Vot su jedno
Ožba koja zana, akademika i
Dvije grafičke mape linoreza predstavljene su kronološki. Ciklus “Ljudi sa Seine” smatra se jednom od najvažnijih grafičkih mapa iz razdoblja međuratne umjetnosti. U postavu je izloženo 10 originalnih grafičkih ploča, odnosno, matrica izvedenih u linoleumu, isto toliko linoreza, tj. otisaka. Izložena je i naslovnica ove mape koju je Detoni zamislio, ali nije dovršio, te naslovnica koja je na kraju otisnuta s posvetom umjetnika tadašnjoj kolegici Alki Račić, s kojom je u to vrijeme radio u gimnaziji u Vukovaru koja će mu kasnije postati supruga.
“Ljudi sa Seine” nastaju u Vukovaru 1934, a baziraju se na crtežima i skicama koje Detoni radi nekoliko mjeseci ranije dok studijski boravi u Parizu 1933. kao stipendist francuske vlade. U radovima sumira viđeno na pariškim ulicama. A vidio je nemire, gladne ljude, more nesretnika. Krajem 1933. u Parizu se održava Marš gladi, koji su pokrenuli rudari iz sjeverne Francuske. Masovni bunt nezaposlenih, nose transparente, pozivaju na solidarnost, dostojanstvo, kolektivni otpor, a tada 28-godišnji umjetnik bilježi njihova ispaćena gladna lica koja gotovo iščezavaju u povorci koja je čini se bez kraja.
Pitam autoricu koncepta izložbe Antoniju Došen o tajmingu izložbe i kako tumači danas tako snažnu aktualnost Detonijeve grafičke priče od prije 90 godina? Kaže da “Ljudi sa Seine” oslikavaju duh vremena u kojem nastaju nakon svjetske ekonomske krize 1929. i političkih događaja u tadašnjoj Europi. “Detoni u to doba dolazi iz Kraljevine Jugoslavije. Situacija kod nas? U to vrijeme, on na svojim slikama prikazuje sajam u Križevcima, pijance na ulici... Uvijek je bio usmjeren na događanja s margine društva. Činjenica je da kad je otišao u Francusku, on je dobio stipendiju od francuske vlade, ali nije dobio novac. Kad je stigao tamo, još nije dobio financije od kojih može živjeti”, objašnjava.
Dok drugi umjetnici idu na mondena okupljanja, u barove, noćni život, u parkove gdje će slikati lijepe prizore dama u šetnji i slično, Detoni ide na ulice, hoda po Parizu, ide na obalu Seine, tamo crta i skicira lučke radnike, siromašne i gladne. “On je u tom trenutku zapravo osoba koja je gladna. Jednostavno, suosjeća s tim ljudima.” Sve viđeno umjetnika je podsjetilo na rodne Križevce, i ne samo Križevce nego i na Hrvatsku u to vrijeme koja je također u političkim previranjima, dodaje kustosica.
Pokazane grafičke mape datiraju iz razdoblja dok je Detoni član grupe Zemlja i neposredno nakon toga. Čovjek se momentalno sjeti ulja na drvu pod nazivom “Prehrana” iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu koje je ušlo u sve važne knjige o povijesti umjetnosti 20. stoljeća. Ovu poznatu sliku Detoni slika 1935. također kao gimnazijski profesor u Vukovaru. Na slici su prikazani dobro odjeveni, šik gradski ljudi, kako čekaju obrok iz kazana u pučkoj kuhinji. Kao u nekom filmičnom vremeplovu.
Ovdje također treba podsjetiti: Udruženje umjetnika Zemlja je organizirana mreža mladih umjetnika, slikara, kipara i arhitekata osnovana 1929. u Zagrebu, s lijevom političkom orijentacijom i izrazito društveno angažiranom motivacijom, pa je i život grupe Zemlja okončan policijskom zabranom u Beogradu 1935. godine. Zemlja se zalaže za bolje društvo i bolje uvjete života najsiromašnijih ljudi. U Manifestu Zemlje, čiji je glavni pokretač, ideolog i autor programa slikar Krsto Hegedušić, među ostalim, stoji: “Umjetnost je izraz naziranja svijeta. Jer umjetnost i život su jedno.”
Autorica koncepta izložbe gđa Antonia poentira: Detoni je baš u trenutku nastanka grafičke mape “Ljudi sa Seine” dio zemljaša. Ideja vodilja su programske postavke koje Krsto Hegedušić, samo četiri godine stariji od Detonija, definira i prenosi na sve pripadnike Zemlje: umjetnost je svuda oko nas, umjetnost je tu radi običnog čovjeka, a ne radi same umjetnosti. Ovo se prilično razlikovalo od trendy promišljanja arta koje u to vrijeme dominira među umjetnicima Pariza i u tamošnjim fancy galerijama.
