Vodstvo, liderstvo

4.

Muhammed, a.s., u Kurʼānu se ne oslovljava ḫalīfom ( ِيفة ٌٌَ ,)خل ََِ sulṭānom سلطان( ), malikom ,)ملك( wazīrom ,)وزير( imāmom ,)إمام( wakīlom ( ِيل ,)وك muṣayṭirom ٌر( ِط ْي َص ُم )...

Iz dojakošnjih dionica ovoga priloga posve je jasno da se u Kurʼānu Muhammeda, a.s., nikada ne oslovljava ḫalīfom ِيفة( ٌَ ,)خل َِ

sulṭānom ,)سلطان( malikom ,)ملك( wazīrom ...)وزير( ٌِ Da ima ijedno takvo oslovljavanje, komentatori Kurʼāna ne samo da bi ga naveli, već bi ga i protumačili i kontekstualizirali. Također, Muhammeda, a.s., u Kurʼānu se ne oslovljava ni imāmom u vlastodržačkom smislu.

Ali, ne treba zanijekati da su ʼterminiʼ ḫalīfa ( ٌة َف ِي ,)خل sulṭān

ٌن( َطا ُسلْ ), malik ٌك( ِل َم ), wazīr ٌر( َوزي ),

imām ٌم( َما ِإ )... u povijesnom islamu zadobili ona značenja i važenja koja, izvorno gledano, ne nalazimo na stranicama Kurʼāna. Drugim riječima, u samim sistemima muslimanskih carstava

(ḫalīfāti, sulṭānati...), svi ti ʼterminiʼ postali su u samoj stvarnosti života, ako ne islamski, a onda muslimanski. Sami muslimani su svojim kasnijim tumačenjima Kurʼāna tim ʼterminimaʼ ḫalīfa, sulṭān, malik, wazīr, imām... dali ne samo vlastodržačko značenje, već često i vjersko važenje. To se treba objasniti u kasnijim dionicama ovoga priloga.

Vratimo li se opisima Muhammeda, a.s., koje o njemu nalazimo u Kurʼānu, na ovom mjestu dobro je prisjetiti se jedne važne kurʼānske proklamacije o Muhammedu, a.s., (Imrānova porodica/Ālu

ʻImrān, 3:144), od koje uvijek treba polaziti kad god se želi islam /pogrešno/ protumačiti kao rigidna svjetovno-teološka ideologija ili ovosvjetovno-teokratski sistem vlasti, a napose danas. Naime, ta kurʼānska tvrdnja glasi:

ٌل ُو َرس ِإلَّ ٌد َّم َح ُم َما َو

Wa mā muḥammadun illā rasūlun.

“Muhammed je samo Božiji poslanik!“

Ova rezolutna tvrdnja Kurʼāna kazana je nedvojbeno jasnim tonom, sve sa svrhom da se Muhammed, a.s., istakne u svojoj ulozi Božijeg poslanika (rasūlullāh), čime se želi ukazati na to

da on nije vladar, kralj, monarh, despot, tiranin... S druge strane,

tvrdnja:

“Muhammed je samo Božiji poslanik!“

– ima za cilj da se u osobi Muhammeda, a.s., prizna /i afirmira/ njegova uloga poslanstva (risālat)i vjerovjesništva (nubuwwat), kao i da se zaniječu optužbe mekkanskih idolopoklonika o tome da je on “vrač“(kāhin), “pjesnik“(šāʻir) itd. Prema ovome, kao da u Kurʼānu vidimo jedno veliko nastojanje da se spriječe dvije vrste banaliziranja osobe Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., to jest, on nije vladatelj, kralj,

car... Ali, on nije ni pjesnik, nije

plemenski vrač, nije proricatelj, nije čudotvorac.

