Fenomen tekfira u BiH
„Fenomen tekfira u BiH, uzroci, manifesti, posljedice i tretman“, Islamski pedagoški fakultet u Bihaću, 355 stranica, 2021. godina
Istraživanje, analiziranje i proučavanje savremenih tema i fenomena u našem društvu karakteriše deficitarnost, jer se još uvijek preferiraju teme iz prošlosti. Upravo smo zbog toga, kao društvo, uskraćeni za odgovore na neka važna pitanja, pa i kada je riječ o vjerskim fenomenima i pojavama kojih itekako ima u bosanskom društvu, pa i kod Bošnjaka, naročito u poslijeratnom periodu. Svjedoci smo mnogih pojava koje zahtijevaju institucionalan i akademski odgovor.
Trenutno jedina studija ove vrste
Čekali smo i konačno dočekali da jedna od takvih tema bude predmetom naučno-istraživačkog rada dr. Amne Hadžikadunić-Bukvić, a riječ je o pojavi tekfirske ideologije u BiH sa svim njezinim oblicima, uzrocima, posljedicama i manifestacijama. Doktorica Hadžikadunić-Bukvić se ovom temom bavila u okviru istraživanja i izrade svoje doktorske disertacije na Univerzitetu u Jordanu, koja je uspješno odbranjena 2013. godine, da bi se njen rad predočio bosanskoj javnosti 2021. godine u formi izvanredne knjige pod naslovom: Fenomen tekfira u BiH – uzroci, manifesti, posljedice i tretman. Objavljena je u izdanju Islamskog pedagoškog fakulteta iz Bihaća. O samoj temi i djelu u ime izdavača prof. dr. Hajrudin Hodžić, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, između ostaloga napisao je: “Kao Institucija odlučili smo da stanemo iza ovog djela, jer nećemo pretjerati ako kažemo da je ovo jedina, a ako ne i prva sudija ovakve vrste koja za temu ima rasvjetljavanje jednog fenomena koji se zove tekfir u BiH. Svakako da je tema savremenoga karaktera i da kao takva nije do sada, barem ne u ovoj formi, bila prisutna u našoj bošnjačkoj tradiciji. Zato je ova tema i pojava od izuzetnog značaja a djelo pred vama među rijetkima koje na sistematičan način tretira ovu pojavu“.
Autorica je pojasnila šta je bio njen motiv da se počne baviti ovom temom. Onoga trenutka kada je primijetila da je tekfir počeo uzimati sve većeg maha u bosanskom društvu, manifestirajući se na različite načine i inicirajući mnoge posljedice, odlučila je da ovom studijom da doprinos osvješćivanju društva u cjelini. Time je željela da pojasni njegove uzroke, manifeste, posljedice i tretman, kao i da navede temeljne postulate tekfira i regulativu kod pripadnika ehli-sunnneta uz, naravno, davanje osvrta na one koji po ovom pitanju nose drugačija mišljenja. Također, istakla je da, upuštajući se u ovu osjetljivu temu fenomena tekfira u BiH, s namjerom da tekfirovce pobije snagom argumenata i da ukaže na njihovu zabludnjelost, ali i opasnost koju predstavljaju ne samo za sebe, nego i za islam kao vjeru i Bošnjake u cjelini, nije imala namjeru da upire prstom u bilo koga, da ga stigmatizira i, ne daj Bože, na taj način prikazuje, nego je imala intenciju da ukaže na dunjalučku i ahiretsku opasnost te ideologije za pojedince ali i naš narod.
