Zapostavljeni sunneti Poslanika, a.s.
POSLANIKOV, S.A.V.S., POSTUPAK PRILIKOM VREMENSKIH NEPOGODA
Svakodnevno smo svjedoci raznih iskušenja kojima su izloženi stanovnici Zemlje, od zemljotresa, poplava, požara i drugih neuobičajenih događaja i nepogoda. U svim tim situacijama vjernik treba znati kako se se ponašati. Naš Pejgamber Muhammed, s.a.v.s., nas je, između ostalog, i tome podučio. Vjernici se u svim tim situacijama trebaju obraćati svome Stvoritelju, Uzvišenom Allahu, dž.š., moliti ga za pomoć i zaštitu. Poznato je da su u nekim takvim situacijama propisani i određeni namazi, kao što je namaz prilikom pomračenja Sunca ili Mjeseca, kada se vjernici obraćaju Allahu, dž.š., moleći Ga za oprost grijeha i zaštitu od svakog belaja.
Mnogo je dova koje se uče u situacijama straha i nepogoda a ono što je možda najpoznatije i najlakše primjenjivo je učenje dvije posljednje sure iz Kur'ana (El-Felek i En-Nas) koje su najbolji način traženja zaštite od svih nelagodnosti i belaja. Na važnost tih sura ukazuje naredna predaja:
Poznati ashab Ukbe ibn Amir, r.a., pripovijeda: „Jednom prilikom sam putovao s Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., između Džuhfe i Ebva'a (mjesto između Mekke i Medine, udaljeno od Mekke oko 190 km, jedan od mikata, odakle su se oblačili ihrami. a Ebvai je brdo u tom predjelu) pa nas je zadesio jak vjetar i mračna tmina, te je Poslanik, s.a.v.s., počeo tražiti zaštitu, učeći Kul euzu bi rabbil-felek i Kul euzu bi Rabbinnas. Tada mi je rekao: - O Ukbe, traži zaštitu kod Allaha, dž.š., s ove dvije sure, jer nema ništa bolje za traženje zaštite od njih.“Ukbe, r.a., dalje pripovijeda: Pa sam čuo da je Poslanik, s.a.v.s., u namazu učio ove dvije sure.“(Hadis je sahih a zbilježio ga je Ebu Davud) Imaju i druge dove koje se uče u ovakim i sličnim prilikama, od kojih su: - kada se čuje grmljavina, treba prekinuti razgovor i učiti ovu dovu:
Subhanellezi jusebbihu-rra'du bi hamdihi vel-melaiketu min hifetih / Slava Onome Koga grmljavina veliča i hvali, i meleki iz strahopoštovanja prema Njemu. (Sura Er-Ra'd, 15.) Potom bi (Poslanik, s.a.v.s.,) dodao: „Ovo je, uistinu, žestoka prijetnja svakom čovjeku.“(Malik, Bejheki, Ibnu Ebi Šejbe)
Allahumme la taktulna bi saʻakike ve la tuhlikna bi azabike ve afina kable zalik / Gospodaru, ne pobij nas Svojom munjom, ne uništi nas Svojom kaznom, već nas prije toga spasi. (Tirmizi, Ahmed, Hakim)
Postupak Poslanika, s.a.v.s., prilikom jakog vjetra
U takvim situacijama je Poslanik molio za dobro koje donosi taj vjetar i tražio kod Allaha zaštitu od belaja, nesreće i zla, ako ga ima u tom vjetru. Kada počne puhati vjetar i naoblači se, onda treba moliti Allaha, dž.š., da to budu vjetrovi (u množini) a ne da bude vjetar (u jednini), jer kada god se u Kur'anu spominje kazna, onda se spominje u jednini a kada se spominje Allahova milost i kiša, onda se spominje u množini.
Poslanikova supruga Aiša, r.a., kazuje: Nisam nikada vidjela Poslanika, s.a.v.s., da se smije do te mjere da mu se vidi unutrašnjost usta, nego je to bio samo blagi osmijeh. Kada bi Poslanik, s.a.v.s., ugledao oblake, ili nadolazak vjetra, zabrinutost se vidjela na njegovom licu. Ja sam ga tada upitala: - Allahov Poslaniče, kada ljudi ugledaju oblake obraduju se, nadajući se kiši a vidim tebe, kada ugledaš oblake, zabrinutost se vidi na tvome licu? Tada joj Poslanik, s.a.v.s., reče: - O Aiša, ko mi može garantovati da u tom oblaku nema kazne. Jedan narod je uništen vjetrom. Kada su ugledali oblak (kaznu), rekli su: „Ovaj nam oblak kišu donosi!“(sura El-Ahkaf, 24)
U predaji koju je zabilježio Muslim ovako stoji: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada zapuhao jak vjetar učio bi ovako: Allahumme inni es'eluke hajreha ve hajre ma fiha ve hajre ma ursilet bihi, ve euzu bike min šerriha, ve šerri ma fiha ve šerri ma ursilet bihi/ Allahu moj, molim od Tebe dobro ovoga vjetra, dobro koje je u njemu i dobro kojim ga šalješ. Od Tebe tražim zaštitu od zla ovoga vjetra, zla koje je u njemu i zla u onome što s njim šalješ!
