Ona ni na vidiku
imovinom u smislu Zakona o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BIH. Osporenim rješenjem ne mijenja se namjena šumskog zemljišta te se na taj način ne vrši ni direktni ni indirektni prenos vlasništva na državnoj imovini. Vlasnik državne imovine je i dalje BIH i ovo pitanje nije ni bilo predmet postupka, kažu u Ministarstvu.
Prof. dr. Ahmet Lojo, dekan Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, kaže za Oslobođenje da bi volio da se državno Pravobranilaštvo uključilo i kod drugih slučajeva, poput ovog koji je najviše aktueliziran.
- Ista stvar se dešava i sa krčenjem šuma na Igmanu, davanjem nekakvih dozvola za dio po dio zemljišta, a onda se to pretvori u krčenje velikih razmjera. Generalno imamo nesređenu zakonsku regulativu koja bi trebala da zaštiti šume i šumska zemljišta. Jedan od razloga zašto se sve to dešava je Zakon o šumama na nivou FBIH. Taj Zakon bi trebao da postoji i on bi tada i regulisao ta pitanja koja se tiču promjene namjene korištenja šuma, izuzimanja... Da li je to sve urađeno po zakonu? Ne znam, jer ne znam šta piše u Zakonu o šumama ZDK-A. To privremeno izuzimanje šumskog zemljišta - ne znam kako tumačiti tu formulaciju jer je svima jasno da je tu šuma iskrčena i možda će se za 150-200 godina to poravnati i pošumiti. Ne izgleda mi ozbiljno, rekao nam je prof. Lojo.
No, kako kaže, postavljaju se druga pitanja - da li je to urađeno u skladu sa zakonom i kako će generalno poslovanje tog rudnika uticati na okoliš? Da li će doći do zagađenja voda? Kakav će biti uticaj na lokalnu zajednicu? O tome treba razgovarati.
Gubitak sedam hektara nije veliki u smislu površine šuma, ali ekološki gubici mogu biti značajno veći, smatra naš sagovornik.
Veće štete
To privremeno izuzimanje šumskog zemljišta ne znam kako tumačiti, jer je jasno da je šuma iskrčena i možda će se za 150-200 godina pošumiti