Panični napadi – Kako ih prepoznati, kome se obratiti i kako tretirati
Prema izvorima psihologa i psihoterapeuta Roberta Lihija, panični napad ili atak predstavlja iznenadan i značajn nalet neugode ili straha kojeg prate različiti tjelesni simptomi kao što je lupanje srca, osjećaj gušenja, znojenje, obamrlost, nesvjestica, opšta slabost, valovi topline ili hladnoće, mučnina, bol u prsima te kognitivni simptomi kao što je osjećaj gubitka kontrole, strah od smrti, osjećaj odvojenosti samog od sebe, dojam da će se poludjeti i sl.
Razlika između straha i anksioznosti (tjeskobe)
Da bi se moglo govoriti o prirodi paničnih napada, potrebno je za početak prikazati razliku između straha i anksioznosti (tjeskobe). Psiholozi se slažu da postoji šest osnovnih emocija, a najvažnija emocija je strah, zahvaljujući kojoj ljudi hiljadama godina opstaju i napreduju. Simptomi straha (lupanje srca, ubrzano disanje, širom otvorene zjenice i sl.) služe da nas pripreme za potencijalnu borbu protiv opasnosti. Do sada su detektovana tri tipa reakcija u objektivno opasnoj situaciji: bijeg, zaleđivanje i borba. Anksioznost ili tjeskoba predstavlja iracionalni strah, koji se javlja u situaciji odsustva realne opasnosti, dok su tjelesni simptomi slični kao i kod realnog straha.
Šta je panični napad
Prema izvorima psihologa i psihoterapeuta Roberta Lihija, panični napad predstavlja iznenadan i značajn nalet neugode ili straha kojeg prate različiti tjelesni simptomi kao što je lupanje srca, osjećaj gušenja, znojenje, obamrlost, nesvjestica, opšta slabost, valovi toplote ili hladnoće, mučnina, bol u prsima te kognitivni simptomi kao što je osjećaj gubitka kontrole, strah od smrti, osjećaj odvojenosti samog od sebe, dojam da će se poludjeti i sl. Panični napad nastaje zbog iracionalnog straha da će se ponoviti negativne tjelesne, emocionalne i misaone senzacije iz situacije koja je bila visoko stresna te se počinju izbjegavati slične situacije, što može ozbiljno ugroziti kvalitet svakodnevnog funkcioniranja. U trenutku javljanja paničnog napada doživljeni nivo straha je ekstremno visok. Panični napad može doživjeti svako u bilo kojoj fazi svoga života, ali kada napadi panike postanu učestali, to predstavlja siguran pokazatelj da nešto nije uredu i da bi se trebali javiti stručnom licu.
Šta uzrokuje napade panike
Ne zna se jasan uzrok napada panike, ali postoje različite teorije koje pokušavaju dati odgovor o uzroku nastanka paničnih napada. Genetička istraživanja prema izvoru R. Lihija govore da panični poremećaj ima umjereni genetički teret, te da istraživanja sugerišu da postoji nespecifična biološka ranjivost za nastanak paničnih napada. Okidači za panične napade mogu biti različite situacije i stanja kao što je poremećaj raspoloženja, anksiozni poremećaj, stresni period koji dugo traje, tjelesni zdravstveni problem, ali i pretjerana konzumacija alkohola, nikotina i psihoaktivnih supstanci.
Kako prepoznati panične napade
Panični napad često ima simptome koji su karakteristični za određena fiziološka stanja kao npr., ubrzano lupanje srca, osjećaj nastanka srčanog i moždanog udara, vrtoglavica, nekontrolisano znojenje, zujanje u ušima, pritisak u glavi i sl. Kada se navedeni simptomi pojavljuju nužno bi bilo javiti se ljekaru i uraditi pregled, koji za cilj ima da se utvrdi da li ovi simptomi imaju organski uzrok. Napadi panike mogu početi iznenada bez nekog vidljivog uzroka ili se javati kao popratna reakcija zastrašujuće situacije po osobu kao npr., kada osoba koja ima strah od vožnje liftom uđe u lift. Osnovna odlika oba tipa napada je kratkotrajnost, rijetko traju duže od pola sata, pri čemu se vrhunac tjeskobe dostiže nakon 10 minuta.
Kada se javljaju prvi panični napadi
Adolescencija, odnosno ulazak u dvadesete godine životnog ciklusa, često su vrijeme javljanja prvog paničnog napada, kada se osoba suočava sa stresovima vezanim za preuzimanje uloge odraslog člana zajednice. Jedan od čestih razloga nastanka paničnih napada u ovome periodu je separacija od roditelja ili preuzimanje potpune odgovornosti za svoj život, što kod nekih pojedinaca izaziva tjeskobu i napetost a istovremeno može biti u podlozi napada panike. Kada osoba doživi prvi panični napad to za posljedicu može imati anticipatornu anksioznost koja predstavlja strah da će ponovno doživjeti napad panike. Kada se javi anticipatorna anksioznost osoba počinje izbjegavati situacije u kojima bi se taj napad mogao dogoditi npr., mjesto gdje je puno nepoznatih osoba. Osobe koje imaju panične napade usmjeravaju se na unutarašnje senzacije: npr.: moje srce nekontrolisano lupa – dobit ću infarkt, osjećaj vrtoglavice – srušit ću se, suše mi se usta, gubim dah i koči mi se vilica – neću moći pričati kada me neko bude nešto pitao. Strategije koje koriste mnoge osobe koje doživljavaju panične napade su izbjegavanje i bijeg iz potencijalno opasnih situacija.
Kako sebi pomoći u momentu paničnog napada
U situacijama visoke razine tjeskobe i napetosti bitno je opustiti se. Postoji niz psihoterapijskih metoda koje se mogu koristiti u tim kritičnim momentima. Prije svega treba imati na umu da panični napad ne može izazvati smrt, kako to osobe koje doživljavaju panični napad u tim momentima pomišljaju. Korisne psihoterapijske metode u momentima paničnog napada za prvu pomoć u slučaju ako dišete nekontrolisano i imate osjećaj da ćete se ugušiti su: pokušajte da izdišete i udišete zrak iz vrećice ako vam je pri ruci ili jednostavno iskoristite majicu – na taj način ćete staviti disanje pod kontrolu; nakon toga koristite metod distrakcije tzv. skretanje pažnje (npr., gledanjem serija, filmova, čitanjem knjige i sl.). Ono što znanstveno dokazano pomaže u opuštanju je tehnika dijafragmalnog disanja. Učiti disati, što ima za cilj regulaciju ravnoteže ugljikova dioksida i kisika povećavajući prag za nastanak paničnog napada. Disanje se usporava korištenjem abdominalnih mišića i poboljšava se opuštenost. Prema psihoterapeutu Wilsonu T. R, savjetuje se da polahko udahnete normalnu količinu zraka kroz nos, puneći samo gornji dio pluća, potom izdahnete i ponovite proces dišući uz opušteni stav, usmjeravajući se samo na punjenje donjeg dijela pluća. Najbolje je započeti vježbu disanja u ležećem položaju i staviti malu knjigu na trbuh i disati tako da svakim udahom podignete knjigu. Kad ste savladali dijafragmalno disanje možete pokušati tehniku disanja 4x4 prema uputama Klinike za psihijatriju Vrapče.
Upute: 1. UDAHNITE POLAKO, bez napora (trbuh će se blago zaobliti) – kod udaha polako u sebi brojite jedan, dva, tri, četiri ili polako izgovarajte u sebi dvadeset i jedan
2. ZADRŽITE DAH (u sebi polako brojite: jedan, dva, tri, četiri ili polako izgovarajte dvadeset i dva)
3. IZDAHNITE POLAKO, možete na usta (u sebi polako brojite: jedan, dva, tri, četiri ili polako izgovarajte dvadeset i tri) - trbuh se uvlači prema kralježnici
4. Nakon izdaha ponovno ZADRŽITE DAH (u sebi polako možete brojiti jedan dva ili 1 do 4 ili polako izgovarajte dvadeset i četiri) nakon toga kreće novi ciklus disanja.
Koristite metod racionalizacije postavljajući sljedeća pitanja: “Šta je najgore što se može dogoditi? Koliko je realno da će se obistiniti moje najgore zamisli? Šta mogu uraditi da bih preuzeo kontrolu na situacijom?”
Kome se obratiti za pomoć
Za pomoć se prije svega obratiti svome doktoru porodične medicine, koji će uputiti osobu na odgovarajuće pretrage. Ako pretrage pokažu da nema organskog uzroka, velika je vjerovatnoća da su u pitanju panični napadi te bi bilo dobro obratiti se u obližnji Centar za mentalno zdravlje.