Od Aiše, r.a., se prenosi da je rekla: Kada bi Vjerovjesnik, s.a.v.s., ugledao na obzorju oblak, ostavio bi posao koji bi tada radio, a ako bi bio u namazu onda bi proučio ovu dovu: Allahumme inni euzubike min šerriha / Allahu moj, ja ti se utječem od zla i nedaće ovog oblaka. Ako bi udarila kiša, onda bi molio Allaha da bude blagoslovljena.“
Dova za kišu
Kada bi nastupila suša onda bi Poslanik, s.a.v.s., učio kišnu dovu. Tom prilikom se, između ostalih, uče i ove dove:
Allahummeskina gajsen mugisen merien merian nafian gajre darrin adžilen gajre adžil /Allahu, spusti nam svuda obilnu kišu, prijatnu i plodnu, korisnu a ne štetnu, što brže i bez odlaganja. (Ebu Davud - sahih)
Allahumme egisna, Allahumme egisna, Allahumme egisna / Allahu naš, kišu nam obilnu spusti! (Buharija i Muslim)
Allahummeski ibadeke ve behaimeke venšur rahmeteke ve ahji beledekel-mejjit. / Allahu, kišom obilnom napoji robove Svoje i životinjski svijet Svoj! Raširi milost Svoju i oživi ovu obamrlu zemlju Svoju. (Ebu Davud - sahih)
Enes, r.a., kaže: Dok smo bili sa Poslanikom, s.a.v.s., zapadala je kiša, pa je Poslanik, s.a.v.s., otkrio dio svoga tijela da ga dodirne kiša. Kada smo ga upitali o tome, on je rekao: - Zato što je ona direktno stigla od našeg Gospodara.“(Muslim)
Dok pada kiša uči se ova dova: Allahumme sajjiben nafia / Allahu moj, za korisnu kišu Te molim! (Buharija)
A nakon kiše se iskreno zahvaljujemo Allahu, dž.š., priznajući da je ta blagodat samo od Njega, izgovarajući: Mutirna bi fadlillahi ve rahmetih / Kiša nam je darovana Allahovom dobrotom i Njegovom milošću. (Buharija i Muslim)
Pitanje: Molimo redakciju našeg Preporoda da nam se u narednom broju u rubrici „Pitanja i odgovori“odgovori na sljedeće pitanje: „Kako se obračunava zekat na proizvodnju malina i ostale poljoprivredne proizvode?“U kontaktu sa većim brojem ljudi koji se bave proizvodnjom maline i drugih poljoprivrednih proizvoda, a koji žele da očiste svoj imetak zekatom, saznao sam da imaju određene dileme i nejasnoće oko ovog pitanja.
Odgovor: Zekat na poljoprivredne proizvode i plodove iznosi 5 % ubranih plodova ako se navodnjavaju vještačkim putem, ili 10 % ako se navodnjavaju prorodnim putem. U slučaju mješavine dva vida navodnjavanja, onda procenat zekata iznosi 7,5%. Pretežno je mišljenje da se na količine manje od 653 kg ne izdvaja zekat, što je stav za koji su se opredijelili i vodeći učenici Ebu Hanife. Troškovi, odnosno novac koji se uloži u poljoprivredne proizvode, od sjetve do žetve, se uvažavaju i odbijaju od ukupnog prinosa, tako da se zekat izdvaja na preostali dio, nakon što se odbiju efektivni troškovi proizvodnje. Vlastiti rad i dnevnice se ne uračunavaju u te troškove, jer se taj rad podrazumijeva u svakoj vrsti privredne aktivnosti. Kod zekata na poljoprivredne proizvode zekat se izdvaja odmah po ubiranju plodova, i ne čeka se da proizvod/novac pregodini. Ukoliko nemate novca, sačekajte dok Vam se isplati cijena prodatih proizvoda, pa onda izdvojite zekat, u skladu s gore navedenim pojašnjenjem.
Pitanje:Moje pitanje se odnosi na prodaju šljive koje su rasle i sazrele na našem imanju. Da li je dozvoljena prodaja ukoliko nismo sigurni u koju svrhu će kupac korisiti voće? Da li je dozovljena prodaja čak i kada znamo sa 100% sigurnošću da će kupac voće koristiti za proizvodnju alkohola? Pitam jer imamo velike količine šljive i prodaja nije uvijek jednostavna. Dešavalo nam se ranijih godina da smo prodavali nakupcima koji bi nam manje-više garantovali da šljiva ne ide za alkohol, a na kraju može bit, i ode u tu svrhu. Kakav je stav fetva-i emina po ovom pitanju?
