Nick Teunissen Tražeći Esmira
Nick Teunissen (Amsterdam, 1982.) je holandski umjetnik, pisac, glumac i režiser koji Bosnu i Hercegovinu naziva svojom drugom domovinom. Njegova ljubav prema Bosni rezultirala je, između ostalog, međunarodnom predstavom One Way Ticket, koju igra od 2018. godine do danas. I u svojoj knjizi Traženje Esmira, koja je na tri jezika biti objavljena 10. jula 2021. godine zaokupiran je temomo Bosne i Hercegovine odnosno genocida u Srebrenici.
Njegovi umjetnički ideali izraženi su i u ulozi umjetničkog direktora fondacije Platform Hero, te kao ambasador za Master Peace.
Nick Teunissen imao je 13 godina kada je u julu 1995. godine na televiziji u Holandiji gledao snimke genocida u Srebrenici. Iako su, kako kaže, to bili prodorni snimci jednog grada koji se nalazi u Evropi, za dijete su bili teško razumljivi. Dvadeset i šest godina kasnije, 39-godišnji Nick printao knjigu o srebreničkom dječaku pod nazivom Tražeći Esmira.
Sve je počelo sa jednom fotografijom. Nickov prijatelj Serge Janssen poslao mu je fotografiju dječaka koji se smiješi u kameru, usred pakla na zemlji. To lice mu je bacilo sasvim drugačiju sliku u odnosu na strašnu stvarnost. Bilo je u suprotnosti sa dobro poznatim slikama koje su se mogle vidjeti tih dana u Srebrenici. Bio je to ljudski portret. Portret Esmira koji je Janssen načinio 1994. godine nalazi se na naslovnici knjige za koju Nick kaže da nije fikcija već priča o ljudskosti u Srebrenici prije no što su životi ljudi u ovom gradu pretvoreni u brojke. Fasciniran drugim fotografijama punim životom krenuo sam da otkrijem ko je bio Esmir prije ljeta njegove smrti. Zajedno sa ljudima iz Srebrenice otkrili smo paletu neispričanih priča, punih anegdota i divnih sjećanja.
On kaže da je priča o Esmiru - priča o ljubavi, muzici, pozorištu... svemu onome što nas čini ljudima.
Priča započinje prijateljstvom iza bodljikave žice i završava sa Esmirovom majkom koja prvi put nakon četvrt stoljeća ponovo vidi lice svoga djeteta.
To što sam mogao da govorim u Esmirovo ime, za mene je najupečatljivije i najponižavajuće lično i umjetničko iskustvo koje postoji, kaže Nick.
Ljudi misle da nedavna presuda Mladiću može zatvoriti knjigu genocida, ali ljudi u Bosni sada žive nakon toga. Nakon 26 godina to tek počinje. Možda to nećete moći zamisliti iz zapadne perspektive, objašnjava Teunissen.