Tri septembarska dana s majkama u Srebrenici
Pratili smo tri dana majke Srebrenice i Žepe, od 18. do 20. septembra, nastavljajući bilježiti bar dio njihovih neprekidnih aktivnosti za nezaborav o počinjenom genocidu u Srebrenici. Ovaj put majke su obilježavale zločine u Skejićima, priredile tevhid u povodu otvaranja hajr česme u Potočarima i obilježile godišnjicu zvaničnog otvaranja Memorijalnog centra u Srebrenici, kojeg je tog 20. septembra 2003. godine na njihov poziv otvorio bivši američki predsjednik Bill Clinton.
„Bili su to žene, djeca i stari iz Skejića i okolnih sela koja su bila popaljena i uništena u naletu agresije na našu zemlju 1992. Nisu htjeli da napuštaju svoje njive. Jesen je bila, ubirala se ljetina. Vjerovali su da će ta ludost proći i da će im biti lakše vraćati se na svoja imanja odatle iz zgrade škole gdje su se sklonili“, priča Nura Begović iz Udruženja Žene Srebrenice dok su se majke okupljale ispred ruševine nekadašnje osnovne škole u Skejićima gdje je 18. septembra 1992. godine jednom granatom ubijeno 19 civila. Begović nas podsjeća da su do marta 1993. pala sva sela u ovom dijelu Bosne, a da su preživjeli izbjegli u Srebrenicu.
Granate sa Tare iz Srbije
Smrtonosna granata koja je pogodila direktno u sklonište osnovne škole u Skejićima tog 18. septembra, bila je ispaljena iz Srbije sa planine Tare. Od devetnaest ubijenih četvero su bila djeca. Ubijena je tada i jedna cijela porodica, Zaim i Fatima sa dvoje male djece Velidom i Husom. Sklonjeni u podrumske prostorije škole bili su meta granate čije kordinate je dao jedan od bivših učitelja ove škole Ljubiša Marković, pričaju članovi porodica ubijenih koji svake godine na ovaj dan podsjećaju na strašni zločin počinjen u prvoj godini agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Članovi porodica ubijenih okupljeni oko udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa, Srebreničke majke, Žene Srebrenice i Žene Podrinja-Srebrenica obilježavaju ovaj dan tevhidom i polaganjem cvijeća na mjestu zločina šaljući poruku da ne odustaju od zahtjeva za kažnjavanjem počinilaca zločina.
Među onima koji ne propuštaju obilježavanje 18. septembra je i Fikreta Bečić. Njen otac Šemso Ramić, majka Nura, sestra Eldina, koja je imala samo 14 godina i brat Zafir koji je imao 17 godina bili su žrtve te granate s Tare. Među žrtvama ove granate je bila i njena nena Omerović Hanifa. „Preživjela je sestra Zlata, jer je ostala kod kuće da ispeče hljeb. Ostali su bili u skloništu u osnovnoj školi – mislili su da su tu bezbjedni...“, kaže Fikreta. Tu je i Zekir Salihović. Njegovog oca Ahmu Salihovića granata je odmah ubila, a brata Husejna teško ranila. Dok su ga mještani u traktoru prevozili do bolnice, preminuo je.
„Do danas niko nije odgovarao za ovaj zločin“, kaže Ibro ef. Mehmedović, imam iz džemata Osat, koji je predvodio vjerski dio obilježavanja zločina u Skejićima.
Borba Zijade Efendić za život u Skejićima
Skejići pripadaju općini Srebrenica. Udaljeni su od grada 24 kilometra i nalaze se na samoj granici sa Srbijom. Povratnika gotovo da nema. Jedna svijetla tačka ovog kraja je
Zijada Efendić, koja je kao malena djevojčica preživjela genocid. Njen brat nije. Zijada je u svojim rodnim Skejićima pokrenula biznis. Drži farmu bikova.
Udata je i ima dvoje djece koji idu u osnovnu školu u Srebrenici. S porodicom živi u Gornjim Potočarima. Završila je Ekonomski fakultet, smjer računovodstvo, ali zbog nemogućnosti da na prostoru gdje živi, u RS-u, dobije posao prema svojim kvalifikacijama, osnovala je farmu koja danas broji 30 bikova i ima troje uposlenih. „Radim isto što i oni“, kaže Zijada.
