VLASTITA IMENA MELEKA/ANĐELA; PAGANSKIH BOŽANSTAVA I ĐAVLA

Iblīsu ُس( ,)إبْلي šejtan (šayṭān - شَيطان ), đavo; komentari Kurʼāna obično smatraju da se ovo ime (Iblīsu) izvodi iz glagola ablasa “biti očajan“, “očajavati“. Ova riječ, moguće je, u vezi je sa grčkom riječju diabolos u prvotnom značenju “klevetnik“.

Baʻlun ,)بعل( َْ osnovno značenje “gospodar“, staro semitsko božanstvo Baal (usp.

aṣ-Ṣāffāt/Redovi, 37:125., gdje Objava donosi riječi Iljāsove / Ilyās/: بعال َْ أتدعون َْ - atadʻūna

baʻlan - “Zar to vi Baʻla zazivate?!“Ili: “Zar se to vi Baʻlu molite?!“

Ğibt ٌت( ِجب ), kumir ili kumiri, idoli. Usporedi: an-Nisā/

Žene, 4:51: و بلجبت يؤمنون ُْ

ِت ُو َّطاغ ال - yuʼminūna bi l-ğibti wa ṭ-ṭāgūti – “[oni] vjeruju u kumire i đavole“.

Ğibrīlu ,)جبْرِيل( Džibrīl, jedan od četiri velika meleka (sa najvišim anđeoskim statusom, po vjerovanjima islama). Spominje se na nekoliko mjesta u Kurʼānu, npr.

al-Baqara/Krava, 2:97., 98. U komentarima Kurʼāna označen kao melek koji donosi Božije objave Božijim poslanicima. Ovaj melek je po ulozi i imenu umnogome zajednička svojina monoteističkih religija.

Suwāʻun ٌع( َوا ُس ), božanstvo, neki idol, kumir koji je poštovan (obožavan) od Nūḥova, a.s., naroda, takvo ime nosi od drevnih vremena. Usp. sūru Nūḥ, 71:23.

Šayṭān, aš-Šayṭānu ُن( َطا ْي ,)ال1شَّ šejtan, sotona, korijen ove riječi je u š-y-ṭ-n; riječ je srodna hebrejskoj riječi

šāṭān u značenju “protivnik“, “oporbenjak“, “onaj koji se suprotstavlja“.

Ṭāgūt ُوت( غ َطا ), aṭ-ṭāgūtu, đavo, nešto đavolsko, protubožansko. Jezikoslovci ukazuju da se ova riječ etimološki izvodi iz korijena ṭ-g-y. Usporedi: an-Nisā/Žene, 4:51.

ʻUzzā, al-ʻuzzā َّزى( ُع ,)الْ arabljanska božica, u značenju: “/Ona/ Najmoćnija“, “/Ona/ Najsnažnija“. Arabljani su je obožavali i u doba Poslanika Muḥammeda, a.s. Spominje se u sūri an-Nağm/Zvijezda,

53:19.

Lāt, al-Lātu ُت( َّال ,)ال doslovno “božica“(ili, u neku ruku, ženski oblik od al-ilāh ,)الله( prvotno na oblik al-ilāha(t)

ُة( .)اللَهَ Naime, arapski rječnici kažu da je to, gramatički gledano, “ženski oblik od riječi

al-ilāh“الله( ُأنثى َي ِه َة اللَهَ )إن – kaže al-Iṣfahānī. Ova riječ spominje se u Kurʼānu u sūri

an-Nağm/Zvijezda, 53:19.

Mārūtu (usp. hārūtu wa

mārūtu – ُت َمارُو َو ُت َهارُو ), Mārūtu je ime meleka/anđela koji je iskušavao ljude znanjem vradžbine u Babilonu (usp. al-Baqarah / Krava,

2:102).

Mālikun ٌك( ِل َما ), melek/anđeo koji je čuvar osuđenika u Paklu (usp. sūru az-Zuẖruf/

Ukrasi, 43:77., gdje se navodi molba osuđenika u Paklu koju upućuju ovom meleku zvanom Mālik: َماِلُك َي َنَدْو َو

َك َربُّ عَلَْينَا ِض لَيْق - wa nādaw yā māliku liyaqḍi ʻalaynā rabbuka (I dozivaće: “O Malik! Neka nas Tvoj Gospodar usmrti!“). A On [Bog] će reći: “Vi ćete tu zbilja dovijeka ostati!“ْم( ُك ِإنَّ َل قَا

َن ُو كث ما – Qāla innakum

mākiṯūn).

Ima mišljenja da ime Mālik upućuje na starosemitsko božanstvo Molokh koje se povezivalo sa žrtvovanjem ljudi.

Manātu َمنَاة( ), jedna od arabljanskih božica, obožavali su je Arabljani za vrijeme Poslanika Muḥammeda, a.s. (Usp. sūru an-Nağm/Zvijezda, 53:20). Ima jezikoslovaca koji ime Manātu َمنَاة( ) izvode iz korijena m-n-w-h ه( و ن .)م

Mīkālu ُل( َكا ِي ,)م jedan od četiri velika meleka/anđela, spominje se u sūri al-Baqarah/Krava (2:98), jezikoslovno se izvodi iz korijena m-yk-y-l ل( ي ك ي .)م Ovaj melek je po ulozi i imenu zajednička svojina monoteističkih religija.

Nasrun ٌر( ْس ,)ن božanstvo koje su obožavali pripadnici Nūḥova naroda (usp. sūru

Nūḥ, 71:23). Riječ nasrun )نسر( doslovno znači “orao“.

Hārūtu ُت( َهارُو ), melek/ anđeo koji je iskušavao ljude u Babilonu, usp. hārūtu wa

mārūtu – ُت َمارُو َو ُت َهارُو – . Prema komentarima Kurʼāna, Hārūt i Mārūt su meleki/anđeli koji su iskušavali ljude znanjem vradžbine u Babilonu (također vidi:

al-Baqarah/Krava, 2:102).

Waddun ( ٌّد ,)و božanstvo, kumir ili idol koga su obožavali pripadnici Nūḥova naroda. Riječ waddun ٌّد( )و doslovno znači “ljubav“, “prijateljstvo“. Usp. sūru Nūḥ, 71:23.

Yaʻūqu ( ُق ُو ,)يَع božanstvo, kumir ili idol koga su obožavali pripadnici Nūḥova naroda. Riječ yaʻūqu ُق( ُو )يَع doslovno znači: “on sprječava“, “odbija“, “ometa“. Usp. sūru

Nūḥ, 71:23.

Yagūṯu ,)يغوث( božanstvo, kumir, idol. Obožavali su ga pripadnici Nūḥova naroda. Riječ yagūṯu ُث( ُو )يَغ doslovno znači “on pomaže“, “on daje potporu“. Usp. sūru Nūḥ,

71:23.

LITERATURA: Ambros, Arne A. (u saradnji sa Stephanom Prochazkaom), A Concise Dictionary of Koranic Arabic, Reichert Verlag Wiesbaden, 2014.

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī, Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Der Koran (arabisch – deutsch), Aus dem Arabischen von (s arapskog preveo) Max Henning, Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009.

Georgii Wilmhelmi Freytagii, Lexicon Arabico Latinum, I svezak, Librairie du Liban, Bejrut, 1975.,

Ibn ‘Arabī, Muḥyuddīn Ibn ‘Arabī,

Tafsīru Ibn ʻArabī, Kairo/Bejrut (?), 1968.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Iṣfahānī,

Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qurʼān,

Bejrut, 1972.