Sretan sam i zahvalan Allahu, dž.š., što s hifzom živi moja porodica

– kazao je za naš list hafiz Sulejman-ef. Hašić

- Poštovani hafize, kada si počeo sa učenjem hifza i otkud ta ideja?

Hafiz Sulejman: Učenje hifza započeo sam još u medresi, ali ne u onoj mjeri u kojoj bi me to učenje dovelo do priprema za polaganje pred komisijom. Nešto aktivnije učenje hifza započeo sam nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu zajedno sa hfz. dr. Rifet-ef. Šahinovićem, koji je tad bio odgajatelj u Medresi “Džemaludin-ef. Čaušević”, a kasnije moj muhafiz. Došli smo u fazu priprema za komisiju i polaganje hifza, da bi nas ponovo dunjalučke obaveze odvele u drugom smjeru. Treći i konačni pokušaj završavanja i priprema za izlazak pred komisiju Rijaseta IZ-e u BiH započeo sam prije dvije i pol godine i konačno uz Allahovu pomoć uspio memorisati Časni Kur’an i proučiti ga napamet pred komisijom u martu ove godine. S neopisivom radošću kažem da je Kur’an, bilo u formi učenja ili memorisanja, bio i ostao sastavni dio mog života.

- Allah te obdario lijepim glasom. Da li te je to, uz imamski poziv, dodatno motivisalo da postaneš hafiz?

Hafiz Sulejman: Lijep glas je blagodat od Allaha, dž.š., i treba ga iskoristiti i za milozvučno učenje Kur’ana jer snažnije djeluje na slušateljstvo. Uz ostale i to je bio jedan od motivirajućih razloga za memorisanje Allahove knjige. Imajući u vidu da se od mene najčešće očekivalo da prilikom raznih svečanosti i programa učim odlomak iz Kur’ana, trudio sam se da u svom “repertoaru” imam više ašereta da se ne bih ponavljao.

- Koliko će hifz značiti u tvom imamsko-hatibskom i muallimskom poslu?

Hafiz Sulejman: Imamima, pogotovo onima koji u svojoj aktivnoj službi u džematu imaju beš-vakat, hifz itekako dobro dođe jer znamo da u noćnim namazima imam uči Kur’an naglas. Stoga poznavanje većeg sadržaja Kur’ana napamet olakšava tu obavezu a džematu predstavlja veći ugođaj. Ujedno, učenje u namazu služi i za dodatnu provjeru, ponavljanje i utvrđivanje naučenog. Dakako i u ostalim segmentima imamsko-hatibskog i muallimskog djelovanja poznavanje Kur’ana itekako koristi i dobro dođe.

- Osim tebe još su dva sina hafizi, a i kćerka ide tom cilju? Ko je koga bodrio, odnosno ko je glavna motivacija i podrška?

Hafiz Sulejman: Kad su u pitanju sinovi hafizi, starijeg smo mi roditelji, na određeni način, motivisali i usmjerili ka učenju i memorisanju Kur’ana. Mlađi sin je u osnovi od početku oponašao starijeg i trudio se da lijepo i pravilno uči Kur’an. Učenje hifza je bila njihova samostalna odluka koju smo, moja hanuma Jasminka i ja, doživjeli sa ushićenjem i zahvalnošću Allahu. Nadamo se da će i kćerka, ako Bog da, s obzirom da kvalitetno uči Kur’an, uz Allahovu pomoć, doći do cilja kojeg je sebi zacrtala. Bez uveličavanja Jasminka hanuma je sve vrijeme djelovala pozitivno i svima je u pogledu motivacije i bodrenja mnogo značila tokom hifza.

- Kakva je radost i osjećaj živjeti u porodici koja diše s Kur’anom i hifzom?

Hafiz Sulejman: Sretan sam i neizmjerno zahvalan Allahu, dž.š., što sa hifzom živi moja porodica. Takvo življenje je primat i bogatstvo. To zasigurno obavezuje da se Kur’an danonoćno čuva i pazi. Ono istodobno podrazumijeva kontinuiranu podređenost Kur’anu u svim vidovima, kako riječima tako i djelima. Zar to nije veličanstveno?