Muslimani u Crnoj Gori godinu poslije
U Crnoj Gori se aktivno sprovodi restauracija ideologije iz devedesetih godina prošlog vijeka. Proces klerikalizacije društva je zahvatio sve njene pore od škole pa na gore. Muslimani su sve manje prisutni u državnoj administraciji, a i oni koji su preži
Prošlo je godinu dana od izbora u Crnoj Gori na kojima je Demokratska partija socijalista izgubila vlast nakon 30 godina. Muslimani u Crnoj Gori bez obzira na etničku pripadnost uglavnom su glasali za DPS i njegove koalicione partnere. Ubrzo poslije izbora, tri liste, različite ideološki i potpuno dijametralno suprotnih stavova kada je vizija budućnosti Crne Gore u pitanju formirale su novu Vladu Crne Gore. U novoj Vladi samo je jedan od 14 članova musliman. Iako se govorilo da će se voditi računa o vjerskoj i nacionalnoj zastupljenosti na nižim nivoima vlasti i to je ostalo samo na retorici. Iako je najmanje svaki peti stanovnik ove države musliman, adekvatna zastupljenost u državnim organima ostala je samo pusti san, a s novim vlastima taj san je samo postao dalji. Dakle, za sada se nažalost mora reći da nova vlast sa stanovišta muslimana u Crnoj Gori nije ispunila očekivanja. To naravno ne znači da je s prošlim vlastima bilo sve med i mlijeko, naprotiv. Iako su muslimani bili znatno više zastupljeni u državnim organima, to nije dalo očekivane rezultate na terenu. Ulaganja u krajeve gdje žive muslimani nisu bila dovoljna da zadrže ljude na tim područjima pa se na hiljade njih iselilo u zemlje Zapadne Evrope baš u mandatu stare vlasti.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Da bismo razumjeli položaj muslimana u Crnoj Gori, moramo se vratiti unazad. Od odlaska Osmanlija 1912. godine svaki unutrašnji potres u crnogorskom društvu teško je pogodio muslimane. Svaki sukob je iznova proizvodio nove muslimanske mase koje bi se sa zavežljajem u ruci morali uputiti u nepoznato. Dovoljan je samo kratak istorijski pregled: zločin u Šahovićima 1924. godine, zločini Pavla Đurišića tokom Drugog svjetskog rata, Barski pokolj nad Albancima 1945. godine, iseljavanje za Tursku tokom vladavine svemoćnog Rankovića, iseljevanje 90-ih ...
Otuda i navika muslimana u Crnoj Gori da obično ne budu zahtjevni prema vlastima u Crnoj Gori. Obično bi onaj koji bi omogućio zaštitu života i imovine muslimana dobio neograničeno povjerenje i blanko podršku na svakim izborima. Naravno, i ovakav odnos prema politici napravio je puno štete. Između ostalog, usporio je i odložio formiranje intelektualne i političke elite koja bi puno jasnije artikulisala političke zahtjeve. I naravno, još važnije, znala da pronađe način za sprovođenje istih u život. Ovako, muslimani u Crnoj Gori su promjenu vlasti dočekali nespremno, zbunjeno i uplašeno. Nedostatak institucija, politički klijentelizam, loša kadrovska politika i narod prepušten sebi, učinili su da muslimani, skoro pa prešute većinu dešavanja u Crnoj Gori u ovih godinu dana. Jedna od rijetkih pozitivnih stvari koja se dogodila u ovom periodu je usvajanje rezoluciju o genocidu u Srebrenici, koja je u crnogorskom parlamentu usvojena dvotrećinskom većinom glasova. Ali, od onog što je usvojeno, puno je važnije ono što se dešava u stvarnom životu.
A stvarni život izgleda ovako: u Crnoj Gori se aktivno sprovodi restauracija ideologije iz devedesetih godina prošlog vijeka. Proces klerikalizacije društva je zahvatio sve njene pore od škole pa na gore. Muslimani su sve manje prisutni u državnoj administraciji, a i oni koji su preživjeli čistku realno su tamo samo ikebane bez ikakvog realnog uticaja. Također, Crna Gora je nakon godinu dana samo još više podijeljena i udaljena. Društvo je, skoro pa polovina, otišlo na dva kraja koji se skoro ni po jednom važnom pitanju ne mogu dogovoriti. Nažalost, crnogorsko društvo je podijeljeno po raznim osnovama a jedno od tih pitanja je i crkveno.