Ova hrabra žena je u početku imala namjeru baviti se uzgojem pilića, ali nije mogla naći firmu koja bi vršila otkup i onda je riješila da se bavi uzgojem bikova. „Moje rodno mjesto Skejići se nalazi na samoj granici sa Srbijom. Kad sam počela sa ovim poslom, želja mi je bila da nešto pokrenem da pomognem da ovaj kraj opstane, da se ljudi vraćaju i ostaju. Ima mjesta gdje su se ljudi vratili, a udaljeni su od Srebrenice preko 30 km. Moja prva ideja je bila napraviti nešto da ostanu, da ovaj kraj ne zamre skroz“, priča Zijada. Nije kaže odustala od peradi. Ovaj put njena želja je da pored uzgoja bikova nabavi i koke nosilje. Ima prostor za taj posao na spratu zgrade u čijem prizemlju uzgaja bikove. „Da ima neko da me poveže s Klasom ili nekom drugom kompanijom koja bi vršila otkup. Nabavila bih i kaveze i sve samo kad bih imala nekoga da mi otkupi 50% proizvodnje. Odvozila bih im gdje kažu“, govori Zijada Efendić dok pokazuje svoju farmu na porodičnom imanju. Zijada je za Majke nakon tevhida u Skejićima priredila ručak. Pri tome joj je pomagala kćerka koja ide u osmi razred osnovne škole. „Zijada s drugim ženama ode kupiti sijeno, a kćerka im napravi sirnicu i odnese da jedu“, kaže nam Nura Begović. „Roditelji danas od djece traže samo da uče, da gledaju u knjigu. Sve im obezbijede, a zaboravljaju da ih osposobe za svakodnevni život“, dodaje Zijada.
Do sada je od Ministarstva za izbjegla i raseljena lica dobila frezu, traktorski plug i prikolicu, a od Općine Srebrenica za poticaj malim privrednim preduzećima samo 750 maraka.
Ovoj mladoj ženi, punoj elana i entuzijazma, potrebna je veća podrška da istraje u ostvarenju cilja koji je sebi postavila – dati doprinos za život na prostoru na kome je rođena i održati ga.
Hajr česma u Potočarima
Devetnaestog septembra u dvorištu sjedišta Majki Srebrenice i Žepe u Potočarima proučen je tevhid u povodu otvaranja hajr česme koja je izgrađena na njihovom zemljištu na način da bude dostupna svim prolaznicima. Česma je izgrađena u spomen na Lejlu Hairlahović- Hušić iz Cazina koja je protekle godine umrla od korone. Lejla je bila saradnica Memorijalnog centra u Potočarima zbog čega je porodica željela da upravo tu i naprave ovu česmu. Majke Srebrenice i Žepe su im ustupile dio dvorišta gdje se nalazi njihovo sjedište, u blizini mezaristana u Potočarima. Bili smo svjedoci korisnosti ovog hajr djela još 11. jula ove godine kada je česma stavljena u upotrebu, iako svi radovi oko nje nisu bili završeni. Od ranog sabaha su na njoj uzimali abdest i točili vodu ljudi koji su taj dan dolazili na kolektivnu dženazu u Srebrenici.
Na tevhid u Potočare priređen u povodu otvaranja hajr česme došli su autobusom članovi Lejline porodice, prijatelji i saradnici iz Cazina. Lejla je bila doktorantica etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bavila se društvenim sjećanjem i identitetima. Isticala se društvenim djelovanjem u humanitarnim i kulturnim aktivnostima, a posebno je bila sretna zbog davanja doprinosa Muzeju ratnog djetinjstva i saradnjom s Memorijalnim centrom Srebrenica u projektima naglašavanja ličnog identiteta svake žrtve genocida. Taj identitet, nepobitno utvrđen DNK analizama, vratio je imena i prezimena za 6.671 žrtvu genocida ukopanu u mezaristanu Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari do danas. Traga se za još preko hiljadu njih.