Odgovor: Branje i prodaja šljiva su dozvoljeni poslovi. Za zloupotrebu Božijeg nimeta voća radi proizvodnje alkoholnog pića odgovara kupac. To je stav našeg mezheba. Neki islamski učenjaci, primjenjući princip „preventivnog djelovanja“i načelo da „sve što vodi u haram i samo je zabranjeno“, smatraju da svaka djelatnost koja služi kao sredstvo za ono što je haram i sama poprima taj karakter, tj. biva haramom. Princip predostrožnosti i
pravne prevencije (seddu-z-zera'i'a) daje prevagu ovom drugom mišljenju. Izuzetak može biti stanje nužde.
Pitanje:Ako nas neko upita iz radoznalosti da li smo učinili taj i taj grijeh, a mi ga jesmo učinili, kako ćemo tada postupiti. Da li ćemo reći istinu ili izbjegavati odgovor kako ne bismo otkrivali grijehe?
Odgovor: Ako osoba učini neki grijeh treba se što prije pokajati za njega, što više činiti istigfar (moliti Allaha za oprost) i ne pričati javno o činjenju tog grijeha. Allahov Poslanike, a.s., je rekao: „Svima iz moga ummeta bit će oprošteno, osim onima koji javno čine grijehe. Od javnog činjenja grijeha jeste i da čovjek grijeh počini noću, Allah mu ga sakrije, a on, kada osvane, kaže: ‘O ti i ti, ja sam sinoć učinio to i to.' Zanoćio je i Allah ga sakrio, a on osvane i otkriva Allahov zastor sa sebe.“(Buharija) Prema tome, niko ne treba da propituje ljude o činjenju grijeha, jer na taj način umjesto da se prikrije griješenje ono se razglašava i promoviše. Ko to čini treba ga upozoriti da griješi i ne odgovarati mu na takva pitanja.
Pitanje:Poštovani, postoji li „ograničenje“koliko često se može posjećivati mezar? Nakon gubitka jednog roditelja relativno često odem na mezar, posebno ako mi je teško, proučim dovu, ispričam što mi je na duši i što je ključno, tu, i poslije, osjećam ogromno olakšanje. U jednom navratu mi je rečeno da to nije dobro ni za mene ni za mejta. Je li to istina?
Odgovor:Posjećivanje mezarja treba činiti s namjerom da se uzme pouka o prolaznosti ovoga života i neminovnosti smrti. Allahov Poslanik je rekao: „Posjećujte mezarja, jer vas ona podsjećaju na budući svijet (ahiret).“(Muslim) Prema tome, mezarje treba posjećivati shodno potrebi i mogućnostima. Nema nikakvih ograničenja po pitanju učestalosti i dužine posjete mezarju. Živi imaju koristi od posjećivanja mezarja, jer uzimaju pouku, a mrtvima koriste dove koje živi upućuju za njih.
Pitanje:Da li je moguće napraviti obilježje na kaburu za života? Imam potrebu sanirati kabur svog rahmetli muža, pa bih željela i sebi uz njega napraviti isto. Dosta sam stara i iza mene to nema ko učiniti?
Odgovor: Lijepo je, ukoliko okolnosti dozvoljavaju, da supružnici, bliža familija i sl., budu ukopani u jednom mezarju, zbog obilaska mezarja i njihovog održavanja. Međutim, nije od naše tradicije da se prije smrti neke osobe njoj pravi mezar i obilježje na njemu. Jedna od temeljnih istina vjere u koju muslimani vjeruju jeste da niko ne zna kada i gdje će umrijeti. Uzvišeni Allah kaže: „A čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten. (Sura Lukman, 34.) Prema tome, ne trebate to činiti, ali možete oporučiti ili nekoga zadužiti/zamoliti da Vas nakon smrti ukopa pored Vašeg muža i obilježi Vaš mezar u skladu s našom muslimanskom tradicijom.
Pitanje: Da li se za umrlu osobu kojoj po njenoj želji nije klanjana dženaza može tražiti oprosta ili nešto učiti iz Kurana?
Odgovor: Ukoliko se spomenuta osoba izjašnjavala muslimanom, ali je iz nekog, nama nepoznatog, razloga tražila da joj se ne klanja dženaza, ona se ipak tretira muslimanom i za nju se može učiti dova. Ako se, pak, nije izjašnjavala muslimanom/ vjernikom/vjernicom niti je praktikovala neke od islamskih propisa, pa je i eksplicitno tražila da joj se ne klanja dženaza, sve navedeno je dokaz da ta osoba nije bila vjernik/vjernica i za nju se ne uče dove za oprost niti joj se poklanjaju sevapi od učenja Kur‘ana i sl.