MUSLIMANI demografska prijetnja, opet
Proizvodnja straha od demografskih promjena, posebno ako se kalemi na postojeće rasističke redukcionističke vizure i diskurse o muslimanima, moćna je pokretačka sila koja svojim političkim zagovornicima pruža moć provođenja rasističkih politika. A te politike nikada nisu završavale dobro. Šta ćemo mi, narod s iskustvom genocida, s njima?
Krajem septembra u Budimpešti je održan četvrti Demografski samit pod motom “Porodica – ključ stabilnosti” koji je, kako su izvijestile agencije, okupio oko 70 govornika iz 18 zemalja i oko 500 posjetitelja. Lideri srednjeevropskih država su potpisali i zajedničku deklaraciju u kojoj se poziva na antimigracionu i proporodičnu politiku kao rješenje za demografske probleme unutar Evropske unije.
Zvijezde samita, pored Orbana, bili su češki premijer Andrej Babiš i premijer Poljske Mateusz Morawiecki, te nama dobro poznati – Janša, Vučić i Dodik. Na skupu je kao gost učestvovao potpredsjednik SAD-a iz Trumpove ere, Mike Pence. Zanimljivo društvo – svi odreda zagovornici politika straha na kojima imaju već izgrađene karijere. Njihovi radikalni stavovi su na ovom skupu dovedeni do krajnjih granica. Tako su “tradicionalne kršćanske vrijednosti” i “odbrana Evrope” bili u prvom planu ovog samita koji je mogao biti ocijenjen i kao kolektivni desničarski predizborni skup, s obzirom na činjenicu da se većini učesnika bliže izbori u zemljama odakle dolaze.
Bila je ovo i prilika da nas još jednom podsjete i na stavove koji se, dok bujaju na političkoj sceni u EU, i u našoj domovini sve češće iznose a koji su, ne tako davno, bili generator politika koje su osmislile, planirale i sprovele genocid. Iako su analitičari skloni da mu tepaju kao političkom oportunisti, odričući mu radikalno nacionalšovinističko ubjeđenje, Dodikov nastup ne treba nikakavu posebnu analizu jer prilično jasno predstavlja njegovu političku poziciju:
“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavi li se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nije samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod.”
U svom obraćanju Dodik je između ostalog kazao i “da sebična evropska politika prazni Balkan koji će se puniti migrantima koji dolaze iz zemalja s različitim kulturama. Pitam vas da li će za nekoliko decenija Evropljani živjeti u Evropi”.
Poznato?
Dobro, nisu ovi stavovi baš potpuno njegovi, više su nastavak produkcije sadržaja i politika mržnje prema muslimanima kako to pokazuju naprimjer Transkripti Skupštine RS iz devedesetih godina i koji otkrivaju da su ključni politički akteri i predstavnici tadašnjeg rukovodstva takozvane srpske republike Bosne i Hercegovine bili jednako kao i on danas zaokupljeni natalitetom, demografijom, “životnim prostorom” i muslimanima.
U optužnici protiv Radovana Karadžića pred Međunarodnim sudom u Hagu – a on je, da podsjetimo, osuđen na doživotnu robiju – stoji da je 31. oktobra 1991. godine tokom zasjedanja Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini u Hotelu Holiday Inn insistirao da Bošnjaci, demografski gledano, predstavljaju opasnost kojom bi “životni prostor” Srba bio preplavljen, bilo zahvaljujući njihovom natalitetu bilo doseljavanju. Kao što je objasnio, “kakva god Bosna bude, u srpskim krajevima i srpskom selu, nijedan muslimanski temelj se neće zakopati […] Prvi temelji koji se zakopaju letjet će u vazduh i svaki temelji koji se zakopaju letjet će u vazduh... […] [N]e damo da se remeti demografska slika, prirodnim ili vještačkim putem. […] [N]e smijete prodavati zemlju Muslimanima. Ne smijete! Jer se ovdje vodi bitka za život i smrt, bitka za životni prostor.”
On nije bio usamljen u ovoj retorici. Bilo je tu i drugih, poput Voje Kuprešanina, predsjednika Autonomne Regije Krajina, koji je u decembru 1991. godine na jednom od SDS-ovih sastanaka u Sarajevu kazao: “Ja lično mislim da je naš životni prostor i teritorija gdje živimo i radimo ugrožen... Mi moramo spriječiti muslimane da ulaze u našu teritoriju i na naš prostor”.
Proizvodnja straha od demografskih promjena, posebno ako se kalemi na postojeće rasističke redukcionističke vizure i diskurse o muslimanima, moćna je pokretačka sila koja svojim političkim zagovornicima pruža moć provođenja rasističkih politika. A te politike nikada nisu završavale dobro. Šta ćemo mi, narod s iskustvom genocida, s njima?