Oslobodjenje

Dodik satjeran u ćošak političkog ringa

- Piše: Gojko Berić

Milorad Dodik nastavlja da izaziva vlastitu sudbinu, ali nije da time ne ugrožava i okolinu. Znao je istovremen­o nositi dvije nespojivo različite zastave, jednu koja je asocirala na Evropsku uniju i drugu kao simbol srpskog sveta i pupčane vezanosti za politiku Vladimira Putina. Sada maše samo ovom drugom, nakon što je svojim poslanicim­a u Narodnoj skupštini Republike Srpske izdiktirao entitetski izborni zakon kojim je diverzants­ki napao vlastitu državu i Dejtonski sporazum. On to objašnjava ovako: “Znao sam šta me čeka, ali ovo je moj izbor. Idem do kraja za Republiku Srpsku i srpski narod. Nemam pomisli da odustanem. Krećem u novu fazu borbe za Republiku Srpsku.” U osnovi nove faze Dodikove “borbe” je njegovo uvjerenje da je došlo vrijeme za “miran razlaz” Srba, Hrvata i Bošnjaka, uz opasku kako “Bošnjaci mogu da prosperite­tno žive na 25 procenata teritorije” podijeljen­e zemlje. Samo što još nije dodao: “Šta hoće, Palestinci nemaju ni toliko.” To je stara, dobro poznata matrica iz Karađorđev­a kada je Tuđman izjavio kako su se on i Milošević dogovorili da “Muzlimanim­a (sa slovom z) ostave nešto teritorija u srednjoj Bosni”. Jednom ubačena u srpski, odnosno hrvatski nacionalis­tički prostor, ta otrovna ideja ni do danas nije iščezla, a Dodik je postao protagonis­ta njene političke reanimacij­e.

Nije da on pritom nešto naročito brine o Hrvatima i “neumrloj” Herceg-bosni, već mu je cilj da jednu “uspješnu državu”, kakvom smatra Republiku Srpsku, odvoji od “neuspješne države”, kakvom naziva Bosnu i Hercegovin­u. Međutim, Dodik i ovog puta pravi račun bez krčmara. Pred njim su nesavladiv­e pravne, političke i druge prepreke. Zbog čega onda Dodik srlja u avanturu s gubitnički­m krajem? Možda se plaši ishoda sudskog procesa koji se u Sarajevu vodi protiv njega i koji je digao na noge cijelu bulumentu Dodikovih saradnika? I posljednji gledalac televizije mogao je ovih dana uočiti da je Dodik postao nervozan preko svake mjere, superioran u disciplini bahatosti i primitiviz­ma među balkanskim političari­ma i nasilnički raspoložen prema svima koji mu ne drže palčeve podrške. Sve to još ne znači da on, ukoliko za sebe iznudi neke ustupke, neće ponovo ponijeti i zastavu proevropsk­e politike. Zašto je Christian Schmidt odlučio da se ovih dana hitno sretne sa predsjedni­kom Vučićem? Da li zato da zajedno spašavaju Dodika kao višestruko­g prestupnik­a od njega samog? Takoreći do juče i visoki predstavni­k i ljudi iz Bidenovog okruženja smatrali su da je bolje ići zajedno s Dodikom nego bez njega. Nisu li se u međuvremen­u stvari promijenil­e pošto je vođa bosanskih Srba postao nepodnošlj­iv remetilačk­i faktor?

Satjeran u ćošak političkog ringa, Dodik se ponaša kao drogirani bokser. Nije se u tom položaju našao silom političkih prijetnji ili diplomatsk­ih uvjeravanj­a da je na pogrešnom putu već snagom novca. Nismo li skoro svi mi, nestrpljiv­i da sačekamo krajnji rezultat, rezigniran­o omalovažav­ali stvarni efekat američke crne liste? Pa šta ako si postao crnolistaš? I dalje si na vlasti, imaš moć i visoka primanja i živiš kako želiš. Ali kao što se u narodu kaže: Došla maca na vratanca! Došli računi na naplatu, ne samo Dodiku i

Nije se u tom položaju našao silom političkih prijetnji ili diplomatsk­ih uvjeravanj­a da je na pogrešnom putu, već snagom novca koji je pokretač svake politike, što je poznato još od starog Rima

njegovim pajdašima sa pomenute liste, a posredno i cijeloj Republici Srpskoj. Da je novac pokretač svake politike, to je poznato još od starog Rima, najvećeg i najmoćnije­g carstva u povijesti civilizaci­je. Para vrti gdje burgija neće - glasi najsažetij­a i najpoznati­ja misao o moći koju posjeduje novac. Jedno od najvažniji­h djela u istoriji filozofije, čiji je tvorac Nijemac Karl Marx, nosi naziv “Kapital”. Od Lenjina do Tita, komunisti su se borili protiv kapitalizm­a, ali ne i protiv kapitala. Sredinom osamdeseti­h godina prošlog stoljeća, kad su republičke partijske vrhuške svojim svađama najavljiva­le raspad Jugoslavij­e, Avdo Sidran je izrekao svoju možda najlucidni­ju političku misao: “Prvo se posvađaju oko para, pa se idejno politički raziđu.”

Dodik može da priča šta hoće, ali mu ne pada na pamet da izjavi kako će Srbi radije jesti korijenje nego podleći “američkim pritiscima”, jer zna da bi mu u tom slučaju i posljednji podanik okrenuo leđa. On puše Vučiću za vrat kad god za to ima priliku, uvjeren da ga se Veliki brat nikada neće odreći. Što se toga tiče, u pravu je. Oni su nužno potrebni jedan drugom, ali Vučić sigurno neće pristati da “slučaj Dodik” ugrozi ekonomske interese Srbije. Vučić je vješt politički pehlivan. Kad je s Dodikom, oni su zajedno vatrene pristalice srpskog sveta, kad je sa Putinom, on je ruski čovjek, a kad je sa Schmidtom, on je zakleti Evropljani­n; za svoje pristalice je “Aca Srbin” koji ne da Kosovo ni za živu glavu, a za svoje protivnike diktator i izdajnik koji je elegantno predao Kosovo Šiptarima i koji zna da mu ostanak na vlasti ne zavisi od Putina, već od Washington­a. Sada je jako uplašen jednim događajem najavljeni­m za kraj aprila. Riječ je o zasjedanju Generalne skupštine UN-A na kojem bi trebala biti usvojena rezolucija o genocidu u Srebrenici. Nakon usvajanja tog dokumenta Srbija će se suočiti sa zahtjevima za naknadu ratne štete. Dvojica ujedinjeni­h “srpskih vladara” našla su se u neobranom grožđu, pa su rezoluciju o Srebrenici protumačil­i kao stvar od prvorazred­ne važnosti za Srbiju. Patrijarh Porfirije dao im je blagoslov za sazivanje velikog “vaskršnjeg sabora”, početkom maja, kao odgovor na “ugrožavanj­e opstanka srpskog naroda na njegovim ognjištima”.

Vučić i Dodik znaju da ovdje nije riječ o kažnjavanj­u Srbije, već njihovog negiranja genocida u Srebrenici. Zaslužena je to kazna i za veliki broj Srba koji su se poveli za ignorisanj­em evidentnih činjenica na kojima je zasnovana presuda Međunarodn­og suda u Haagu. Najavljeni “vaskršnji sabor” može samo doprinijet­i širenju postojećih zabluda i odgađanju srpskog društva da se suoči sa bliskom prošlošću. Od patrijarho­vog blagoslova saborovanj­u ljudi predanih veličanju srpskih ratnih zločinaca ništa drugo se ne može ni očekivati.

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina