Mentalnim zdravljem do zdravog društva
Briga o mentalnom zdravlju pretpostavlja naš interes za emocionalnom stabilnošću kao i svijest o potrebi odgovornosti
Da mentalno zdravlje nije samo pitanje zdravstvenog sistema, nego je ono nadasve društveni problem uvjeravamo se iz dana u dan. Štaviše, problemi te i takve vrste narastaju i postaju sve kompleksniji. Užurbani način života i sve zahtjevnije obaveze i potrebe naprosto čovjeka tjeraju u mnoge nezdrave i stresne situacije koje itekako mogu negativno uticati na zdravlje a time i na ukupnu njegovu aktivnost. Naime, uslijed socioekonomskih i političkih (ne)prilika dolazi do učestalih mentalnih poremećaja koji se ogledaju u povećanju depresije, riziku od suicida, problemima alkoholizma i drugih ovisnosti. Svi takvi poremećaji neminovno uzrokuju teškoće mnogih psihičkih / mentalnih smetnji. Podaci koje donosi Svjetska zdravstvena organizacija da više od 500 miliona ljudi diljem svijeta ima mentalne ili neurološke probleme upozoravajući su, ali i zabrinjavajući. Ovo tim prije što oni zahtijevaju bolničko liječenje čime se smanjuje produktivnost na poslu ili školi, te dovodi do ekonomskog i socijalnog opterećenja društva. Podaci o mentalnim posljedicama, također, upućuju da svake godine blizu 800.000 ljudi na svijetu počini samoubistvo. Kad uzmemo u obzir broj pokušaja i ne čudi što su samoubistva drugi vodeći uzrok smrti među mladima od 15 do 29 godina. Mladi se u tim kriznim momentima osjećaju zapostavljenim, nesigurnim i nedovoljno sposobnim da se suoče sa stresom. U takvim situacijama, mladi su obično prepušteni sami sebi, ne znaju kome se obratiti za pomoć, a zapravo nemaju ni povjerenja u društveni sistem. Procjene su da se samoubistva ponajviše javljaju u siromašnim zemljama i sredinama gdje je teško osigurati egzistenciju ili postići bilo kakav uspjeh. U takvoj sredini gdje vlada besperspektivnost dolazi do depresije i straha, odnosno anksioznosti koja se u današnje vrijeme smatra čestom ljudskom emocijom. Ona se ispoljava i kao ljudska reakcija koju nije moguće eliminisati nego se s njom moramo naučiti živjeti. Anksioznost se tako javlja s povećanjem obaveza, radnih zadataka, rokovima posla i drugim potrebama i očekivanjima. U toj trci svi su uključeni, i bogati i siromašni. Ni Bosna i Hercegovina, stoga, nije mogla ostati po strani. Potvrđuju to statistički podaci koji kazuju da “svaki treći dan jedna osoba sebi oduzme život,” što daje broj od oko 500 samoubistava na godišnjem novou. No, treba reći da to nisu samo samoubistva počinjena uslijed tempa života i porasta depresije, nego na njih znanto utiče i postratni stres kojem je izložena boračka populacija. Ono što je, pored toga, još problematično jeste što se oboljeli, odnosno oni s mentalnim poremećajem, zbog stida ne javljaju stručnim osobama - psihijatrima. Međutim, zatražiti danas pomoć psihologa ili psihijatra nije nikako sramota nego štaviše predstavlja odgovorno ponašanje pojedinca kako prema sebi tako i prema svojoj okolini.To znači da svaki čovjek ima mogućnosti da se nosi s problemima i stresovima koje mu život nameće. To, opet, pretpostavlja da ima načina da radi i zarađuje, izgrađuje dobre odnose s drugima, osjeća se korisnim i zadovoljnim, te pronalazi svoj smisao života. Ukoliko toga nema onda je mentalno zdravlje uveliko narušeno. Stoga, kako bi se mentane bolesti i poremećaji prevenirali nužno je podići nivo svijesti zajednice s naglaskom na svjesnost svoje odgovornosti. Uostalom, svaka promjena polazi ponajprije od nas samih.