Pojašnjavajući da se ovaj fenomen tekfira, veoma rano pojavio u ummetu, na što je i sam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, blagovremeno i oštro upozorio, shodno predaji koju prenosi Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu ‘anhu: „Kada čovjek drugoga čovjeka optuži za zalutalost i nevjerstvo, ta optužba će se na njega vratiti ukoliko optuženi ne bude takav.“
U svojoj recenziji znalac i istraživač ove teme, magistar Muharem Omerdić ukazao je na vrijednost i važnost ovog djela, te istaknuo matricu nastajanja djela, ukazujući na temeljna dostignuća ovog naslova ističući: „Doktorica Hadžikadunić-Bukvić je na braniku učenja Ehli sunneta ve l-džema‘ata, tradicije škole Imama Ebu Hanife i njegovih učenih nasljednika, bosanskih alima i snažno se suprotstavlja tekfirdžijama koji proglašavanju otpadnicima od islama klasičnu i savremenu islamsku ulemu, posebno žive autoritete današnjice, te mnoge genaracije muslimana, a posebno onu koja je u najezdi ateizma i komunizma čuvala i očuvala islam i islamsku tradiciji u Bosni i Hercegovini i na Balkanu i, na kraju, sadašnju generaciju muslimana s njihovim vjerskim i političkim vođstvom.“
Drugi recenzent knjige bio je prof. dr. Nezir Halilović koji nije propostio priliku da se o samom djelu
izrazi na vrlo afirmativan način: „Doktorska disertacija Amne Hadžikadunić-Bukvić, Fenomen tekfira u Bosni i Hercegovini: uzroci, manifesti, posljedice i
tretman, predstavlja jednu od najdragocjenijih studija o ovoj bolesti islamskog ummeta koja se sporadično pojavljuje pretežno u kriznim situacijama, a čija pojava uvijek sa sobom donosi dalekosežne posljedice.” Kada je riječ o samom sadržaju, strukturi i metodologiji djela treba reći da je napisano na 337 stranica B5 formata, podijeljeno u 20 poglavlja i da su ona struktuirana na način da rečenu pojavu sagledavaju iz raznih aspekata života.
Koncepcija knjige
Na samom početku čitaoci će se moći upoznati sa značenjima vjerovanja (iman), nevjerovanja (kufr), pomanjkanja i povećanja vjerovanja, statusom počinioca velikog grijeha, te pojašnjenjem kako je polemiziranje o ovoj problematici izravno utjecalo na nastanak haridžizma koji je baštinio ekstremističku ideologiju. Zatim, čitalac će moći saznati koji su uzroci i povodi doveli do pojave tekfira u Bosni i Hercegovini, upoznajući se s podtemama „komunističko razdoblje“,
„okolnosti agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu“, „nepoznavanje vjerskih činjenica“, „nasušna potreba za stručnjacima i islamskim djelatnicima“, koji bi imali ispavne vizije o okolnostima i potrebama bosanskohercegovačkog podneblja.
U daljnjem dijelu ponuđene su najvažnije crte tekfirijske skepse, te su dati odgovori na njih. U nastavku djela pojašnjeno je pravilo „iznalaženja opravdanja za neznanje“. Spomenuti su narativi tekfirija i dokazi da oni nikome ne iznalaze opravdanje za neznanje (o pojedinim vjerskim činjenicama). Zapravo, ponuđeni su jaki protuargumenti, a zatim ovaj dio studije završava zaključkom u kojem se pojašnjavaju opće intencije islamskog zakonodavstva, tj. način na koji nam je islam naredio da ih čuvamo, istražujemo i ulažemo maksimalan trud u njihovoj primjeni. Potom su pojašnjene najvažnije metode koje treba poduzeti kako bi se prema ovom fenomenu ispravno odnosili i pravovremeno ga suzbijali. U ovom poglavlju su uzete u obzir tri osnove: politička, društveno-kulturološka i naučno-praktična. Na kraju studije ponuđeni su zaključci koji daju jasne smjernice za rješavanje problema tekfira, a one su: dijalog s tekfirijama, pridavanje pažnje šerijatskom znanju, uzimanje argumenata iz vjerodostojnih izvora i tumačenja, obnavljanje povjerenja u učene, korigiranje političke tendencije u državi, te, uzimajući u obzir opće intencije islama, vođenje dijaloga sa zvaničnim predstavnicima s ciljem primjene principa islamskog zakonodavstva.
Na osnovu svega iznesenog, nadamo se da će ova studija pomoći u prevazilaženju fenomena tekfira u BiH koji, barem se tako čini, nema tendenciju rasta, ali je prisutan i kao takav nije za ignorisanje. Nadamo se da će pomoći narodnim masama ali i akademskim krugovima u poimanju i najširem sagledavanju navedenog fenomena. Čestitke i zahvala svima onima koji su pomogli da ovo djelo ugleda svjetlo dana, a najviše samoj autorici dr. Amni Hadžikadunić-Bukvić.