UČITE! Ne za roditelje ili ocjene, već za život
poruka je dr. Amre Šabić-El-Rayess, rođene Bišćanke, danas profesorice na prestižnom Univerzitetu Columbia u New Yorku. U ovom broju Preporoda predstavljamo dio njenog rada i ličnosti kao i osvrte na društveno-političke teme i pitanja u Bosni i Hercegovin
Veliko interesovanje pobuđuju priče o Bošnjacima i Bošnjakinjama u dijaspori koji se kroz svoj angažman bave različitim društveno-političkim temama, a uz to nastoje skrenuti pažnju na pitanja svoje domovine i države rođenja. Posebno, ako je u pitanju i aktivan rad na širenju istine o Genocidu i počinjenim zločinima nad Bošnjacima. I danas, dvadeset i šest godina kasnije iznenađujemo se da običan građanin Evrope ili Sjeverne Amerike o tome ne zna ništa.
Zbog političkih sprega i odnosa SAD-a prema situaciji u Bosni i Hercegovini, od vremena agresije na BiH do sada, angažman dijaspore u problematiziranju tema i pitanja vezanih za BiH u američkom kontekstu, dobija dodatno značenje. Tako smo i proteklih godina u nekoliko navrata u bosanskohercegovačkim medijima mogli čitati i slušati o dr. Amri Šabić-El-Rayess, profesorici na prestižnom Univerzitetu Columbia (Teachers College), gdje se bavi pitanjima edukacije i uloge obrazovanja u izgradnji društava i zemalja.
Posvećena Bosni i za katedrom Univerziteta Columbia
Amra je rođena Bišćanka. Nakon završenog osnovnog i srednjeg obrazovanja u Bihaću, svoj obrazovni put nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu nastavlja na Univerzitetu Brown u SAD-u 1996., na kojem je diplomirala, a potom na Univerzitetu Columbia završava dva master studija i doktorat. Kroz akademski i druge vrste angažmana, u okviru oblasti obrazovanja, aktivno se bavi pitanjima mržnje, diskriminacije, islamofobije, korupcije i sl. Između ostalog i u okviru bosanskohercegovačkog društva. Aktivna je u više organizacija, odbora i uprava. Pored ostalog, vrijedi istaći i da je ove godine izabrana za predsjednicu Asocijacije alumnista Univerziteta Brown, a u 257 godina dugoj historiji ovog univerziteta ona je prva predsjednica musliman / muslimanka na toj poziciji.
Motivisana vlastitim iskustvom života u vremenu agresije na BiH i, konkretno, u vrijeme opsade Bihaća, svoju akademsku poziciju, stručnost i ugled, što joj često omogućuje da se pojavljuje u visokim društvenim i političkim krugovima u SAD-u, koristi u promicanju istine o počinjenom Genocidu i zločinima nad Bošnjacima u agresiji na BiH. Impozantnu biografiju i bibliografiju, kao i brojna medijska predstavljanja i nastupe čitatelji Preporoda mogu pronaći na njenoj zvaničnoj web stranici www.sabicelrayess.org. Osim toga, aktivno koristi i svoju Facebook stranicu uređujući je na svome maternjem, bosanskom jeziku. Brojni su uspjesi koji je prate, a među njima i knjiga The Cat I Never Named: A True Story of Love, War, and Survival (Mačka kojoj nikad nisam dala ime: Istinita priča o ljubavi, ratu i preživljavanju), kojom je našla put do širokog američkog čitateljstva.
Brižna porodica i tvrda Krajina
Karakterističan obrazovni put i karijera u akademskim vodama navode nas na pitanja o njenom osnaženju, na što nam Amra s prva govori o svojoj porodici, u kojoj je svjedočila harmoniju, međusobnu podršku i ljubav, što su bili, kako kaže, ključni faktori u suočavanju sa izazovima života. „Moja mama Dilista je bila vrhunska prosvjetna radnica, danas u penziji, a moj rahmetli otac Mehmed je bio jedan veliki intelektualac i vrlo principijelan, elokventan, uspješan i pošten čovjek, koji me je uvijek ohrabrivao kao jednu mladu i perspektivnu osobu kojoj je samo nebo granica. Jako je bitno od malena, naročito za djevojčice, imati u životu podršku oca koji zna ugraditi u svoje dijete vjerovanje da ona imam kapacitet i sposobnost da sve snove ostvari uz trud koji je neophodan za svaki uspjeh“, poručuje Amra.
Svoju upornost i odlučnost veže i za svoje krajiško porijeklo. Nedostaje joj Krajina. „Svaki dan“, veli. „Ja sam prava Krajiškinja. Krajinu iz mene nikad niko neće istrgnuti. Čak i moj suprug koji nije porijeklom iz BiH, ali je uz mene naučio bosanski jezik kao i naše dvije kćerke, zna šta znači biti Krajiškinja. Moj suprug je astrofizičar kao i izuzetno uspješan poslovan čovjek koji mi često kaže da nije u životu naišao na uporniju i odlučniju osobu od mene, jer meni prepreke samo daju motivaciju da idem dalje i radim više, a to smo mi koji smo uvijek bili i ostali bedem i branioci Bosne“, ponosno je istakla.
