Kud putuju Gorohotljani
Kad je prošlo trideset godina, pa kad se sad uzme čitati, vidi se da sam ja imao neke košmarne vizije ovog što se zbilo 1992. godine, govorio je Sidran
košmarne vizije ovog što se zbilo 1992. godine. Jer, tu su priča o nekom narodu koji putuje, bježi, ne zna kud će. Mrije. Traži sebi pod nebom mjesta. Gradi bogomolju svoju tamo gdje dođe, pa opet mora odatle ići.”
Bez obzira na to kakvi su ti bili košmari, ali ovdje ima jedna simbolika o besmislu stvaranja. Ima i kod Sartra. U jednoj studiji on kaže: da li vrijedi stvarati ako će biti smak svijeta, pa bilo kad? Ovaj tvoj junak, koji je sahranjen, pod glavu je u grob stavio kutiju u kojoj je ono što je bilježio.
“Vjeruj mi, to što pričaš, ja se apsolutno ničega ne sjećam. Ne znam.”
Dakle, Tvoj junak u grob odnosi ono što je najvažnije napisao. Ovi ga otkopavaju i nalaze taj zapis.
“Vjeruj da se ne sjećam. Bila mlada glava, u neznanju, tako da sam potpuno nekompetentan da govorim o svojim ranim radovima. Nemam pojma.”
Ali, Tvoj junak kaže: “Život je jabuka koju treba pojesti hitro, divljački, mljackavo”. Na njegovom epitafu piše...
Sidran nastavlja: “Ovdje počiva čovjek koga je život pojeo ko jabuku. Nasuprot njegovoj tezi da je on život pojeo kao jabuku.”
Da, da, on je napisao kako je život pojeo kao jabuku, a ovi njegovi mu dodali da je njega život pojeo kao jabuku. Šta misliš ko je u pravu?
“Jedno drugo ne isključuje. Mogo je i on pojesti život.”
Mehanizam slutnje
Ljubavi imaš i u pjesmama koje se nalaze između priča u “Potukaču”. Ali, ta se ljubav razvija i gasi.
“Da, to je jedna mladalačka pjesma u kojoj se ‘pjesnički subjekt’ pita o tom čudu, kako to da odjednom može nestati, kao da nikad ničeg nije bilo.
Ali, nisu mi drage te rane pjesme, jer nisam bio svjestan šta kazujem. Nisam znao. To sam piso, tako reći, u neznanju. Potpuno jednim mehanizmom intuicije, mehanizmom slutnje. A, inače, volim znati šta se događa i šta želim učiniti nekim svojim tekstom.”
Novinar Oslobođenja Šefko Hodžić je prije dvije decenije posjetio Abdulaha Sidrana, povodom izlaska iz štampe sabranih djela u pet knjiga velikog pisca, u njegovoj kući u selu u blizini Goražda, a potom i u Sarajevu. Hodžić se prisjeća zanimljivih razgovora koje je tada vodio sa Sidranom, koji nas je napustio ovih dana.