Za one koji žele uspjeh, uvijek postoje opcije
- ističe Alma poručujući da svakako ne treba čekati da nas drugi primijete, te da se mladi moraju sami nametnuti i dokazati svoju vrijednost
Alma Milišić je jedna od mnogih mladih osoba koja je svoju sreću i zaposlenje potražila izvan matične države BiH i rodnog grada Sarajeva. Potražila je i posao pronašla u Kataru, Dohi, gdje je sada uposlena kao novinarka Al Jazeere. Put nije bio nimalo lahak, a otpočeo je tokom magisterija.
- Moj prvi odlazak u Dohu bio je 2015. godine, kada sam se u toku svog master studija prijavila na stažiranje za poziciju producenta na web portalu Al Jazeere English. Odluka je, gledajući iz sadašnje perspektive, bila veoma hrabra, s obzirom da nisam studirala žurnalistiku, te da je moje novinarsko iskustvo na engleskom jeziku bilo veoma ograničeno. No, imala sam sreću da je moj CV primijećen od strane tima za interaktivno novinarstvo koji je u tom periodu radio na višejezičnom projektu Palestine Remix, te su tražili producente koji bi pisali i prevodili na engleskom, arapskom, španskom, turskom i bosanskom jeziku. Bili su sretni što su to pronašli u jednoj osobi, a ja što sam dobila priliku da se dokažem. Ponuđena mi je praksa od dva mjeseca tokom ljetne pauze. To iskustvo je u potpunosti promijenilo moj svjetonazor, i obogatilo me kako nisam ni sanjala. Primila sam ponudu za posao na Al Jazeeri odmah nakon završene prakse. No, zbog studija koje sam radila u to vrijeme, odlučila sam se vratiti nazad u Bosnu. Znanje koje sam stekla sam primijenila na svojoj master tezi, te sam nekoliko godina ostala da radim kao asistentica na Internacionalnom Burch Univerzitetu, gdje sam kao stipendista završila dodiplomski i master studij. U isto vrijeme sam radila na projektima za Al Jazeeru od kuće, te sam to znanje dijelila sa studentima. Tada sam imala svega 24 godine. Imala sam sreću raditi s izuzetno talentovanim studentima, koji su stasali u uspješne mlade osobe, te sam i dan-danas vrlo zahvalna na tom iskustvu. Sredinom 2018. godine, ponovo mi je ponuđen posao na Al Jazeeri u Dohi, i odlučila sam prihvatiti ponudu. Otpočela sam na poziciji novinarskog istraživača, ali sam se svojim zalaganjem vrlo brzo izborila za poziciju videoproducenta. Danas predvodim tim za planiranje vijesti na web portalu Al Jazeere English. Sjedište mi je zvanično u Dohi, no radim na relaciji Doha – Istanbul – Sarajevo.
Bitno je preuzeti inicijativu
Kako, inače, vidite odnos države BiH spram mladih ali i njihov lični angažman, odnosno koliko su mladi spremni preuzeti odgovornost?
- Mladi u BiH danas su prinuđeni preuzeti inicijativu ukoliko žele postići uspjeh nakon školovanja. Smatram da država pruža solidne prilike mladima tokom obrazovanja, kako kroz
stipendije, tako kroz takmičenja, radionice, i prilike za studiranja na programima razmjene u stranim državama. No, te prilike naglo iščezavaju nakon završenih studija, gdje mlade osobe skoro preko noći moraju promijeniti način razmišljanja – iz studenta u osobu koja će nešto ponuditi na tržištu rada. Stoga, rano prijavljivanje na prakse, još tokom prvih godina studiranja je od krucijalne važnosti. Isto tako, svi oni koji namjeravaju nastavljati svoje studije vani, moraju se za to spremati već od prve godine fakulteta. Mnoge ambasade unutar BiH nude stipendije studentima, bitno je preuzeti inicijativu i raspitati se na vrijeme. Za one koji žele uspjeh, uvijek postoje opcije.
Do svog posla i angažmana došli ste samoinicijativno, bez neke velike podrške drugih. Nije li to i poruka mladima?
- Poruka je svakako da ne treba čekati da nas drugi primijete, te da se moramo sami nametnuti i dokazati svoju vrijednost kako bi se plasirali na tržište rada. Isto tako, nikada ne treba posustati pred preprekama, a njih će u životu biti mnogo. Gledajući iz sadašnje perspektive, može se reći da mi je život bio veoma naklonjen. No, moj put ka željenoj profesiji je bio mukotrpan, i trajao je skoro deset godina. Imala sam podršku porodice, koja me uvijek strpljivo bodrila, ali nisam računala na ogromnu vanjsku podršku i morala sam se skoro sama izboriti za svoje mjesto u svijetu. Bilo je raznih prepreka. Ipak, niti jednog trenutka nisam pomislila odustati. Danas živim svoj san. Radim u svjetski priznatoj medijskoj kući, rame uz rame s nekim od najboljih novinara na Bliskom Istoku i svijetu, i pišem na četiri jezika.
Novinarstvo je vaša profesija. Kako jedna mlada osoba i djevojka može za sebe izboriti mjesto u novinarstvu i ostati dosljedna svojim principima?
- Ponosna sam da mogu reći da je novinarstvo moja profesija. Iz ličnog iskustva, priznajem da je teško izboriti se za mjesto u tom polju, osobito danas kada je radnih mjesta sve manje a zahtjevi na poslu sve veći. No, ipak nije nemoguće. Novinarstvom se može baviti svako ko ima ljubav prema njemu i osjećaj za tačnim prenošenjem vijesti. U mom slučaju, poznavanje stranih jezika je bila moja odskočna daska, druge osobe imaju druge prednosti. Svačiji put je različit. Bitno je istinski voljeti profesiju, i biti dosljedan u onome što ona traži. Poštovanje od strane publike se gradi postepeno, a povjerenje je vrlo krhko. Novinari, osobito mlade osobe koje tek počinju u ovom poslu moraju konstantno preispitivati svoje izvore i pristrasnosti.
