Posljedice klimatskih promjena u našoj zemlji
S obzirom na brojne sigurnosne, zdravstvene i socijalne probleme, mnogima još uvijek izgleda suvišno potencirati pitanje klimatskih promjena u Bosni te kako je to problem daleko od bosanske svakodnevice
Razgovarali smo sa stručnjacima o tome koji su to evidentni pokazatelji da klimatske promjene ostavljaju posljedice i na prirodu i druge oblike života u BiH.
„Još uvijek se prisjećam riječi cijenjenog akademika rahmetli profesora Sulejmana Redžića o tome kako su klimatske posljedice zakucale na vrata Bosne i Hercegovine. Bilo je to 2000. godine. Dvadeset godina kasnije sasvim je i dalje jasno da se klimatske promjene događaju vrlo brzo, a brojne se biljke i životinje teško prilagođavaju. S druge strane, uticaj klimatskih promjena na ljudsko zdravlje odavno je vidljiv“, kazao nam je profesor biologije mr. sci. Elvedin Šabanović, koji je i asistent na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli. Prema njegovim riječima posljedice se najviše osjećaju u zemljama u razvoju, kakva je i Bosna i Hercegovina. „Ljudi koji žive u ovim zemljama često u velikoj mjeri ovise o prirodnom okolišu, a opet imaju najmanje resursa da se izbore s posljedicama ovih promjena“, istakao je Šabanović.
Suština problema
Asistent na Univerzitetu „Džemal Bijedić“u Mostaru i profesor biologije u Karađoz-begovoj medresi mr. sci. Aldin Boškailo već nekoliko godina upozorava kako ljudi zaboravljaju koliko su nam važni zdravi i održivi ekosistemi. Oni ne samo da su korisni za odmor i rekreaciju, već predstavljaju dom različitih ljekovitih, aromatičnih i medonosnih biljaka te su važni učesnici u regulaciji prometa vode i zraka, nalazišta različitih vrsta sirovina itd. Klimatske promjene na svjetskom nivou okarakterizirane su kao direktna opasnost za biodiverzitet i ekosisteme, budući da ubrzano mijenjaju uslove na staništima, što tjera vrste da se brzo adaptiraju navedenim promjenama, a ako nisu sposobne brzo će izumrjeti. Promjene koje se sada dešavaju u prirodi su mnogo brže nego što vrste mogu to da isprate svojom prirodnim evolucijom, a to jeste suština datog problema.
„Postoje jasna predviđanja da klimatske promjene snažno utječu na područje sjeverozapadnog Mediterana. Sve je više naučnih dokaza koji potvrđuju da se neprestalno povećava uticaj klimatskih promjena na biodiverzitet i usluge koje pružaju pojedini ekosistemi. Dati uticaji rezultiraju povećanjem trenda temperature zraka, učestalošću ekstremnih vremenskih prilika, značajnim prostornim varijabilnostima klime, naročito padavinama, i složenim atmosferskim prilikama, povećanjem šumskih požara, obalske erozije, porastom nivoa voda u rijekama na čiji tok utječe plima, čestim poplavama i pritiskom na vodene resurse, porastom nivoa mora, promjenama poljoprivrednih predjela, neuspješnom žetvom, promjenama u staništima i distribuciji vrsta, izumiranjem vrsta (naročito endemičnih i relitknih), povećanjem invazivnih vrsta i smanjenjem raznolikosti biodiverziteta, o čemu pišu Dünkeloh i Jacobeit i drugi“, kazao je Boškailo i podsjetio nas da je Bosna poznata kao zemlja koja se odlikuje velikim diverzitetom, kako na nivou gena i vrsta, tako i na nivou zajednica. Naprimjer, na prostoru naše zemlje nalazi se preko 5.000 različitih taksona vaskularne flore, od čega je svoj mir i utočište na našem prostoru pronašlo čak 30% ukupnih endemičnih vrsta flore Balkanskog poluostrva.
