Agota Kristof Blizanačka trilogija
PREPORUKA ZA ČITANJE
Agota Kristof rođena je 1935. godine u Csikvándu, mađarskom gradiću pored austrijske granice. Nakon što je Sovjetska armija ugušila mađarsku antikomunističku revoluciju 1956. godine, zajedno sa svojom porodicom odlazi u Neuchâtel u Švicarsku. Njezin drugi jezik postaje francuski na kojemu i piše. Književnu karijeru započinje kao pjesnikinja i dramska spisateljica. Godine 1986. napisala je svoj prvi roman Velika bilježnica, koja obilježava početak zadivljujuće i neobične trilogije. Dvije godine poslije objavljuje drugi dio trilogije, Dokaz, a 1991. posljednji nastavak Treća laž. Velika bilježnica prevedena je na više od 30 svjetskih jezika, a Agota Kristof za istu je 1987. godine dobila
Europsku nagradu za književnost. Napisala je i roman Hier, autobiografsku pripovijetku Nepismena te zbirku kratkih priča C’est
egal. Dobitnica je dviju prestižnih književnih nagrada - Nagrade Gottfied Keller i Austrijske državne nagrade za europsku književnost za sveukupno stvaralaštvo.
Nastala krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka, Blizanačka trilogija, najvažnije i najprevođenije djelo Kristofove, mogla je s određenom historijskom i političkom distancom promišljati vrijeme ratnih i posleratnih traumatičnih događaja koji su zahvatali kako pojedince, tako i čitave narode. Iako slika, po svoj prilici, Mađarsku (mada to nigdje eksplicitno u romanu nije rečeno) tog doba, Agota Kristof u svom maestralnom djelu nikada ne zalazi na teren politike ili konkretnih historijskih dešavanja. Njena trilogija je priča o promašenim životima usljed tragičnih usuda cijepanja porodice i priča o potrazi za drugim, za izgubljenom polovinom sopstvenog bića.
Da li kao slučajna podudarnost ili namjerna intertekstualna asocijativnost, motiv dječaka koga u danima njemačke okupacije roditelji šalju iz glavnog grada u selo, u daleku unutrašnjost zemlje, na staranje kod rođaka, kako bi mu, možda, sačuvali život, javlja se i u ranije objavljenom romanu Obojena ptica, poljskog pisca Ježija Kosinskog, koji je, kao i Kristofova, u mladosti emigrirao iz domovine pod sovjetskom okupacijom, na Zapad, u Ameriku. Kod oba pisca ovaj motiv se razvija u pravcu oslikavanja nazadnosti, primitivnosti, ali i svojevrsne izopačenosti i pervertiranosti istočnoevropske provincije i robusnosti i zla njenog stanovništva. Dok kod Kosinskog taj motiv postaje težište cjelokupne naracije, prelazeći od pseudonadrealizma do brutalizma, Agota Kristof ne prelazi granicu umjetničkog oslikavanja ovakve stvarnosti koja je tako data da bi pokazala svu borbu u junaku i izazove koje on savlađuje. Njeni junaci nadilaze zlo u sebi, ili se barem trude da to učine.
Neobičan roman velike snage, Blizanačka trilogija je knjiga koja otvara mnogo pitanja, i sa slikama punim tjeskobe, tuge i grozote istovremeno gradi jednu dirljivu, emotivno napregnutu atmosferu iz koje se izvija historija vjerovatnog života čovjeka, ili ljudi, koji su rođeni u pogrešno vrijeme, na pogrešnom mjestu, u ratom i totalitarizmom zahvaćenoj (istočnoj) Evropi.