Među projektima na kojima ste radili je i video o ubistvu novinara Jamala Khashoggija, koji je reproduciran i na našem jeziku. Kako se nosite sa stresnim temama poput tih?
- Stresne vijesti su svakodnevnica u ovom poslu, a Khashoggijev slučaj je samo jedan od njih. Taj sam video radila uz pomoć svog tima, a producirala sam ga na tri jezika: engleskom, arapskom i bosanskom. Za mene je to ujedno bio i eksperiment: kako ispričati istu priču na tri različita jezika i za tri različite publike, koristeći istu terminologiju. Naravno, bilo je još stresnih tema, poput pucnjave u Hanauu početkom 2020., gdje je jedna od žrtava bila i iz BiH, ili zemljotres koji je pogodio Petrinju krajem te iste godine, ili izraelski napadi na Gazu u junu ove godine. Sve su to stresne situacije za novinare, bez obzira odakle prenosili vijesti. No, u sklopu posla imamo treninge koji nas podučavaju kako se nositi s tim situacijama, što donekle olakšava stvari.
Šta biste rekli o ulozi medija u BiH. Koliko su mediji danas objektivni u slijeđenju istine?
- Smatram da naši novinari rade odličan posao uzimajući u obzir koliko se brzo vijesti dešavaju, i koliko je ujedno teško doći do informacija unutar naše države i regiona. Ako samo uzmemo za primjer situaciju tokom pandemije – gdje informacije o broju oboljelih te restrikcijama nisu bile na nivou države, a agencije na našim jezicima su, za razliku od engleskog, znatno ograničene, naši novinari su zaista odradili nezavidan posao u objedinjavanju svega toga i informiranju javnosti na vrijeme. Posmatrajući sa strane, to izgleda kao jednostavan posao, no u to su uloženi sati prekovremenog rada. Ipak, plašim se da ponekad upadamo u zamku prenošenja nebitnih vijesti, te iznošenja sopstvenih mišljenja i pristrasnosti, što se u novinarstvu ne bi trebalo dešavati.
Znanje i radne navike
Svršenica ste Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Da li je vaše školovanje u toj ustanovi doprinijelo vašem uspjehu?
- Znanje i radne navike koje sam stekla u Medresi bili su vrlo bitna podloga u mom ranom razvoju. Svoje prve novinarske tekstove i nagrađivane eseje sam ostvarila upravo pod okriljem svojih profesora iz te škole. Jedno od takmičenja kojeg se rado prisjetim jeste takmičenje iz eseja organizovanog od strane Matice Hrvatske, gdje sam osvojila prvo mjesto za esej o Antunu Branku Šimiću, koji je poslije u cijelosti objavljen upravo u Preporodu. Još uvijek sam u kontaktu sa svojim profesorima i kolegama iz razreda, i smatram da Medresa na planu održavanja veza i praćenja rada svojih bivših đaka obavlja odličan posao, kako se to radi još na svjetskim univerzitetima.
Trenutno radite svoj drugi master studij, na New York Univerzitetu. Kako usklađujete posao i studije?
- Da, od ove godine radim master iz američkog novinarstva. Prijavila sam se na četiri univerziteta, i primljena sam na sva četiri. Odlučila sam se za New York Univerzitet zbog njegove reputacije, kao i vrste programa koji nudi. Ove godine New York Univerzitet je imao rekordan broj prijavljenih kandidata, preko sto hiljada, a prema podacima, primili su svega oko 12 % prijavljenih, tako da se osjećam veoma privilegovanom. Pandemija koja nas je zadesila, pored mnogih poteškoća, donijela je sa sobom prednost online nastave, gdje su i najbolji univerziteti svijeta svoje programe predavali na daljinu, tako da sam iskoristila tu opciju. Raditi i studirati u isto vrijeme nije lahko, ali sam zahvalna da sam dobila priliku. Predavanja su obavezna i održavaju se putem videoaplikacija. Ono što me ohrabrilo da se odlučim na takvu vrstu predavanja jeste činjenica da su mnoge redakcije, uključujući i našu, prešle na rad od kuće tokom pandemije, i ipak uspjele da postignu rekordne rezultate. Znanje koje sam stekla tokom svog rada na Al Jazeeri je neprocjenjivo. Moji studiji su samo jedna stepenica više u polju novinarstva, i moja lična želja da se nadograđujem.
S obzirom da ste poliglota i da govorite šest stranih jezika, da li vas je iko iz BiH kontaktirao i ponudio angažman?
- Kao jednoj od najboljih studentica u generaciji, ponuđen mi je posao asistentice odmah po završetku studija, no moje jezičke sposobnosti su tek priznate van Bosne. Za poliglote je dodatno teško jer svoje jezike moraju održavati na dnevnoj bazi, a s obzirom da se danas skoro najveći broj sati provodi na poslu, najidealnije je pronaći za sebe profesiju koja će omogućiti osobi da održava to znanje. Meni su mediji to pružili. Želja mi je da znanje koje sam stekla prenesem novim generacijama u Bosni, ali prije svega da oformim neku vrstu podrške mladim, talentovanim osobama željnim rada, bilo da svoje znanje namjeravaju primjenjivati u Bosni ili van nje. Svi mi koji trenutno radimo van naše države smo njeni ambasadori, i naš uspjeh se svakako primjenjuje i u njoj. To je velika odgovornost, ali i čast.