Prateći Amrin rad mnogima se otvaraju teme o pitanjima bosanskohercegovačke diplomatije. Potencijal bošnjačke dijaspore – često se podvlači – je velik, ali, čini se, neiskorišten. „Jedan dio problema je što su naše diplomate ponekad ljudi koji više rade protiv BiH nego za BiH tako da je naša diplomatija ograničena pored dodatnog problema korupcije i vrlo često nestručnošću ljudi koji se šalju u krucijalne države s kojima trebamo graditi jaku saradnju“, stava je Amra. Osvrnula se i na „formalnu diplomatiju“za koju smatra da je trebamo „zaobići i izgraditi jedan dodatni kor neformalnih ambasadora za koje znamo da imaju i potencijal i da žele raditi u interesu BiH“. Posebno nas je interesovalo njeno iskustvo. „Meni se javlja na hiljade naših mladih ljudi iz cijelog svijeta i žao mi je da ih sve ne mogu na neki način aktivirati. Čak i moj rad vezan za knjigu je u biti jedna masivna diplomatska inicijativa kroz koju ne samo da pričam istinu o Genocidu u BiH nego i rušim stereotipe o Bošnjacima i muslimanima generalno. Prestala sam brojati, ali sam u nepunih dvanaest mjeseci odradila vjerovatno oko 200 predavanja u oko 30 zemalja“, ističe Amra.
Korumpiranost elite – ključni problem
U svome radu u mnogome se bavila pitanjem korupcije u Bosni i Hercegovini, navodeći to i kao razlog odlaska mladih iz zemlje. S obzirom da ova tema uključuje i pitanje uzroka te društvene boljke, kako u nakaradnom političkom ambijentu tako i u općem odnosu društva, tražili smo Amrin komentar. „Krucijalni problem u društvu“, naglašava ona „uvijek polazi od vrha, znači od političke i ekonomske elite koja vodi državu i svojim primjerom gradi standarde i norme ponašanja u tom društvu. Moja istraživanja, kao i mnoga druga, pokazuju da je za pozitivnu promjenu u društvu, kada je korupcija u pitanju, potrebno imati lidera koji će biti voljan i naravno sposoban da pokrene značajne promjene u društvu. To se nažalost kod nas do sada nije desilo“. Ista skupina političara „osiromašuju naš narod i uništavaju državu dok sebe i članove svojih političkih klanova bogate“, komentariše ona, te dodaje: „S takvim ponašanjem se normalizira korupcija i za ostatak naroda koji vidi da elita može biti korumpirana i opet ostati na vlasti. Znači, bez ikakvih posljedica za reputaciju i status pojedinca“. „Upravo je problem korupcije među elitom ključan za BiH danas“, zaključuje ona i „upravo iz tih razloga najperspektivniji ljudi napuštaju BiH“.
Pozitivnim inatom ruši predrasude
Amra itekako zna šta znači biti „Drugi“u društvu u određenom kontekstu. Pitanje „Drugog“se u svijetu sve češće nameće. Islamofobija „vrišti“u društvenim, ali i često u političkim krugovima. Problem rasizma je dostigao kritičnu tačku. Na takve pojave ona aktivno ukazuje u svome angažmanu. „Mene danas institucije širom svijeta pozivaju na saradnju upravo radi mog rada koji se fokusira na sprječavanju radikalizacije, dehumanizacije i mržnje, a svjedoci smo da su ovi fenomeni u porastu i u SAD-u i globalno. Jedno od mojih posljednjih istraživanja ove godine za federalnu vladu SAD-a je pokazalo da je 95% obrazovnih radnika koji su sudjelovali u tom projektu doživjelo slučaj rasizma protiv muslimana u njihovim obrazovnim ustanovama. Sama ta činjenica je jedan od razloga zašto je moj rad o temi rušenja islamofobije i mržnje – uključujući i kroz moju knjigu Mačka kojoj nikad
nisam dala ime – neophodan“, kaže ona. Podsjeća da se danas na muslimane na Zapadu gleda kao na rasnu skupinu te na procjenu da će za nekoliko decenija muslimani biti druga religiozna skupina po brojnosti u SAD-u te prva u svijetu. „Ratovi u državama poput Sirije, Iraka, Afganistana itd., su izazvali u Zapadnom svijetu jedan novi val migracije i naseljavanja izbjeglica i imigranata. Zbog ovakvih demografskih promjena povlače se i mnoga politička i ekonomska pitanja. Konzervativne i naročito ekstremne grupe danas vide jednu Amru koja radi i egzistira unutar elitnih krugova u SAD-u kao prijetnju njihovom utjecaju, jer za Amru u tim ekskluzivnim krugovima nekad nije bilo mjesta“, objašnjava ona. Tome dodaje da takva vrsta islamofobije u njoj „budi jedan pozitivan inat“što je motiviše na rad i dokazivanje kroz rad te kako veli: „Samim time rušim predrasude o muslimanima, ali i o ženama i imigrantima“.
