Uloga i značaj Gazi Husrev-bega u historiji Bosne i Hercegovine

Manifestacija „Dani Gazi Husrev-begovih hajrata“organizirana je povodom 500. godišnjice imenovanja Gazi Husrev-bega za namjesnika Bosne

Nakon svečane akademije, centralne hutbe i dvije izložbe, peti događaj u okviru manifestacije “Dani Gazi Husrev-begovih hajrata” koju organizira Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini bio je naučni skup na kome je svoje učešće uzelo 19 izlagača iz Bosne i Hercegovine i Turske. Organizatori manifestacije bili su Gazi Husrev-begova biblioteka, Gazi Husrev-begov vakuf, Orijentalni institut, Institut za historiju i Historijski arhiv Sarajevo.

Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke i predsjednik Naučnog odbora za pripremu ovog skupa, je na otvorenju, u uvodnim riječima naglasio:

- Gazi Husrev-beg je nastojao obezbijediti sve ono što je ljudima potrebno, bez obzira na vjersku pripadnost. Benefiti njegovih vakufa se ne vide samo u Sarajevu, nego i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine. Gazi Husrev-beg je bio dalekovidan, jer je predvidio da se u njegovim odgojno-obrazovnim institucijama izučava i ono što bude potrebno u skladu s vremenom u kome se to bude realiziralo.

Na četiri sesije ovog naučnog skupa izlagači su govorili o pojedinim segmentima života i djela Gazi Husrev-bega poput tema: Gazi Husrev-beg i njegov doprinos razvoju Sarajeva, Kontinuitet i mijenjanje Gazi Husrev-begovog vakufa, Gazi Husrev-begova džamija u historijskom kontekstu, Uzurpacija Gazi Husrev-begovog vakufa i njene posljedice na društvo.

Njihov zadatak bio je, da svojim referatima, koji su nastali istraživanjem historijskih izvora, materijalnih dokaza, arhivske dokumentacije i stručne literature, pomognu da se bolje upoznamo i shvatimo ulogu Gazi Husrev-bega

u historiji Bosne i Hercegovine.

Na skupu su se mogle čuti veoma važne činjenice, kao i nove informacije koje se tiču ovog dijela historije Bosne i Sarajeva.

Referati kao važan izvor za dalja istraživanja

U prvoj sesiji, svoje referate su predstavili: Enes Pelidija, „Osmamsko Carstvo i Bosna u vrijeme Gazi Husrev-bega“, Behija Zlatar „Gazi Husrev-beg i njegov doprinos razvoju Sarajeva“, Ismet Bušatlić „Gazi Husrev-begov divan“, Muamer Hodžić „Diplomatski aspekt odnosa Gazi Husrev-bega i Mlečana“, Elma Korić, Granice Bosne od Gazi Husrev-bega i Ferhad-paše Sokolovića“.

Druga sesija obuhvatala je referate: Velide Matardžija „Položaj Gazi Husrev-begove medrese u osmanskom obrazovnom sistemu“, Adnana Kadrića i Berina Bajića „Šta je čitao Ali Dede, šejh Husrev-begovog hanikaha u Sarajevu“, Behceta Loklara „Gazi Husrev-begov vakuf prema računovodstvenim defterima sredinom 18. stoljeća“, Hatiđe Oruč „Kontinuitet i mijenjanje Gazi Husrev-begovih vakufa u Sarajevu“, Elvira Duranovića „Stoljetni kontinuitet forme vjerskih obreda u Gazi Husrev-begovoj džamiji ugaoni kamen nastanka i očuvanja važnih segmenata islamske tradicije Bošnjaka“. Treća sesija sadržavala je izlaganja: Harisa Derviševića „Gazi Husrev-begova džamija u historijskom kontekstu“, Hamze Lavića „Vakuf Gazi Husrev-begove majke Seldžuke“, Dželila Babovića „Vakuf Gazi Husrev-begove supruge Šahdidar i razvoj svijesti o društveno korisnom radu u Sarajevu u 16. i početkom 17. stoljeća“, Hane Yonus

