Sastanak četvrte generacije maturantica Gazijine medrese
Drugog oktobra 2021. godine u prostorijama Gazi Husrev-begove medrese (Žensko odjeljenje) upriličen je sastanak četvrte generacije maturantica ove škole. Ovaj generacijski sastanak desio se 37 godina nakon njihovog izlaska iz ove škole. Zbog korone neke od njihovih kolegica nisu stigle na ovo druženje. Međutim, nekadšnje maturantice, a danas udate i ostvarene supruge, majke i nane, oživjele su sjećanja na četverogodišnji život u Dobrovoljačkoj 50. Hatma-dovom prisjetile su se svoje kolegice rahmetli Hame Memiš iz Donjeg Vakufa. Naredni susret kane održati u Novom Pazaru kod kolegice Fahrije. Razgovarali smo sa svim učesnicama sastanka kako bi nam kazale gdje su sada, šta rade. Habiba Hafizović, razrednica: „Mladalački se osjećam sa mojim nekadašnjim učencama. Malo su se promijenile. Intelektualno su osnažene. Želja mi je da i dalje nastave sa intelektualnim uzdizanjem i na kursu onoga što su učile u Medresi. Ovo je prva generacija koja je zajedno sa muškim odjeljenjem imala matursku akademiju u Begovoj džamiji. Od tada su zajedničke akademije u Begovoj džamiji.“Zijada Aljić: „Ja sam 29 godina nastavnik vjeronauke u osnovnoj školi u Bužimu. Barem nekoliko puta godišnje odem u rodnu Srebrenicu. Imam dvoje djece. Sin Vedad završio je socijalnu pedagogiju na IPF u Bihaću. Kćerka Ilhama je na četvrtoj godini arhitekture u Sarajevu.“Esma Dizdarević: Zaposlena sam u Medresi Reis Džemaludin-ef. Čaušević u Cazinu. Po završetku fakulteta jedno vrijeme radila sam na vjerskoj pouci u Bužimu. Imam dva sina. Stariji je završio ekonomiju i radi u BBI banci u Cazinu, a drugi je student. Ovi susreti meni znače povratak u prošlost. Moglo bi se reći da ja nikad nisam ni izašla iz medrese. Sada sam razrednica u prvom razredu, a izvela sam 6 generacija u Medresi. Dakle,uvijek sam bila u medresi. Ono što smo mi preživjele u Gazi Husrev-begovoj ja sada preživljavam sa generacijama učenica cazinske medrese, samo u drugoj ulozi.“
Jasmina Poturković-Hodžić: „Radila sam po mektebima, školama, a sad sam na birou za zapošljavanje. Imam četvero djece. Troje djece je završilo školovanje, a četvrto je u srednjoj školi. Na biro ću se javljati do penzije, pa šta bude.“Fahrija Rebronja-Škrijelj: „Od 1984., kad sam završila Medresu, pošla sam raditi pri MIZ Novi Pazar i radila do unazad nekih šest godina. I dalje se osjećam radno sposobnom. Bog me počastio da mogu šetati. Moj suprug Harun je profesor kiraeta u Gazi Isa-begovoj medresi u Novom Pazaru. Imam troje djece i nana sam za osmero unučadi. Djeca su mi sva vani. Kćerka završila medresu, sin je nastavnik informatike. Dvoje djece mi je u Njemačkoj, a jedno u Švicarskoj. Mi stari smo sada sami.“
Hadžira Omerović-Zorlak: „Život me odnio iz istočne u srednju Bosnu. Živim u Gornjem Vakufu. Iz Medrese smo 1984. izašli tijelom, ali nismo dušom. To je moj neki zaključak. I današnji sastanak govori tome u prilog. Počašćena sam da budem u organizacionom odboru za ovaj susret. Uspjeli smo, eto, da se sastanemo na 37. godišnjicu izlaska iz Medrese. Bila je to naša škola života. Dobro je da smo ovaj susret upriličili povodom 500. godišnjice imenovanja Gazi Husrev-bega namjesnikom Bosne. Predlažem da se slijedeće godine okupimo u Novom Pazaru gdje će nam domaćin biti naša Fahrija. Posebno nam je drago da je naša razrednica profesorica Habiba i ovaj put s nama. Još jedna stvar koja ovaj sastanak izdvaja je izdanje knjige Djevojke iz Dobrovoljčke 50 od naše kolegice Rahmane Perva-Halilović iz prve generacije.“
Hatidža Šahman-Bašić: „Radim kao nastavnik islamske vjeronauke u OŠ Rešad Kadić u Brnjicu ponad Kaknja. Sretno udata i majka troje djece. Iz škole u kojoj radim svake godine ima djece koja upisuju medresu. Najbolje usmjeravam u Gazi Husrev-begovu medresu. Nama je Medresa bila druga kuća, a naša razrednica je bila naša druga majka. Ovaj je sastanak veoma emotivan.“