U samo 6 godina, koliko su postojali, zemljaši organiziraju ukupno osam izložbi, uključujući i spomenutu koju je zabranila policija, uz sudjelovanje 37 umjetnika iz Zagreba, Sofije, Beograda, s preko 900 radova. Zemlja je iz temelja promijenila lokalnu likovnu scenu, ali i jako utjecala na događanja u području arta i kulture u tadašnjoj jugoslavenskoj državnoj zajednici. Zemlja je i danas jedinstvena pojava jer slično okupljanje tako velike grupe umjetnika oko jasnog i razrađenog programa nikad se više nije ponovilo.
Neponovljiva je i Detonijeva izuzetna intuicija, uz vrhunsko umjetničko
Na slici su prikazani dobro odjeveni, šik gradski ljudi, kako čekaju obrok iz kazana u pučkoj kuhinji. Kao u nekom filmičnom vremeplovu
majstorstvo. Godine 1938. slika dva platna pod jednim nazivom “Fantazija oronulog zida”, a zbog vratolomnog stilskog šaltanja s figuracije na čistu apstrakciju danas ga teoretičari svrstavaju u avangardu lokalne likovne scene i nazivaju prethodnikom apstrakcije. Vizija rata. Umjetnik dramatičnim prizorom tzv. oronulog zida dočarava skore lomove, predosjeća krah i tragedije, isto kao i u linoreznoj grafičkoj mapi “Tračnice” (1941).
Stručno pojašnjenje glasi: “Mapa je narativna, to je priča o putovanju vlaka od Križevaca prema Dugoj Resi u kojoj umjetnik oslikava obične ljude koji putuju vlakom... narod, žandari, mladići, djevojke... Putovanje završava tragično. Vlak se lomi i iskače iz tračnica. Ova mapa zasigurno nije rađena po narudžbi, tema je dosta mračna.” “Tračnice” su do sada prezentirane u javnosti samo jedanput 1979. na Detonijevoj retrospektivi u zagrebačkoj Modernoj galeriji, danas Muzeju. “Imao je već gotove matrice (grafičke ploče op. a) iz 1941. koje nikada nije otisnuo, onda je za tu izložbu napravio nove otiske, reproducirani su u katalogu izložbe, ali nisu bili svi izloženi. Izložili smo iz ove mape 12 linoreza”, kaže kustosica.
Vijećnik AVNOJ-A
Godine 1941. Marijan Detoni odlazi u partizane. Istaknuti sudionik antifašističkog pokreta, vijećnik na Drugom zasjedanju Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ) u Jajcu i na prvom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) u Otočcu, član redakcije lista Borba. U najširoj javnosti poznat je po perfektnom portretu Josipa Broza Tita (1943), a iz tih dana datira i raritetna ratna slika Tita, nakon ranjavanja na Sutjesci. U partizanima piše knjigu memoara “Ratni dnevnik” (1943), objavljena je 2003. kad je pronađena, 60 godina nakon nastanka i 22 godine nakon smrti umjetnika.
Pitam sjećaju li se ljudi danas Marijana Detonija? Najnoviji postav Detonijevih grafičkih djela izvanredno je primljen u javnosti, ističe kustosica. Prije Križevaca MUO je s istim postavom gostovao i u zagrebačkoj Galeriji Kranjčar. “Temelj izložbe je prezentacija procesa rada Marijana Detonija na grafičkoj ploči, odnosno proces izrade od skice do matrice, kako kaže i sam naziv izložbe. Pokazuje se postupak, kako se skicira, do matrice, do otiska. Posebno je značajno da nitko ne posjeduje ove matrice, tj. grafičke ploče, jedino ih čuva MUO, jer matrice su kao artefakt zaista jedinstvene, unikatne, dok otisak kao takav možete napraviti 100 puta”, podsjeća. Kod grafičara je bitna ta vještina, grafičar je nešto između slikara i kipara, smatra.
Pripreme izložbe grafičkih mapa Marijana Detonija trajale su dvije godine. Detonijeve grafičke ploče i osobni predmeti sada su dio fundusa MUO zahvaljujući donaciji obitelj Percl i Dagmar Loffler Badžek. Uz voditeljicu projekta Antoniju Došen, članovi stručnog tima su kustosica Mihaela Cik i profesor grafike na zagrebačkoj Likovnoj akademiji Miran Šabić. Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva za kulturu i medije RH i Grada Zagreba.