Podjele u Crnoj Gori
Naime, u Crnoj Gori nažalost postoji podjela i među pravoslavnim stanovništvom, a po pitanju nacionalne i crkvene pripadnosti. Ova podijeljenost nije nastala preko noći, već je rezultat sporova i događaja od prije 100 godina. Raspolućenost Crne Gore ovim je samo još više produbljena a ona se ogleda i u priznavanju / nepriznavanju crkvenih poglavara. Ovo je stvorilo dodatne tenzije koje svaki put rastu kada su u pitanju obilježavanje Božića gdje na nekih sto metara razdaljine slave pripadnici obje crkve u Crnoj Gori, ali i kada dolazi do ustoličavanja novog mitropolita. Tako je prije 8 dana na Cetinju ustoličen novi mitropolit Joanikije Mićović koji je na tom mjestu naslijedio Amfilohija Radovića. Reis islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat-ef. Fejzić, je po mom mišljenju uradio jedinu moguću i pametnu stvar tih dana. On je čestitao Joanikiju na novoj funkciji uz iskrene želje da sve protekne mirno. Međutim, mirno nije bilo ali je, što je velika stvar, prošlo bez mrtvih. Nije tajna da su odnosi stanovništva Cetinja sa srpskom pravoslavnom crkvom loši. Oni što se desilo 5. septembra samo je pokazatelj raspoloženja građana kada je ova stvar u pitanju, odnosno da očigledno većina građana Cetinja smatra da ne pripada toj crkvi. Ono što je logično pitanje, gdje je mjesto muslimanima u
ovoj priči? Neki su odmah rekli da je to unutarpravoslavna stvar i da nije muslimanima u redu da se miješaju u tu stvar. Ali, na Balkanu je religija odavno postala dio političke priče. Kada bi vjerske zajednice odlučile da ne diktiraju pravce u kojima treba da ide državna politika, onda bi ovaj stav bio sasvim u redu. Ali, s obzirom da od toga trenutno nema ništa, onda je i za muslimane u Crnoj Gori ovo veoma važno pitanje.
Kada je u pitanju odnos muslimana u Crnoj Gori prema ovom pitanju on se mora bazirati na onom što su osnovna ljudska prava a ona kažu da je svakom čovjeku na ovom svijetu dozvoljena sloboda vjere i njenog ispovijedanja. Kada je u pitanju Crnogorska pravoslavna crkva muslimani sa njom imaju više nego korektne odnose. Također, treba znati da je poglavar ove crkve u nekoliko navrata javno osudio zločine nad Bošnjacima i obišao mjesta njihovog stradanja i odao počast žrtvama.
Glas muslimana Crne Gore
Kada je u pitanju odnos sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori , on je i na lokalnom i na državnom nivou, korektan. Novoizabrani mitropolit Joanikije također ni ranije, a ni sada nije dao nijednu zapaljivu izjavu i na nivou retorike ostao je više nego korektan prema onima koji nisu pravoslavne konfesije.
Dakle, mislim da naš odnos prema crkvenom pitanju u Crnoj Gori ne može glasiti nikako drugačije osim ovako: da mi muslimani u Crnoj Gori želimo da pravoslavci ovo pitanje riješe u duhu tolerancije i bratske i ljudske ljubavi i uz poštovanje osnovne čovjekove potrebe da slobodno vjeruje. Sve drugo bi bilo nekorektno i nepošteno.
A kada je u pitanju ambicija određenih crkvenih krugova da kreiraju ambijent življenja u Crnoj Gori prema svom aršinu treba jasno poručiti da to neće proći. Crna Gora je viševjerska, višenacionalna i višejezična država. Stavljanje bilo koga na privilegovano mjesto može samo ubrzati totalni raspad crnogorskog društva.
Doduše, intenziviranje podjela u posljednjih nekoliko godina doveli su ovo društvo do ivice pucanja. Siguran sam da bi ovako nešto bilo posljednji ekser u građansku Crnu Goru.
Ali da se vratimo položaju muslimana u Crnoj Gori danas. Moj zaključak je da muslimani moraju biti aktivni sudionici trenutnih procesa u Crnoj Gori, a ne kao u posljednjih sto godina, uglavnom nijemi posmatrači.
Da bismo to bili moramo biti aktivni u političkim dešavanjima u zemlji. Preko Islamske zajednice, nacionalnih vijeća Bošnjaka, Albanaca, Roma, preko političkih partija, nezavisnih intelektualaca, nevladinih udruženja. Moramo se potruditi da naš glas stigne do svake značajne ambasade koja ima interes za dešavanja u Crnoj Gori.
Stvar je jasna. Moramo se baviti politikom da se ona ne bi bavila nama. Jer, kada se politika bavila nama stvar je izgledala kao i sa početka ovog teksta: izbjegli muslimani sa zavežljajem na leđima suočeni sa potpuno neizvjesnom budućnosti. Vjerujem da smo dovoljno sazreli kao zajednica da nikada više ne dozvolimo da se slično ponovi.
Kada je u pitanju Crna Gora u narednih godinu dana, mislim da je neozbiljno bilo šta prognozirati. Siguran sam u jedno: bit će to duga, teška i neizvjesna godina.