Posjeta Centru za rehabilitaciju ovisnika
Prije sedamnaest godina Islamska zajednica je osnovala jedinstven Centar za rehabilitaciju o psihoaktivnim supstancama u Smolućoj. Osuđujući stav društva jednom ovisnik, zauvijek ovisnik zamijenili s motom „Ko spasi život jednog čovjeka, kao da je spasio cijeli svijet''.
S osnovnim ciljem da se pruži pomoć osobama ovisnim o psihoaktivnim supstancama kao i roditeljima koji imaju problem s djecom u bolesti ovisnosti, prije sedamnaest godina Islamska zajednica je osnovala jedinstven Centar za rehabilitaciju o psihoaktivnim supstancama u Smolućoj kod Lukavca.
„Od tada pa do danas ovaj centar prima, pomaže i uspravlja pojedince koji su posrnuli i pruža ruku nade. Veoma je veliki broj onih kojima se pomoglo. Mi znamo da postoji mnogo predrasuda kada je ovaj problem ovisnosti u pitanju, ali iz pozicije roditelja koji ima problem ili bolesnika ova ustanova ima veoma veliki značaj. Roditelji ne mogu sami da se izbore s ovim problemom i treba im pomoći. Svaka priča roditelja je posebna, teška i bolna. Jedna majka je svoju priču podijelila s nama te je kazala da je ona morala pozvati policiju da vode njenog sina jer više nije mogla podnijeti pijanstvo, krađu, prodaju stvari, kriminal i sve ostalo što uz ovisnost ide. Kakvi su to problemi samo ti roditelji znaju. Takvim roditeljima treba stručno pomoći i zato je ova ustanova od velikog značaja”, ističe direktor Centra Mevludin Joldić.
Suština ove terapijske zajednice je učenje kroz življenje kao i poticanje kreativnog potencijala, te ovladavanje radnim navikama i moralnim društveno prihvatljivim oblicima ponašanja. Ono što ovaj centar izdvaja od drugih sličnih centara jeste oblik duhovnosti koji je zastupljen i koji se prakticira. Duhovna terapija je dala velike rezultate u radu, uz primjenu svih drugih terapijskih tretmana. Korisnici koji borave u ovom centru na liječenju nisu krili oduševljenje djelovanjem duhovne terapije na njih. U više navrata kroz razgovor istakli su da im sve terapije pomažu, ali najveće ispunjenje i mir osjete prakticirajući namaz. Program rehabilitacije traje do osamnaest mjeseci, od kojih je dvanaest mjeseci rehabilitacijski proces i šest mjeseci proces resocijalizacije.
„Terapeutski program podrazumijeva organizovanu plansku i sistemski kontinuiranu primjenu terapija kao što su: radno-okupaciona terapija, terapija psihološke podrške, duhovna terapija, terapija slobodnih i sportskih aktivnosti, te art terapija. Svim ovim aktivnostima se pokušavaju neutralizirati neka asocijalna ponašanja, te se radi na izgradnji pozitivnih karakternih osobina i moralnih kvaliteta kao i lakšoj integraciji i vraćanju u prvobitno okruženje“, pojašnjava psihoterapeutkinja Anela Osmić.
Dan štićenika u Centru je potpuno osmišljen
Dan u Centru za rehabilitaciju ovisnika o psihoaktivnim supstancama za jednog štićenika je ispunjen unaprijed planiranim i programom definisanim aktivnostima kako za svakog od njih pojedinačno tako i grupno. „Zajednica je pojam na kojem potenciramo i radimo sa svakim štićenikom ponaosob od samog ulaska u našu terapijsku zajednicu, jer rad na sebi tokom boravka u Centru i popravljanje svoga stanja reflektuje se na ostale momke u Centru i ostvaruje se zdravije i uspješnije okruženje. Rezultati rada i oporavka su tada mnogo kvalitetniji i izraženiji”, pojašnjava upravnik Centra Anes Mešić.
