i skrojio priču o štakoru Remyju koji voli da kuha i eksperimentiše sa hranom, ujedno gradeći karaktere likova u životinjskom svijetu štakora, te u jednoj gotovo savršenoj sceni likove ljudi koji rade u kuhinji restorana “Gusteau’s”. Poput istinski prvoklasnog filma, “Ratatouille” je dobro ostario, te mu se ni dan-danas, 16 godina nakon premijere, ne može naći falinka.
Poput istinski prvoklasnog filma, “Ratatouille” je dobro ostario, te mu se ni dan-danas, 16 godina nakon premijere, ne može naći falinka