Idžara kao model finansiranja u islamskom bankarstvu
Smatra se da moderno društvo ne može funkcionirati bez finansijskog posredovanja, te da je to potreba i savremenog islamskog društva. Kada su u pitanju islamski oblici finansiranja, potrebno je uvijek voditi računa o jednom ključnom principu ili osobenosti ove vrste finansiranja, a to je da je islamsko finansiranje uvijek vezano za neku realnu robu ili uslugu, te da je bilo kakav koncept finansijske institucije koja posluje isključivo sa novcem nespojiv sa Šerijatom.
Jedan od najčešće korištenih instrumenata finansiranja u savremenom islamskom bankarstvu, koji je po svojoj prirodi obavezno baziran na realnim dobrima ili uslugama, jeste idžara model baziran na najmu ili lizingu imovine ili usluga uz plaćanje naknade.
Idžara leksički znači „dati nešto u najam“. U islamskom pravu termin idžara se koristi za dva slučaja. U prvom slučaju znači uposliti nekoga plaćajući mu zauzvrat naknadu za iznajmljene usluge, dok drugi oblik idžare se odnosi na iznajmljivanje sredstava ili imovine što odgovara terminu lizing. Prema tome možemo reći da je idžara ugovor o lizingu opipljive imovine uz plaćanje rente ili najam određenih usluga uz plaćanje naknade.
Idžara ugovor je sličan poznatom operativnom lizingu, dok se značajno razlikuje od savremenog finansijskog lizinga koji nije ispravan sa šerijatskog aspekta. Osnovne osobine idžara ugovora navodimo u nastavku.
1. Kod idžare mora postojati ugovorni odnos u kojem vlasnik kao najmodavac (mu’džir) iznajmljuje svoju imovinu najmoprimcu (musta’džir) za utvrđenu rentu (udžru).
2. Predmet najma mora imati mogućnost korištenja bez potrošnje (usufrukt), te ako tokom perioda najma taj predmet bude uništen ili izgubi mogućnost korištenja bez ikakvog nepravilnog korištenja ili nepažnje od strane najmoprimca, najmodavac (banka) ne može polagati pravo na rentu, za razliku od kamatonosnog finansiranja gdje finansijeru (banci) pripada kamata čak i ako dužnik (klijent) nije imao nikakvu korist od posuđenog novca.
3. Predmet najma mora biti tačno određen ili identificiran kako ne bi bilo nikakvog nesporazuma.
4. Predmet najma u cjelosti ostaje u vlasinštvu najmodavca, a pravo korištenja tog sredstva se prenosi na najmoprimca. Shodno tome, sve obaveze nastale po osnovu vlasništva i dalje snosi najmodavac, a obaveze nastale po osnovu korištenja imovine snosi najmoprimac.
5. Period najma mora biti precizno određen i počinje teći od dana kada je predmet najma isporučen ili stavljen na raspolaganje najmoprimcu, a ne od dana kada je cijena za taj predmet plaćena dobavljaču od strane finansijske institucije kao što je slučaj kod finansijskog lizinga.
6. Idžara se može zaključiti za neki budući datum, a renta ili njen dio može se uplatiti ranije, s tim da se takva sredstva smatraju predujmom i računat će se u rentu tek kada ista dospije.
7. Svrha najma ili način korištenja unajmljenog sredstva treba biti jasno definirana ugovorom i najmoprimac se toga treba pridržavati. Ako to nije definisano, onda će postupati kako je uobičajeno.
8. Najmoprimac je odgovoran za sve nastale štete na predmetu najma prouzrokovane njegovom nepažnjom ili zloupotrebom i iste treba nadoknaditi. Štete koje eventualno nastanu usljed faktora koji nisu pod kontrolom najmoprimca snosi najmodavac, što je različito od slučaja konvencionalnog finansijskog lizinga.
9. Imovina u zajedničkom vlasništvu dvije ili više osoba može se dati u najam, a renta se dijeli između suvlasnika u skladu sa njihovim udjelima u vlasništvu.
10. Suvlasnik imovine može dati u najam svoj udio u imovini samo svom kolegi suvlasniku, a nikako nekoj drugoj osobi bez saglasnosti suvlasnika.
11. Najamnina ili renta mora biti određena u vrijeme ugovaranja za cijeli period najma. Vrijabilne rente vezane za dobro poznat i jasan varijabilni indikator na koji ugovorne strane ne mogu uticati (npr. promjena poreza, stopa inflacije, pa čak i EURIBOR ili LIBOR) su dozvoljene.
12. Najmodavac ne može jednostrano povećati rentu.
13. Podnajam je dozvoljen ako najmodavac dozvoli najmoprimcu da predmet daje u podnajam.
14. Obračun i naplata penala za zakašnjelo plaćanje rente je dozvoljeno pod uslovom da ta sredstva idu u dobrotvorne svrhe, a nikako u prihod najmodavca, jer bi u tom slučaju predstavljali kamatu.
15. Jednostrani raskid najma od strane najmodavca nije moguć ukoliko najmoprimac poštuje odredbe ugovora.
16. Sekuritizacija idžare je dozvoljena pod uslovom da idžara certifikati predstavljaju stvarno proporcionalno vlasništvo nad iznajmljenim sredstvom, a ne samo pravo na primanje rente. Kao takvi oni su utrživi i podliježu pravilima vrijednosnih papira, te mogu biti od koristi islamskim finansijskim institucijama za rješavanje problema upravljanja likvidnošću.
Idžara ugovori se mogu koristiti za nabavku pokretne i nepokretne imovine (npr. opreme, automobila, kuća, stanova, itd.)
U praksi islamskih banaka se uglavnom koriste dvije vrste idžara poslova - operativna idžara (kada banka nabavi određenu imovinu ili opremu koju kasnije renta zainteresovanim klijentima) i idžara sa kupovinom gdje banka imovinu ili opremu nabavlja po zahtjevu klijenta i daje mu istu u najam.