Sjögrenov sindrom: bolest suhih očiju
Sindrom se može javiti kod ljudi svih dobnih grupa, ali se češće dijagnosticira kod žena srednjih godina
Kada je preminula Aleksandra Slađana Milošević, saznali smo da se dugo borila sa bolešću zvanom Sjögrenov sindrom. Možda je ovo prilika reći nešto o temi ove bolesti o kojoj se nedovoljno priča iako spada u jednu od 10 najraširenijih autoimunih bolesti, uz lupus, reumatoidni artritis, Cronovu bolest i dijabetes tip 1.
Genetička predispozicija
Sjögrenov sindrom je autoimuna bolest koja pogađa žlijezde koje proizvode suze i pljuvačku. Dok se ova bolest može pojaviti samostalno, često se javlja u kombinaciji s drugim autoimunim poremećajima kao što su lupus ili reumatoidni artritis. Kod ove bolesti, imunološki sistem napada vlastita tkiva i žlijezde, što dovodi do suhoće očiju (kseroftalmija) i usta (kserostomija). Suhoća očiju je vrlo neugodna, ali se može tretirati simptomatski, lažnim suzama. Međutim, suhoća usta predstavlja veliki problem jer čini osobu sklonijom infekcijama usta, gingvitisu i paradontozi. No ova suhoća je samo jedan od aspekata bolesti – ona pogađa i mnoge druge organe, poput jetre, gušterače i mozga te krvnih sudova.
Iako je bolest autoimuna, ne treba je svrstavati u rijetke bolesti. Zapravo je češća nego što mislimo i 10 puta je češća kod žena. Procjene variraju da je učestalost ove bolesti između 0,2 i 1,2 % globalno. Ovo znači da najmanje oko 16 miliona ljudi širom svijeta ima ovu bolest.
Kako i kod većine sindroma, naziv bolesti dolazi od imena ljekara koji ju je prvi opisao. 1933. prvi je ovu bolest opisao švedski ljekar Henrik Sjögren.
Uzroci Sjögrenovog sindroma nisu u potpunosti razjašnjeni, ali stručnjaci vjeruju da genetička predispozicija, okolišni faktori i hormonalne promjene igraju ključne uloge. Nasljeđivanje gena povezanih s autoimunim bolestima može povećati rizik od razvoja Sjögrenovog sindroma. Okolišni faktori poput infekcija ili izloženosti određenim toksinima takođe mogu doprinijeti razvoju ove bolesti.
Kod žena može doći do pojave mikrohimerizma fetalnih ćelija, odnosno da fetalne ćelije i to limfociti fetusa koji se rašire putem krvotoka – zaostanu nakon porođaja u organizmu žene i trigeruju autoimuni odgovor. Ovo je jedan od razloga što se bolest više javlja kod žena i to upravo žena koje su rađale. Drugi razlog za povećan rizik kod žena je i estrogen, koji je medijator autoimunog odgovora posredovanog ćelijama i antitijelima. Čini se da androgeni hormoni, s druge strane, smanjuju rizik od autoimunih bolesti.
Epstein-barr virus, hepatitis C i HTCL-1 su među najviše proučavanim infektivnim agensima u Sjögrenovom sindromu. Do danas, nije identificiran direktni uzročno-posljedični odnos između ovih patogena i razvoja Sjögrenovog sindroma.
Simptomi Sjögrenovog sindroma mogu varirati od blagih do ozbiljnih i mogu se javiti postepeno ili iznenada. Najčešći simptomi uključuju suhoću očiju, što može uzrokovati osjećaj pijeska ili stranog tijela u oku, kao i osjećaj umora i suhoće usta. Pored toga, pacijenti često doživljavaju suhu kožu, bol u zglobovima i mišićima, kao i probleme sa gutanjem. Kod žena se javlja i suhoća vagine te bol u vulvi. Mogu se javiti još i problemi s koncentracijom, spavanjem i mišićima.
Rano prepoznavanje
Simptomi mogu varirati od blagih do ozbiljnih i mogu se javiti postepeno ili iznenada
Sjögrenov sindrom može se javiti kod ljudi svih dobnih grupa, ali se češće dijagnosticira kod žena srednjih godina. Ipak, muškarci i djeca takođe mogu biti pogođeni ovom bolešću. Osim toga, osobe koje već imaju autoimunu bolest, poput lupusa ili reumatoidnog artritisa, imaju veći rizik od razvoja Sjögrenovog sindroma.
Iako Sjögrenov sindrom može biti izazovna bolest za one koji je imaju, postoji niz tretmana koji mogu pomoći u upravljanju simptomima i poboljšanju kvalitete života. Rano prepoznavanje i adekvatno liječenje ključni su za kontrolu ove bolesti. Redovne posjete ljekaru i praćenje savjeta stručnjaka mogu pomoći pacijentima da se nose s izazovima Sjögrenovog sindroma. Više posvećivanja problemima usta i zuba je također od pomoći.
Kroz daljnja istraživanja i edukaciju, nadamo se da ćemo bolje razumjeti ovu kompleksnu bolest i pružiti još efikasnije tretmane za one koji se s njom suočavaju.