Osamnaest godina od zvaničnog otvaranja Memorijalnog centra
Dvadesetog septembra ove godine majke su obilježile 18. godišnjicu službenog otvaranja „Memorijalnog centra Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine“, koji će četiri godine kasnije prerasti iz Fondacije u državnu instituciju. Okupili su se članovi porodica ubijenih u genocidu okupljenih oko udruženja Pokret Majke enklava Srebrenica i Žepa. Srebreničke majke, Žene Srebrenice, Žene Podrinja-Bratunac, Udruženja logoraša 11. juli Potočari – Srebrenica, direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić, predsjednik UO Memorijalnog centra Šefket Hafizović, potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić, ministar za izbjegla i raseljena lica Edin Ramić i drugi su učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća u mezaristanu u Potočarima odali počast žrtvama genocida.
Ševket Hafizović, predsjednik
Upravnog odbora Memorijalnog centra, je ovom prilikom istakao da i 18 godina od otvaranja Memorijalnog centra Srbija nije ništa naučila iz agresije na BiH, niti su to uradili bosanski Srbi. „A nije ni međunarodna zajednica, jer da jeste mi ne bismo imali i dan danas najavu i izgradnju svesrpskog svetišta, Dan srpskog jedinstva, umjesto da rade na danu svesrpskog preispitivanja politike iz devedesetih godina prošlog stoljeća koja je, na žalost, zločinačka pa i do današnjeg dana“, kazao je Hafizović, te istakao da drugi kojima je stalo do pravde iz cijelog svijeta dolaze, izučavaju genocid u Memorijalnom centru i daju doprinos ovoj civilizacijskoj borbi za pravdu. „Tokom ovih 18 godina Memorijalni centar je posjetilo preko milion ljudi iz cijelog svijeta“, kazao je Hafizović.
Predsjednica Majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić je podsjetila da je tog 20. septembra 2003. godine Memorijalni centar otvorio bivši američki predsjednik Bill Clinton. „Pozvale smo ga kao roditelji roditelja i on se odazvao. Niko nam nije vjerovao da će doći, ali on je došao“, podsjeća Subašić, te ističe: “Ova dolina bijelih nišana je vrlo važno mjesto. To je mjesto istine. To je historija koja će govoriti i poslije Munire, i Kade, i Hatidže, i svih majki. Nikad niko neće moći reći i negirati da se dogodio genocid. Svaki nišan u ovoj dolini govori o sebi: ko je, kako je ubijen i kako je i nad njim mrtvim vršen genocid“, kazala je Subašić, te pozvala mlade da uče o svojoj historiji da im se ne bi ponavljala.
„Koracima onih koji (ni)su prešli”
U povodu ove godišnjice u Memorijalnom centru je otvorena izložba pod nazivom „Koracima onih koji (ni)su prešli”. Izložbu je priredio kustoski tim Memorijalnog centra: Azir Osmanović, Elma Hašimbegović i Elma Hodžić sa saradnicima.
“Izložba je rezultat rada istraživačkog tima Memorijalnog centra koji već dvije godine kontinuirano radi na prikupljanju ličnih predmeta žrtava i svjedoka genocida na trasi puta kojom se kretala kolona Marša smrti u julu 1995. godine, kao i skloništima u kojima su se krili danima i mjesecima nakon pada Srebrenice pod kontrolu tzv. VRS. Izložba se sastoji od narativa, fotografija, izjava svjedoka i ličnih predmeta prikupljenih na značajnim historijskim lokacijama. Zahvalni smo Vladi Ujedinjenog Kraljevstva na podršci da se i ova aktivnost realizira do kraja”, kazao je na otvaranju izložbe Azir Osmanović, koji je bio na čelu tima za ovu izložbu koja uključuje brojne predmete pronađene na ruti Marša smrti, ali i daje brojne informacije koje pojašnjavaju širi kontekst pada Srebrenice i Marša smrti.
„Višemjesečni timski rad je omogućio da izložba vizualno podržava ono što historijski narativi i eksponati govore“, kazala je na otvaranju izložbe Samina Tanović, koja je radila na vizuelnom i prostornom oblikovanju izložbe.
„Zahvaljujući projektu „Istina, dijalog, budućnost“, koji realiziramo uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, naš tim gradi kapacitete koji će zasigurno Memorijalni centar učiniti tačkom okupljanja oko istraživanja genocida, ali i generalno muzejskog i istraživačkog rada u regiji“, ističe Ahmo Mehmedović, koji je, također, radio u postavci ove izložbe koja uz izložbu usmene historije, te nekoliko umjetničkih postavki u Memorijalnom centru, daje koristan materijal za sve posjetioce koji žele saznati istinu o genocidu u Srebrenici.