Svoju životnu priču Amra je upregla u jedan misijski karakter, što je itekako izražajno pratimo li kretanje njenog djela i ličnosti u svakodnevnici. To akademsko sazrijevanje pomoglo joj je da iznese svoju priču na viši nivo. „Za mene je uvijek zvijezda vodilja bila želja za istinom, znanjem i pravdom radi onih koji su kao ja bili mladi i naivni i nisu znali šta nam se spremalo u godinama koje su prethodile organizovanom pokušaju istrebljenja Bošnjaka. Mnogih članova moje familije, sugrađana, prijatelja i djece s kojom sam odrasla više nema“, kaže nam Amra.
Uspjeh u Americi, u zemlji velike konkurencije, njoj kao Bošnjakinji imigrantkinji, nije bio lahak, kako kaže. „A što čovjek više uspijeva, ta konkurecija postaje sve veća. Međutim, mene ne vodi, niti me je ikad vodila želja za uspjehom, nego jedna neuništiva ambicija za ostvarenjem svojih snova koliko god oni nemogući bili“, ističe ona.
Prevazilaženje mržnje obrazovanjem
Pitanje obrazovanja uvijek je u prvom planu kada se ističe uspjeh pojedinca, zajednice i naroda. Amra vrlo dobro poznaje uspješne modele obrazovanja u svijetu. Djelimično, u našem razgovoru osvrnula se i na probleme obrazovanja u našoj zemlji. Pri tome u prvi plan ističe etničku separiranost, te naglašava: „Dok god imamo škole gdje je Ratko Mladić slavljen kao heroj, a ostatak svijeta uči o njegovim monstruoznim zločinima, mi ćemo biti politički nestabilno društvo, jer se pitanje mržnje nije riješilo i dalje uništava srž društva“. Navela je primjer iz SAD-a. „Dolazak na vlast bivšeg američkog predsjednika izazvao je nestabilnost, jer je Donald Trump zagovarao nasilje i mržnju. SAD se danas suočava sa vrlo sličnim problemom i pitanjem kako educirati svoje nove generacije o diskriminaciji manjina bez pobuđivanja strasti i mržnje. Ja sam ove godine radila sa američkom vladom upravo na obuci nastavnog osoblja s kojom smo uspjeli promijeniti mišljenja o rasizmu i mržnji nastavnika koji su prošli kroz obuku“, kaže Amra.
Mačka kojoj nikad nisam dala ime knjiga je kojom je Amra napravili veliki korak u svome životu, ali i korak za Bošnjake. Pored dobrog glasa koji ovu knjigu već prati, brojnih pozitivnih povratnih informacija, velikog rejtinga na
Amazonu, Amru smo pitali kakav efekat bi voljela da ova knjiga postigne, odnosno, da li je već prevazišla njena očekivanja. Ona naglašava da joj je cilj bio „da dočara sve emocije, detalje i život u toku rata u opkoljenom Bihaću na način da se oni koji čitaju Mačku kojoj nikad nisam
dala ime osjećaju kao da prolaze kroz ratna iskustva zajedno sa mnom“, pojašnjava Amra, te dodaje: „Najčešći komentar koji dobijem od onih koji su pročitali moju knjigu je da je nisu mogli ispustiti iz ruku dok je nisu pročitali“.
Također, kaže da je bila iznimno dirnuta, a i šokirana kada su nagrade i pozitivne kritike počele pristizati, a u kojima je knjiga okarakterisana kao „nezaboravna“i „obavezna“za sve američke biblioteke. „Znači, moja prvobitna zamisao zbog koje sam i napisala ovu knjigu, da Mačka kojoj nikad
nisam dala ime postane lektira za mnoge učenike i studente u obrazovnim ustanovama SAD-a danas se i ostvaruje“, dodala je ona.
Biti inspiracija novim generacijama
Na pitanje koliko smo učinili po pitanju društveno-političke svijesti kod nas i u svijetu o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u BiH, odgovara da je vrlo malo učinjeno, „jer danas prosječan Amerikanac ili Amerikanka zaista nisu svjesni da je genocid nad Bošnjacima počinjen 90-ih godina“. Nastoji da svojim radom bude inspiracija novim generacijama u cilju aktivnog uključenja u sprečavanje negiranja genocida. „Ja radim negdje oko osamnaest sati dnevno i voljela bih nekad da se mogu klonirati i napisati 10 knjiga u isto vrijeme“, kaže Amra.
Na vlastitom životnom primjeru, za Preporod na kraju kaže i mladima poručuje: „Učite! Ne za roditelje ili ocjene, već za život. Znanje je jedini put do istinskog uspjeha“.