Endemične vrste na rubu egzistencije
Koliko je važno očuvati svaki ekosistem Boškailo objašnjava i činjenicom da u svakom ekosistemu postoje vrste od presudnog značaja za njegov opstanak. Te vrste se nazivaju “ključnim vrstama” (keystone species) i obično predstavljaju predatore u lancu ishrane. Nestanak ključnih vrsta bi doveo do poremećaja ravnoteže lanca ishrane, pa i samog ekosistema dovodeći ga do nemogućnosti da opstane kao takav kakav jeste.
„Drugim riječima, ekosistemi, a naročito oni ekosistemi čija je nadmorska visina veća od 1.500 metara imaju bržu tendenciju povećanja prosječne temperature. Dodatni pritisak navedenim područjima predstavljaju ekstremi u temperaturi, što je naročito vidljivo u toplijim sezonama godine, što dovodi do dužeg sušnog perioda bez padavina, što otežava život endemičnim i reliktnim vrstama, od čega su mnoge dovedene na rub egzistencije ili već izumiru“, kazao je Boškailo te istakao kako na biodiverzitet visokoplaninskih i planinskih područja negativan uticaj imaju i kisele kiše.
„Kisele kiše, u velikoj mjeri, mijenjaju pH vrijednost staništa, posebno površinskih slojeva sastavljenih od nagomilanog humusa, s kojim su opet povezani najintenzivniji procesi raspadanja organskih materija i aktivni dio rizosfere. Smanjenje pH vrijednosti kod većine vrsta utiče na smanjenje ciklusa reprodukcije. Na taj način, može se desiti da neke stenovalentne vrste (vrste koje imaju usku ekološku valencu) i šume nestanu, posebno one koje rastu u dolomitu i dolomitskom krečnjaku“, objasnio je Boškailo.
Jedna od vrsta koja je direktno ugrožena klimatskim promjenama jeste i bosanski bor, poznat još i kao munika ili bosanska munika.
Strašni prizori nedaleko od Mostara
Sredinom XIX vijeka na padinama Olimpa grčki botaničar Theodor Heldreich je pronašao muniku, ali je tek kasnije botaničar Antoine utvrdio da se radi o novoj vrsti. Unutar date vrste evidentirana su dva varijeteta, jedan registiran na području Albanije, Grčke, Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine, te drugi na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Bugarske, Grčke i južne Italije.
Također u prirodi, tačnije na planini Prenj, naročito oko Rujišta, pronađen je i jedan spontani hibrid između munike i crnog bora. Na planinama hercegovačkog endemičnog razvojnog centra munika gradi više endemičnih reliktnih zajednica koje su od neprocjenjive vrijednosti. Munika je subendemična vrsta i tercijarni relikt očuvan tokom glacijacije na Balkanskom i Apeninskom poluotoku. Na prostoru Balkanskog poluotoku rasprostranjena je na području Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Grčke i Bugarske, a na Apeninskom poluotoku nalazi se na jugu Italije nekoliko malih populacija u regijama Calabria i Basilicata. Na prostoru naše zemlje nalazi se na planinama hercegovačkog endemičnog razvojnog centra (Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Velež) gdje ima i najbrojnije populacije i upravo na ovom prostoru munika daje svoj neprocjenjiv biogeografski pečat. Na lokalitetu Masna Luka na planini Čvrsnici nalazi se šumski rezervat munike. Također susreće se i na planina Orjen, Vran i Hranisava (Karta 2).
Nažalost, i munika se našla na značajnom utjecaju klimatskih promjena, te su danas vidljivi efekti klimatskih promjena. Obilaskom šuma munike prizori iščupanih ili slomljenih stabala izgledaju apokaliptično, naročito kada se uzme u obzir da nije riječ o sječi šume.