Uticaji pandemije i online nastave
Nisu samo ekonomsko-socijalne, pa i političke prilike te koje mijenjaju i određuju mentalno stanje. Na mentalno zdravlje direktno utiče otuđenost na društvenim mrežama kao i online nastava koja je, naročito u proteklih 20 mjeseci uzrokovana pandemijom COVID-19. Posljedice koje je pandemija koronavirusa izazvala su dalekosežne i još nisu sagledane. Dovoljno je samo primijetiti da pretjerano prisustvo na društvenim mrežama itekako može smanjiti interes za prosocijalne aktivnosti. Nastranu brojke oboljelih i umrlih od koronavirusa koje putem medija samo dolijevaju “ulje na vatru”. Njihovo slušanje i slijepo praćenje o dešavanjima u susjednim zemljama time samo pogoršava opće mentalno stanje stanovništva. Strah od smrti i gubitka kontrole nad situacijom je nešto što je sasvim prirodno i što potiče našu reakciju na opasnost. Sociolog i novinar, rahmetli Enes Ratkušić, je ovako izrazio svoj strah: “Ono što mene danas brine jeste ova mladost koja nema pojma da ih pripremaju na izvršenje kolektivnog samoubistva, a to na “Google” nije instalirano. Ni mi stariji nismo pošteđeni, da se razumijemo. Razlika je samo što su generacije koje dolaze poslušnija vojska, puno spremnija za takvu misiju.”
Pandemija jeste izazvala strah i nesigurnost, ali je medijska slika i online praćenje vijesti doprinijelo povećanju opasnosti i pogoršanju stanja. Jedno je bilo zaštita fizičkog zdravlja u doba pandemije, a drugo zanemarivanje psihičkih potreba. Ako je uslijed zabrana i izolacija u pandemiji došlo do mentalnih poremećaja (a došlo je), onda je nužno detektirati problem i uključiti sve raspoložive snage u osiguranju javnog zdravlja. Svaka zajednica o tome mora voditi računa. Jer, mentalno zdravlje predstavlja temelje za blagostanje i efikasno funkcioniranje kako za individuu, tako i za zajednicu. Svjetska zdravstvena organizacija u svom programu navodi da je zdravlje “kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsustvo bolesti i nemoći.” Rekli bismo bez mentalnog zdravlja nema ni zdravlja uopće. Pred mentalnim teškoćama i bolestima ne možemo zatvarati oči, niti ih ignorisati. Drugo je pitanje koliko društvo tome poklanja pažnju. U društvu u kakvom živimo ta pažnja nije dovoljna s obzirom da je izražena nepravda i nejednakost koja se ogleda u korupciji i kriminalu, sistemu koji slijedi liniju manjeg otpora. Bosanskohercegovačko društvo, svjedoci smo, obiluje socioekonomskim i političkim situacijama koje degradiraju porodične i moralne vrijednosti. Otuda, očuvanje mentalnog zdravlja prvenstveno treba fokusirati na očuvanje porodice i porodičnih vrijednosti.
Mentalna snaga pojedinca
Svako društvo počiva na pojedincima, pa ako ono želi da bude zdravo nužno je da i pojedinci budu zdravi, i fizički i psihički. Korist je obostrana. Pojedinac dobrog mentalnog zdravlja bit će zadovoljan i sretan. On će širiti pozitivnu energiju, optimizam, dobro, sigurnost, ali i biti spreman na manje ugodne događaje u životu. Radi se o mentalnoj snazi koja pokreće cijelo društvo. Nasuprot tome, oni koji ne posjeduju tu snagu, donosit će nezadovoljstvo, pesizmizam, negativnost, i konfliknost svake naravi. Zato, da bismo očuvali zdravlje, potrebno je voditi brigu o vlastitom mentalnom zdravlju, o svojim osjećanjima i mislima, te razvijati zdrave životne navike, i dobre odnose sa drugima. Briga o tome, stručnjaci ističu, omogućit će uspješno prevladavanje bolesti i doprinijeti psihičkoj i svakoj drugoj stabilnosti.
U svrhu poticanja brige o važnosti zdravlja, Svjetska zdravstvena organizacija svakog 10. oktobra u godini organizira Dane mentalnog zdravlja. Ta briga se odnosi ne samo na potrebu posjeta psihološkim ustanovama ili upotrebi farmaceutskih proizvoda nego na potrebu duhovne dimenzije i obrazovanja. Naime, istraživanja su pokazala da oni koji su vjernici i koji redovno vjeru prakticiraju su manje skloni depresiji. Dr. Anderw Newberg iz bolnice u Philadelphiji u svojoj studiji ističe vezu religije i blagodati mentalnog zdravlja, konstatirajući da kod religioznih ljudi “stalno vraćanje pozitivnim osjećajima smanjuje stres, anksioznost.”
Na značaj vjere u liječenju depresije u svom izvještaju iz 1984.godine Svjetska zdravstvena organizacija navodi: “Molitva je priznata kao izvjesna forma meditacije jer je dokazano da usmjerava čovjekove misli na one stvari koje mu predstavljaju psihološku i emocionalnu podršku.” Tako se Kur’an može koristiti kao lijek za mnoge mentalne probleme. Ukoliko se čovječanstvo okrene od Časnog Kur’ana ono će se dovesti u mnoga iskušenja, pa otuda i do mentalnih bolesti. “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.” (Kur’an, Sura Ta-Ha, ajet 124).