Ljubav prema Poslaniku nije imaginacija
Eto, ti srušeni stubovi Kisrina dvora – a srušiše se pred rođenjem mubarek djeteta, poslanika Božijeg koji će svu tiraniju i nepravdu srušiti – nama poručuju da nema te nepravde i te sile koja pred snagom vjere, snagom iskrenog ubjeđenja i odlučne akcije
Borite se tako što ćete se izboriti sa sobom brišući međusobno nepovjerenje, podozrenje jednih prema drugima, mržnju, podmetanja, ogovaranja... Kada se izborite sa sobom i u jedan mah i u isti čas zakoračite na put u borbu za ono što će vam donijeti sreću i spas, nećete biti ostavljeni
Rebiu-l-evvel, mevludski mjesec, je počeo. Tog mjeseca, davne 571. godine svjetlo iz Mekke – nur je obasjalo Šam i daleke krajeve. Tog mjeseca, te davne godine, ugasi se vatra koja u Perziji bijaše smatrana božanstvom. Tog mjeseca, te godine značajne za čovječanstvo, urušiše se dvorci Kisrini. Te godine, a prozvaše je godina slona po poznatom događaju, poražen je kralj Ebreha čija namjera bijaše srušiti Bjetullah – Kuću Božiju u Mekki. Taj poraz je zapamćen, u Objavi spomenut i da se spominje ostao, jer je neobičan pošto ptičice poraziše ogromnu vojsku izbacujući kuglice zemlje iz kljunova. Svi ovi događaji su nagovijestili dolazak i označili rađanje posljednjeg Poslanika Božijeg, Muhammeda, s.a.v.s.
Eto, to svjetlo koje je u času rađanja miljenika Božijeg obasjalo zemlju, to svjetlo je Muhammed, to svjetlo je Objava, to svjetlo je Islam. Poslanik, a.s., je poručio čovječanstvu: “Ostavljam vam svjetlo koje sija noću kao i danju.” (Muslim) Ostavio nam je Objavu i sunnet, zajedno sa ashabima utabao put koji vodi uspjehu i spasu.
Rebiulevvelski dani su tu da nas na to svjetlo podsjete, da se svjetlu okrenemo, da se svjetlom – nurom prosvijetlimo i da mi u svom mjestu, u svom džematu, u svojoj zajednici, čovječanstvu budemo svjetlo. Da bi svjetlo bili, da bi bili predvodnici u dobru, a tako smo definisani, kao hajre-ummetin, najbolja, dobru okrenuta zajednica, potrebno je da činimo ono što je Poslanik činio.
Neće nas svjetlo ispuniti, niti će to svjetlo drugima put jasnim učiniti, ako se Poslanika sjećamo samo prigodama, i ako ljubav prema njemu iskazujemo samo stihom, spjevom i mevludom. Da bi svjetlo, nur na lice tvoje se nastanilo, abdest ti treba. Da bi svjetlo sa tvog lica ka drugom sijalo, sedžda ti treba, lijepa riječ ti treba, osmijeh i ozareno lice pri susretu s čovjekom ti treba, oboren pogled pred haramom ti treba, pobijelile usne i lice blijedo od posta ti treba. Treba živjeti ono što nam je Poslanik ostavio. Prema tome se ne treba odnositi kao prema spisu ili knjizi koji nas se ne tiču, ali eto fizički ih čuvamo uz sebe i premještamo s mjesta na mjesto.
Vatra što se, pred pojavom mubarek stvoranja Božijeg, ugasi je simbol nevjerstva i krivoga puta. Poslanik, a.s., je došao da nas nauči da ne radimo za vatru, da joj se ni korak ne približavamo i da je nijednim gestom pod nogama svojim ne potpaljujemo.
Briga za druge – snaga protiv nepravde
Rebiulevvelski dani su tu da nas podsjete na opasnost od vatre podsjete i na Poslanikove, as., riječi: “Za vatru radite onoliko koliko je možete trpiti.” (Muslim), da nas opomenu kako smo svi dužni grijeh spriječiti ili, ako nismo u mogućnosti, od njega se udaljiti. Ako voliš Poslanika, ako ti je stalo da ti on, s.a.w.s., šefadžija bude, ne začepljaj uši pred ezanom, ne zatvaraj sebi put ka namazu i sedždi, ne dozvoli šejtanu da ti strast i nagon vođom životnim učini, ne dozvoli da te siromaštvom i neimaštinom plaši, pa škrtac postaneš.
Ljubav prema Poslaniku nije imaginacija, nije to predano slušanje stihova i spjevova o njemu. Poslanika ljubiš ako voliš brata svoga, ljubav prema Poslaniku je pažnja prema roditelju, najljepši odnos prema bračnom drugu, ta ljubav je briga za djecu, briga za džemat, bdijenje nad zajednicom i zajedničkim dobrima i poslovima. Ljubav prema Poslaniku je, a toj ljubavi nas rebiulevvelski dani dođoše naučiti, je briga za siromaha, briga za djecu koja nemaju skrbnika, za one koji žele u školu i fakultet, a nemaju dovoljno da bi išli. Ono što nam Poslanik ostavio je, treba živjeti, a ne samo između korica knjige čuvati i pričati kako su Poslanik, a.s. i ashabi bili – zbog dobrih djela – Bogu mili. Ljubav prema Poslaniku je u nama i iskrena je ako se onome što mi radimo, dive drugi.
Eto, ti srušeni stubovi Kisrina dvora – a srušiše se pred rođenjem mubarek djeteta, poslanika Božijeg koji će svu tiraniju i nepravdu srušiti – nama poručuju da nema te nepravde i te sile koja pred snagom vjere, snagom iskrenog ubjeđenja i odlučne akcije ne može biti pobijeđena.
Ne gubite nadu!
Rebiulevvelski dani dolaze da nam kažu, o sljedbenici Poslanikovi, o Bošnjaci dijelu ummeta Pejgamberova, ne padajte u očaj, ne gubite nadu i snagu i znajte da ako ste na Pravom putu, ako slijedite Poslanika i odlučno se borite, Allah, dž.š., će vas pomoći sa tri hiljade, sa pet hiljada meleka, kao što je i Poslanika Svoga i ashabe njegove. Borite se tako što ćete se izboriti sa sobom brišući međusobno nepovjerenje, podozrenje jednih prema drugima, mržnju, podmetanja, ogovaranja...
Kada se izborite sa sobom i u jedan mah i u isti čas zakoračite na put u borbu za ono što će vam donijeti sreću i spas, nećete biti ostavljeni.
Rebiulevveski dani nam dolaze sada, kada je na mnogim mjestima bitka bedranska, bitka je za izborni zakon, za bosanski jezik, za državni ustav. Mogu se srušiti stubovi onih dvoraca koji nepravdu nama i Bosni učiniše. Zar se pred pojavom svjetla ne srušiše 571. godine Kisrini? Nije Bejtullah srušen iako je vojska snažna, na slonovima, krenula da Kabu ruši. Allah, dž.š., kad nešto odluči On sve može. Zaslužimo našim ponašanjem, našom borbom, našom iskrenošću, našim stamenim korakom na putu sunneta da nas Allah sačuva i da našu kuću Bosnu od rušenja spasi. Zaslužimo!