Umjetnost oponaša život
VAGON POKRETNIH SLIKA: “Stopmotion” je u cjelini dosta dobro osmišljeno ostvarenje koje pokazuje kakav može biti teror kreativnosti i posljedice umjetničke blokade
Art is a house that tries to be haunted.
- Emily Dickinson “S topmotion” (Robert Morgan) je novi nezavisni horor-film, jednostavne radnje, ali sa velikim simboličkim potencijalom u kojem se iscrpljuje kompleksan odnos između majke i kćerke. Majka (Stella Gonet) je cijenjena i priznata rediteljica filmova snimljenih stopmotion animacijom koja usljed bolesti biva onesposobljena dalje raditi, te njena kćer Ella (Aisling Franciosi) na sebe preuzima zadatak da dovrši njen film.
Svijet terora
Na samom početku u prvom planu vidimo Elline ruke koje drhte dok pokušava namjestiti lutku, a iznad vidimo njenu majku koja joj govori što treba napraviti. Pritisak uzrokovan majčinom dominacijom i njenim profesionalnim uspjehom Ellu uvode u svijet terora. Animirani likovi je proganjaju u stvarnosti i utiču na njen kreativni rad, a situacija se usložnjava kada vrijeme za finaliziranje filma počne isticati. Tako možemo opisati glavnu premisu koja je zapravo vrlo jasna i jednostavna - Ella se bori sa stvaralačkom blokadom koja je došla kao posljedica loše usmjerenog uticaja uspješnije majke, pa su sve bizarne i zastrašujuće scene u filmu zapravo manifestacija spomenutog stanja.
Nakon što privremeno preseli u drugi stan kako bi završila film, na njena vrata dolazi djevojčica (Caoilinn Springall) za koju pretpostavimo da živi u toj zgradi i postepeno je uvodi u priču koju želi da Ella iskoristi za svoj film jer misli da je njena prvobitna ideja dosadna. Djevojčica joj priča o djevojci izgubljenoj u šumi koja se krije od “Čovjeka iz pepela”. Ella i konačno prestaje raditi na majčinom projektu, umjesto toga kreće stvarati svoj film. Kada napravi figuru djevojke, djevojčica se požali kako ne izgleda dovoljno realistično, a zatim uzme sirovi odrezak iz smeća i predloži Elli da ga stavi ispod kože lutke kako bismo imali dojam pravog ljudskog mesa. I za izgled “Čovjeka iz pepela” djevojčica ima drugačiju ideju odvodi Ellu u šumu, do lisičijeg leša i govori da taj lik mora biti napravljen od nečeg mrtvog.
Nakon toga Ella će halucinirati “Čovjeka iz pepela” kako je progoni, a zatim će se buditi povrijeđena sa ranama za koje ćemo pretpostaviti da ih je sama sebi nanijela. Do kraja, te granice distorzivnih halucinacija i stvarnosti će se brisati, a Ella će morati napraviti closure sa sobom i svojom majkom. Animacije zauzimaju i preuzimajunjenprostorustvarnosti,aizate jednostavne ali efektne simbolike stoji priča o tome u kojoj mjeri profesionalni život može uticati na nas kada mu postanemo i previše posvećeni i podređeni. Horor kojem je Ella izložena od svojih lutaka je metafora dovedena do krajnjih granica i na tom nivou ovaj film jako dobro funkcioniše.
“Stopmotion” predstavlja svojevrsni križanac psihološkog horora i eksperimentalnog filma u kojem gledatelji neće uvijek biti posve sigurni što je stvarni dio priče, a što ne. Navedeno je opet povezano sa glavnom junakinjom i njenim odnosom s autoritativnom i zahtjevnom majkom. Na tom mjestu možemo slobodno zaključiti da su groteskne lutke i cjelokupni enterijer zapravo na neki način odraz njenog traumatičnog iskustva života; nametnutih standarda i visokih očekivanja. “Stopmotion” je i metafilmski obilježen jer problematizira proces nastajanja jednog filmskog ostvarenja i objašnjava šta se desi kada autor, umjetnik nije u stanju razdvojiti sebe od onoga što stvara.
Distorzivna lica lutki
Možda i najuspješniji dio filma jeste upravo uvid u proces animacije i načine na koje se ona stvara fotografišući lutke u svakoj poziciji da bismo na kraju vidjeli kako se one pretvaraju u pokret i kasnije u cjelovite scene i priče. Atraktivnosti i zanimljivosti bez sumnje doprinosi i to što nisu u pitanju klasični
Možda i najuspješniji dio filma jeste upravo uvid u proces animacije i načine na koje se ona stvara
“Stopmotion” je novi nezavisni hororfilm, jednostavne radnje, ali sa velikim simboličkim potencijalom
likovi već distorzivna lica lutki, svakako prikladnija žanru kojem ovaj film pripada. Animirane scene odlično prenose napetost koja se odvija kako u procesu stvaranja filma tako i u Ellinom životu. A njihov esencijalni dio jeste upravo tijelo lutke jer je ono to koje generira užas(e). Lutke koje Ella koristi - i na samom početku i do kraja - razobličene su figure sastavljene od voska, mesa, kože i koječega. Upadljive i groteskne, najbolji su pokazatelj i pratitelj rastakanja uma glavne junakinje.
Glavna se priča u njima jako brzo iscrpljuje i scene u kojima se Ella nalazi gotovo na granici ludila praktički se ponavljaju; druga polovina filma nam, nažalost, ne nudi nikakva velika otkrića, već nastavlja, istina intenzivnije, pokazivati njen strah i nemoć. Pukotine se tako pojavljuju u priči čija je jednostavnost istovremeno i dobra, ali i ne tako sjajna stvar. Ne postoji mnogo trenutaka u kojima se možemo snažnije vezati uz glavnu junakinju, a jedino što se mijenja su lutke koje postaju sve zlokobnije kako Ella gubi razum i očajnički želi završiti svoj film.
Konačno, “Stopmotion” uprkos svojim pukotinama uspijeva napraviti pristojan balans razvoja stanja glavne junakinje i pripadajućih mu tehničkih rješenja. Ellin sunovrat i ponovno rođenje prati animacija koja od benigne i obične postaje velika i zlokobna - sve u skladu sa Ellinom ulogom u cijeloj priči. “Stopmotion” je u cjelini dosta dobro osmišljeno ostvarenje koje pokazuje kakav može biti teror kreativnosti i posljedice umjetničke blokade.