Nogometna imperija Beckhamovih
david Beckham nogometaš je koji je obilježio početak novog milenija igrama na terenu, ali je također bio i jedan od pionira koji su nogometnu igru vješto prenijeli u medijski prostor, postavši tako planetarno poznat. Kamera i svijet spektakla uvijek su voljeli Becksa, a iako posljednja Netflixova uspješnica posvećena njegovom liku i djelu to potvrđuje, ipak je Davidova majka bila prva koja je tada trogodišnjaka snimila u nogometnoj igri u dresu Manchester Uniteda. Od oca je, reći će Beckham u autobiografiji, krenula ljubav prema nogometu, tako da čim je prohodao, dobio je loptu, a ostalo je, iz sadašnje perspektive svima nam je jasno, legenda. Pomalo romansirano, naravno, čine se sve ove autobiografske epizode, ali to je već postao generalni trend opisivanja vlastitog života, i u tome ne prednjače samo popularni nogometaši već i šire populacije, koje fragmente vlastitog života, srećom, iznose većinom usmenim putem, ali koristeći slična romansiranja. Tako da ako je netko među nama bio slabije građe, a igrao je nogomet sa starijima - to je radio i David; i naši, a i njegovi roditelji su se mučili da mu osiguraju materijalne preduvjete za igru, počevši od kopački i sličnih rekvizita; dok se prosječni smrtnik muči s bezbrojnim životnim dilemama, on je imao dilemu potpisati unosniji ugovor za Tottenham koji bi mu omogućio kupnju Porschea s punoljetstvom, ali je odabrao srce, Crvene vragove iz Manchestera. Lagano se čovjek može pronaći i prepoznati u tuđim pričama, bilo u njegovoj autobiografiji bilo u već spomenutom dokumentarcu koji vješto povezuje gledatelja s tim nogometnim glavnim likom. Ali, za razliku od Davida, mi ipak nismo imali desnu nogu tog tipa, a upravo ga je to razlikovalo od plejade vrhunskih nogometaša s početka milenija. Njegova igra, mišljenje je mnogih nogometnih stručnjaka, nije bila pretjerano posebna, ali se savršeno uklopila u otočki nogomet, koji je, da pojednostavimo, kako onda tako i sada bio baziran na trci, snazi i, kako to Englezi vole reći, na visokim loptama. Sam nogomet, možda je i to razlog popularnosti, nije pretjerano komplicirana igra: par osnovnih pravila, minimum tehnike, trkački kapacitet i dobar udarac kao imperativ. Beckhamova radna etika i zasigurno dobre fizičke predispozicije su mu omogućile da osnove nogometne igre učini atraktivnim. Trčao je mnogo, povezivao obranu i napad, centaršutevima atraktivno prebacivao obranu i asistirao, a i pogađao je poprilično. Slobodni
Čini se ponekad kako svaka celebrity priča, a Beckhamova je takva, polazi od one jednostavne i poprilično predvidljive životne priče, koju svatko od nas ima
udarci su mu bili specijalnost. Kao i sve kod Becksa, tako su i oni bili nekako teatralni. Njegov zakrivljeni položaj tijela, sinkronizirani rad ruku i famozna desna noga dovodili su golmane do očaja, a navijače do ludila. Brzo je postao nezaobilazan dio svog kluba, a tako i engleske reprezentacije, koja je trebala karizmatičnog lidera, a Becks je to bio.
Javnost ga je voljela, ali je i on, gotovo jednakom mjerom, volio biti u žiži javnosti. Kada su on i članica Spice Girlsa Victoria prohodali, bili su među prvim celebrity parovima. Kasnije se udomaćila veza nogometaša s manekenkama, pjevačicama, plesačicama i ostalim protagonistima medijskog svijeta, ali oni su na Otoku među prvima probili taj led. I ponašali su se kao da su popularni. David je eksperimentirao s kosom, krenuo je od tipične “talijanke”, kojoj će dodati kasnije plave pramenove, zatim je izbrijao glavu i dodao dijamantnu naušnicu, a kraće vrijeme glavu mu je krasila i irokeza. Modirao se poprilično, dovodeći gotovo do ludila trenera i očinsku figuru koju je imao u sir Alexu Fergusonu. Inače je taj škotski trener uvijek smatrao kako nogometaši trebaju živjeti poprilično miran i stabilan život, a svu energiju i snagu čuvati za nogometne terene. Za Davida se plašio, priznat će jednom, Victoria ga je iritirala, a kada je tako, kraj suradnje je bio neizbježan. Godine 2003. Beckham odlazi u Real Madrid, kao zadnji Galacticos. Trebalo mu je vremena da se adaptira na koncept i igru kraljevskog kluba, a čini se da nije pomoglo što je Victoria ostala s djecom u Engleskoj, kako im ne bi remetila ustaljene školske obaveze. Samoća, udaljenost ili što već, Beckhama je odvelo u privremeni zagrljaj nizozemske manekenke Rebece Loos, tabloidi su izbunarili priču i eto problema. Iako ni sami ne znaju kako su se izvukli iz toga, reći će bračni par Beckham u dokumentarcu, ipak su se izbavili iz toga i sada su u braku već skoro četvrt stoljeća s ukupno četvero djece. Kada je otišao u američku ligu, MLS, Beckham je napravio vjerojatno jedan od najboljih poslovnih poteza ikada. Nogomet je u toj fazi njegove karijere već bio pomalo sporedan, ali si je, potpuno vizionarski, trasirao put da danas, kao suvlasnik Intera iz Miamija, postane iznimno uspješan sportski biznismen koji konstantno uvećava vrijednost svoga kluba, a dolazak Messija je samo posljednji primjer toga. Čini se ponekad kako svaka celebrity priča, a Beckhamova je takva, polazi od one jednostavne i poprilično predvidljive životne priče, koju svatko od nas ima. Becks je u biti samo jako dobro igrao nogomet, šutao i naganjavao loptu, pa se modirao i postao omiljeno lice s naslovnice. Bilo je uspona i padova, na terenu i izvan, javnost ga je uzdizala, ali i okrutno kritizirala, bio je istovremeno brižan muž, ali je malo i petljao sa strane. I, na kraju, kako to često biva u životu, sve se smirilo, učinivši Beckhama prvim koji je nogomet povezao sa statusom celebrityja i prvim koji je sad već davne 2007. vizionarski shvatio da nogometna moć postoji i izvan europskih travnjaka. Nakon njega, igrači su samo slijedili njegov put.