„Gazi Husrev-begov vakuf u dokumentima Vrhovnog šerijatskog suda u Sarajevu 1878.-1914.“i Senaida Zajimovića „Uzurpacija Gazi Husrev-begovog vakufa i njena posljedica po društvo“, dok su u četvrtoj sesiji bili: Mustafa Vatrenjak „Denacionalizacija i restitucija ili skriveno lice istine“, Sedad Bešlija „Gazi Husrev-beg u prijeporu historiografskih interpretacija“, Ramiza Smajić „Gazi Husrevbeg u kontroverznim historiografskim perspketivama“i Nihad Čengić „Restauratorski zahvati na objektima gazi Husrev-begova vakufa.“

Svi referati će biti objavljeni u zborniku radova, koji će, zasigurno, biti važan izvor za dalja historijska istraživanja, a ovdje navodimo samo jedan dio referata pod nazivom “Vakuf Gazi Husrev-begove majke Seldžuke”:

Grad Serez, u kome je rođen i Husrev-beg u periodu kada je u njemu sandžakbeg bio otac mu Ferhat-beg, krajem 15. stoljeća bio je ujedno rezidencija princeze Seldžuke. Serez je do početka 16. stoljeća izrastao u grad s brojnim džamijama, hamamima, privrednim i drugim javnim objektima. Bio je značajan komunikacijski, strateški i ekonomski centar, u kome je osim Seldžuke vakuf podigao i njen muž Mehmed-beg, kao i njena sestra Kamer.

Vakuf sultanije Seldžuke u Serezu je prema mišljenju većeg broja naučnika najveći vakuf koji je iza sebe ostavila jedna žena na evropskom dijelu osmanskoga carstva, izuzimajući Istanbul.

Kao što su Husrev-begovi hajrati obilježili Sarajevo, na sličan način su vakufi njegove majke Seldžuke i očuha Mehmed-paše obilježili Serez. Ipak s jednom velikom razlikom, niti jedna od 3 sačuvane džamije, kao i ostali sačuvani objekti vakufa u Serezu, nažalost, danas ne služe svrsi zbog koje su sagrađeni.

Zaključci s naučnog skupa

Dr. Sedad Bešlija je održao i završnu riječ na zatvaranju naučnog skupa iz kojega izdvajamo:

“Bilo je zadovoljstvo čuti sve referate koji su izloženi danas. Svaki pojedinačni referat na svoj način je sjajan i specifičan. Danas smo slušali o vremenskom i prostornom okviru u kojem se pojavio i djelovao Gazi Husrev-beg. Bilo je riječi o Husrev-begovoj biografiji, doprinosu koji je dao u razvoju Sarajeva, zatim o njegovim vojnim pohodima i teritorijalnom širenju Bosne i Osmanske države pod njegovom upravom. Čuli smo nešto i o obrazovanju Husrev-bega i njegovim diplomatskim vještinama i što je najvažnije dobili neka nova saznanja u tom kontekstu. Vizuelizirali smo bosanske granice u većem dijelu 16. stoljeća i ulogu Gazi Husrev-bega u njihovom širenju. Govorilo se o položaju Gazijine medrese u osmanskom obrazovnom sistemu, ali i o značaju njegova hanikaha i zavije za obrazovni i kulturni život Sarajeva i Bosne. U više radova tretirali smo Gazi Husrev-begov vakuf i njegove pojedine građevine od 16. stoljeća pa do danas, te kontinuitet vjerskog obreda u Begovoj džamiji. Čuli smo nešto i o vakufu Gazijine majke Seldžuke i supruge Šahdidar. Akcentirali smo i uzurpaciju, nacionalizaciju i različite oblike pokušaja uništavanja Vakufa, ali borbu za restituciju te radove na restauraciji Vakufa. Na kraju, dali smo i presjek historiografskih interpretacija ličnosti i djela Gazi Husrev-bega te ponudili moguće pravce i metodološke okvire za dalja istraživanja.“