Umju-l-kulubi ili emau-l-kulubi – slijepa i zasljepljujuća srca

Bolesna, okamenjena i slijepa srca (21)

„Ako se okrene od Opomene Moje, taj će teškim i tjeskobnim životom živjeti, a na Sudnjem danu ćemo ga proživjeti slijepa. – Gospodaru moj! – reći će i upitati on – zašto si me slijepa proživio, kad sam na dunjaluku vid imao. – Evo zašto – kazat će On. – Dokazi Naši su ti dolazili pa si ih zaboravio i previđao, a tako ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen. A tako ćemo Mi kazniti one koji su pretjerivali, israf činili i koji znamenja i dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na Onom svijetu bit će, uistinu, žešća, bolnija i vječna. Zar nisu upućeni koliko smo Mi pokoljenja prije njih uništili, po čijim staništima i nastambama hodaju oni? To su, uistinu, znamenja i dokazi za pametne i umom obdarene ljude.“(Ta-ha, 124–128.) Klasični nauk i mudrost kažu ljudi su stvoreni po Allahovoj milosti u najljepšem i najskladnijem liku i obliku, a na Onom svijetu bit će proživljeni onako kako su živjeli i u oblicima koje su zaslužili. Sufije i mudraci su govorili i pisali – dok je duša bila skupa s njim (s tijelom) ona je gledala okom, slušala uhom, mirisala nosom, kušala jezikom, ali suštinu stvari znala je sama sobom. U narodu se lijepo kaže i upozorava za nekoga – pusti ga i mani ga se, on je slijep pored zdravih očiju: „Allah je Onaj koji je nebesa i Zemlju stvorio, On s neba spušta kišu da pomoću nje plodovi rađaju kojima se vi hranite. Vama je lađe potčinio da morem plove po Njegovoj volji i odredbi i rijeke vam je darovao da se njima koristite. On vam daje Sunce i Mjesec da se koristite, koji se stalno kreću, dao vam je i prilagodio i dan i noć da se njima koristite. I On vama dariva od svega onoga što zamolite od Njega! Čak i kada biste željeli Allahove blagodati ne biste mogli nabrojiti. Uistinu, čovjek je nepravedan, osion i nezahvalan.“(Ibrahim, 32–34.). Ustvari, kada bi čovjek sve svoje saznajne mogućnosti i kapacitete, maštu, razum, um, pamet i pet osjetila, čitav život stavio samo u funkciju da registruje i nabroji makar vidljive Allahove nimete, dobrote, blagodati i koristi u anorganskom, organskom, biljnom, životinjskom, morskom, riječnom, kopnenom i svemirskom svijetu ne bi uspio. Koliko samo vrsta insekata, trava, biljaka, drveća i stvorenja živi, a da ne govorimo o svemirskim galaksijama. Sve su to Allahova stvorenja, znamenja i dokazi koji Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i Održavatelja svjedoče i potvrđuju. Kako na dunjaluku imati oči i zdrav vid, a to gledati i ne vidjeti? „A koliko smo samo Mi gradova i naselja uništili čiji su stanovnici grešni bili i ona su opustjela, samo ruševine ostale! I koliko bunareva ima, napuštenih i dvoraca i palata praznih? Zašto oni po Zemlji i svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju?! Ali zbilja nisu slijepe oči, nego su slijepa srca u grudima. A koliko je bilo naselja i gradova čiji su stanovnici nepravedni i zločinci bili, njima sam Ja kaznu odlagao da bih ih naizad kaznio! Doista, Meni se sve vraća.“(El-Hadždž, 45., 46. i 48.) Svevišnji naređuje Svojim robovima da putuju po Zemlji i da dobro motre, gledaju i proučavaju ono što se prijašnjim generacijama događalo, ne bi li im se na tim putovanjima srca, uši i oči prosvijetlila i pouka primila. To se zove povijesna komparacija koja pomaže da na svojoj koži ne ponavljamo kazne prijašnjih naroda, jer bismo tada bili gluplji od njih. I u teoriji se kaže i priznaje da historijska komparacija pruža solidnu i informativnu osnovu da ljudi steknu uvid kako određeni narodi, zajednice, ustanove, institucije, civilizacije i kulture, Božijom voljom i odredbom pojavljuju se u vremenu i prostoru, kako se razvijaju, kako zastranjuju, kako dolazi do njihove metamorfoze, aberacije – udaljavanja, skretanja i prelaženja u različite, pa čak i suprotne namjene i kršenje svih granica, standarda, načela, principa i vrijednosti, što ih vodi u raspad i nestajanje. Kroz vrijeme i prostor to se dogodilo i ponovilo s mnogo i mnogo zajednica i naroda. Pošto ljudske pojave nisu reverzibilne – ponovljive i provjerljive kao prirodne putem eksperimenata ili matematičkih formula nego su neponovljive – ireverzibilne, a da se čovjek ne bi spuštao ispod razine životinja, pa sva iskustva, bol i kaznu saznavao samo kao i hajvan na vlastitom tijelu to mu Allah dž.š., u okviru svoje svemilosti, podastire kasas – Svoje kazivanje i svjedočenje u objavama o sudbinama i događajima i zabludama nestalih, ali i uništenih naroda i upućuje ga na putovanja, gledanja otvorenih očiju u povijesnu komparaciju. Ukoliko kod ljudi duše opuste, a srca oslijepe pada se na mertebi ispod životinjskog svijeta: „A za džehennem Mi smo mnoge ljude i džinne stvorili, oni srca i pameti imaju, ali njima ne shvaćaju, oni oči imaju, ali njima ne gledaju, oni uši imaju, ali ne slušaju! Oni su kao stoka, pa čak i gori! Eto, takvi su gafili – nemarni.“(El-E’raf, 179.) Nije dovoljno samo gledati nego i vidjeti. Nije dovoljno samo slušati nego i čuti. Nije dovoljno samo znati nego i spoznati. Znano – bekant – ilm nije po automatizmu i spoznato – erkant – mearifet. Nije dovoljno samo razmišljati nego i promišljati. Nije dovoljno samo umom misliti nego i umovati i zaključivati. Nije dovoljno samo onako imati dušu, nego duša treba biti čista i plemenita, a srce osjećajno, čvrsto, bogobojazno i vjerom ispunjeno. Za puste duše i slijepa srca ne postoji doktor, lijek i klinika. To važi za pojedinca, grupu i zajednicu. Ljudi slijepih srca kod zdravih očiju slični su onim koji u tamnoj noći nikada slona nisu vidjeli, pa ga za različite dijelove rukama dodiruju. Niko od njih ne bi rekao da je vidio isto: „Zar su jednaki slijepac i onaj što vidi ili – zar su tmine i tama jednake svjetlosti?! Jesu li oni pripisali Allahu drugove zamjenike koji stvaraju kao što je i Njegovo stvaranje, pa im se čini da je to stvaranje slično?! Ti kaži samo Allah stvara sve. On je Jedini i Svemoćan.“(Er-Ra’d, 16.) „Nisu isti slijepac i onaj koji vidi, niti tmine i svjetlost, niti hladovina i vjetar vrući. Niti su isti živi i mrtvi.“(Fatir, 19–22.) Nisu jednaki slijepac i onaj što vidi niti oni što vjeruju i čine dobra djela nisu jednaki sa zlotvorima.“(Mu’min, 58.) Umju-l-kulubi su ljudi – najveći slijepci na oba svijeta zato što su im srca slijepa, a duše puste.