„Sve je učestalije povećanje trenda temperature zraka, povećanja učestalosti ekstremnih vremenskih prilika, produživanje perioda bez padavina, povećanje štetočina i šumskih požara, a munika nema mehanizama da im se odupre što uzrokuje enormna oštećenja. Ako tome dodamo i činjenicu da na pojedinim mjestima dolazi do sječe, jasno je da je munika došla na rub egzistencije. Munika je još od vremena Austro-Ugarske bila strogo zaštićena vrsta u Bosni i Hercegovini i nalazi se na Crvenoj listi flore Federacije Bosne i Hercegovine, ali i na globalnoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode. Jedina mogućnost zaštite ove vrijedne subendemične i reliktne vrste, u trenutnoj izmijenjenoj ekološkoj situaciji je provođenje morfoloških i fenoloških istraživanja, biohemijskih analiza, te na osnovi rezultata formiranje arhiva in situ i ex situ“, upozorio je Boškailo.
Najnovija istraživanja su potvrdila činjenicu da je munika najstarije živuće drvo u Evropi, sa starošću preko 1.200 godina. Šume munike su iznimne u šumskoj vegetaciji i imaju zaštitnu ulogu u sprečavanju erozije zemljišta.
Povećanje rizika za poljoprivredu
Prema mišljenju profesora Šabanovića, klimatske promjene su pitanje koje država ne treba rješavati samostalno. „Uspjeh Strategije prilagođavanja na klimatske promjene u Bosni i Hercegovini ovisi i o građanskim organizacijama, lokalnim zajednicama i privredi koja se mora pripremati za promjenu klime i provođenje odgovarajućeg odgovora. Vlasti u Bosni i Hercegovini moraju iznijeti ovaj problem, osigurati vodstvo i podršku i poticajno okruženje, ali se u suštini mora surađivati s partnerima u lokalnoj zajednici, u državi, kao i s međunarodnim partnerima“, kazao je Šabanović i istakao da su iskustva u ovoj oblasti već pokazala da su razvoj i provođenje ovih mjera ograničeni nizom institucionalnih složenosti i horizontalnim pitanjima. Institucije upravljanja su uspostavljene u vrijeme kada su pitanja klimatskih promjena bila od manje važnosti, te se uslijed složenih nadležnosti, prilagođavanje na klimatske promjene ne uklapa uvijek u različite sektore, odjele ili ministarstva.
„Do danas, pitanja klimatskih promjena su ostala periferna za većinu institucija u Bosni i Hercegovini, ali svakako kako budemo bliže procesima evropske integracije to će ona biti sve aktualnija i potrebnija“, zaključio je Šabanović.
Na kraju, mnogi od nas su lično svjedoci posljedica koje klimatske promjene ostavljaju naročito na poljoprivredu. Zapravo i domaćinstva kojima poljoprivreda nije glavni izvor prihoda imala su do sada iskustva s nezapamćenim sušama ili visokim temperaturama u mjesecima kada to nisu očekivali. Tada se mogu čuti komentari da „ništa nije kao prije“.
Studija s Univerziteta Stanford, objavljena u 2015. godini, otkriva da će promjene temperature uslijed nesmanjenog globalnog zagrijavanja do 2100. godine sniziti globalni BDP po glavi stanovnika za 23 posto.
Prema studiji „BiH: utjecaji i rizici klimatskih promjena“dok povećanje temperature može imati koristan efekat na zimske usjeve, promjena kišnih dana uz porast temperature tokom proljeća, ljeta i jeseni će djelovati negativno na sve ostale komponente poljoprivredne proizvodnje. Promjenjivi obrazac padavina u zemlji tokom posljednjeg desetljeća uključuje smanjeni broj kišnih dana u godini i povećan broj dana intenzivnih padavina u godini. To će vjerovatno rezultirati smanjenjem vlage u tlu, što potencijalno povećava učestalost i jačinu pojave suša, te povećanu vjerovatnoću plavljenja poljoprivrednog zemljišta. Ovakve promjene direktno ukazuju na to da će opasnost od suše i poplave povećati vjerojatnoću kratkoročnog propadanja usjeva, a kontinuirano smanjenje plodnosti zemljišta će dovesti do dugoročnog smanjenja prinosa.