Aktivnosti u Centru kreću od klanjanja sabah-namaza u džematu. Praksa je da se svi namazi klanjaju u džematu. Nakon jutarnjeg brifinga i razgovora sa štićenicima, vrši se raspored aktivnosti i podjela zadataka u sklopu radno-okupacione terapije koja traje do podne-namaza. Pored redovnih poslova uređenja, bave se plasteničkom proizvodnjom povrća i voća. U okolini Centra ima oko pet stotina stabala voća s plodovima koje koriste za njihove potrebe. Svaki dan, nakon podne-namaza i ručka, slijedi određeni broj razgovora i tretmana s pedagogom-psihologom, socijalnim radnikom i socijalnim defektologom. Štićenici koji nisu po rasporedu taj dan na razgovorima, slobodno vrijeme do ikindije-namaza provode na razne načine. Neki od njih provedu dio vremena u biblioteci, TV sali, teretani ili u sportskim aktivnostima, kao što su stoni tenis, bilijar, odbojka na pijesku, košarka ili nogomet. U svakoj grupi postoji određeni broj momaka koji pokazuju afinitete prema umjetnosti i rade bakrorez u sklopu art-terapije koju predvodi socijalni defektolog Kenan Rahmanović. U sklopu duhovne terapije, pored redovnih obavljanja namaza, štićenici uče o vjeri i prihvatanju vjere kao sastavnog dijela života svakog čovjeka.
Radno-okupaciona terapija oplemenjuje
Radna terapija se najvećim dijelom odvija u sektoru poljoprivrede i hortikulture. Sektor poljoprivrede podrazumijeva skoro sve vidove poljoprivredne proizvodnje: ratarsku, voćarsku i povrtarsku. Plastenička proizvodnja se odvija u pet plastenika, na šest stotina metara kvadratnih.
„Štićenici Centra lahko se uklapaju u proces proizvodnje bez posebne obuke, ponekad su dovoljna samo jednostavna upustva. Proizvode dobijene u procesu proizvodnje koriste u kuhinji Centra za pripremanje hrane. Poljoprivredna proizvodnja je biološka proizvodnja, gdje su korisnici usluga prisutni od početka procesa proizvodnje; od sjetve do berbe, te mogu da uberu plodove svoga rada, odnosno mogu da shvate svrsishodnost svoga rada. Pošto se radi o proizvodnji hrane na zdravstveno bezbijedan način, upotrebom poljoprivrednih proizvoda u ishrani, a kada se tome doda i boravak na zraku kao i neposredan kontakt sa zamljištem, onda i ne čudi veoma brz oporavak korisnika Centra“, ističe voditelj radno-okupacione terapije Mustafa Redžić.
Neka istraživanja govore da droge u savremenom svijetu dostižu zabrinjavajuće razmjere i sve više opterećuje naše društvo. Ovo je vrlo progresivna bolest i ne strada samo ovisnik nego i cijela porodica i društvo u konačnici. „Ovisnost je kao jedna epidemija koja prijeti da nam uzme djecu u najboljim i najproduktivnijim godinama njihovoga života. Praksa pokazuje da su razlozi zanimanja omladine za opojna sredstva, droge, kladionice vrlo često mladalačka radoznalost, dosada, znatiželja, nezdravo okruženje, zabave, pritisak grupe, neplanirano korištenje vremena, slaba povezanost s roditeljem u dobi adolescencije, disfunkcionalne porodice i negativan utjecaj medijskih sadržaja. Roditelji, nažalost, posljednji saznaju da su im djeca postala ovisnici“, otkriva direktor Centra Joldić.
Korisnici Centra koji borave u njemu zbog liječenja od ovisnosti otkrivaju da su oni koji prodaju različite vrste droga mladima mnogo bliže srednjim školama i fakultetima nego što je društvo toga svjesno. „To je poluilegalan svijet i naizgled to su obični ljudi. Sad sam svjestan da sam svojim ponašanjem ozbiljno narušio svoje zdravlje, izgubio vrijeme i imam problema sa Zakonom“, naglašava četrdesetogodišnji NN koji u centru boravi već četiri mjeseca.
„Program Centra i aktivnosti se provode s konstantnim praćenjem rada, analizama, imajući u vidu ciljeve koje želimo postići. Korisnici Centra i njihov oporavak su na prvom mjestu i program u toku jednog dana se može podešavati shodno njihovom stanju koje se kontinuirano prati“, pojasnila je socijalna radnica Elvira Kovačević.
Među mnogobrojnim planovima Centra je i osnivanje Kluba prijatelja bivših korisnika kako bi i nakon izlaska imali mjesto gdje mogu jedni drugima pomoći i družiti se. Centar je otvoren za sve dobronamjerne posjetioce koji se žele družiti sa štićenicima. Takve su posjete važne zbog rušenja predrasuda da su ovisnici neprilagodljivi i opasni za okolinu.