Muhammed je onaj kojeg Kurʼān primarno oslovljava kao

ar-rasūl (Božiji poslanik) i an-nabiyy (Božiji vjerovjesnik). Dakako, tačno je da se u Kurʼānu, ali samo na jednome mjestu, u upravnom govoru, veli Muhammedu, a.s. (usp. Žene/

an-Nisā, 4:105) sljedeće:

َِِيما بما ناس ِل ا بين َْْ ْحكم َت ل ِّق َح ِبلْ َب ِكتَا ال ْيك ِإلَ َلْزنَا أَن َّن ِإ

خص ين ئن للخا تكن ول الله أراك

“Mi Tebi, doista, Knjigu objavljujemo, samo Istinu, da sudiš svijetu Onako kako Ti je Bog pokazao!

I ne budi branitelj varalica/ ma/!“

Riječi Kurʼāna li taḥkuma bayna

n-nāsi (ʼda sudiš svijetuʼ) trebalo bi shvatiti ne samo u smislu običnog suđenja strankama u parnicama, već i u smislu širenja iskonske mudrosti (al-ḥikmah) među svijetom /taḥkum

- ḥikmah/ i čovječanstvom. To je primarna zadaća onoga ko je rasūlullāh. Iako je Muḥammed, a.s., naročito u Medini (622-632), imao i nekoliko sudijskih uloga, jer je donosio sudska poravnanja i presude među sukobljenim stranama u tadašnjim parnicama, ipak ove riječi Kurʼāna li taḥkuma

bayna n-nāsi (ʼda sudiš svijetuʼ) treba povezivati sa riječima koje neposredno slijede: bimā arakallāhu (to jest: ʼsudi ljudimaʼ ili ʼširi mudrost među ljudimaʼ prema viziji ili vizijom koju Ti sam Bog šalje – arāka/llāhu - ruʼyah).

Bilo kako bilo, Božanska riječ Kurʼāna je izričita u tome da Muhammed, a.s., nije vladatelj nad muslimanima, niti nad bilo kojim drugim ljudima (usp.

Tegobna nevolja/al-Gāšiya, 88:22):

ٍر ِط ْي َص ُم ِب ْم ْيهِ َتعَلَ ْس لَ

Lasta ʻalayhim bimuṣayṭir!

“Ti nad njima nisi vladatelj!“Jednako tako se u sūri Stoka/alAnʻām (6:66) zapovijeda Muhammedu, a.s., da kaže:

ِيل َك ُتعليكمبو ْس لَ

Lastu ʻalaykum bi wakīlin!

“Ja nisam vaš opunomoćenik /nad vama u vlasti, nad vama u

vladavini/!“

Na vrlo sličan način u Kurʼānu

(Stoka/al-Anʻām, 6:104) donosi se i riječ ḥafīẓ ِيظٌ( ,)حف čuvar, nadziratelj, stražar, a u vezi je sa Muhammedom, a.s:

ِيظٍ بحف عليكم َن أَ َما َو

Wa mā ana ʻalaykum bi ḥafīẓin!

“Ja nisam nad vama čuvar, vlastodržac!“

Sve ove upute Kurʼāna muslimani bi danas trebali imati na umu kad god se susretnu sa osobama, trendovima ili tumačenjima koji/koje pribjegavaju banaliziranju i političkom izvitoperivanju poruke islama.

5.

Riječi i izrazi Kurʼāna o upraviteljima, sudijama, pisarima, pomiriteljima...

U ovoj dionici našeg priloga podsjetimo, ali tek ukratko, da Božanska riječ Kurʼāna nigdje ne spominje državu (dawlah - ٌة ْولَ َد ). Kad se pomno pretraži cijeli vokabular Kurʼāna, ne mogu se naći nikakva detaljna uputstva o tome kakvu vrstu države bi trebalo da imaju muslimani.

Jedine proklamacije koje o ovome imamo jesu one koje upućuju na to da ljudska zajednica, pa i muslimanska zajednica, treba da se u svojim i zajedničkim poslovima i odnošenjima rukovodi po pravdi (bi l-ʻadli - ِل ْد َع ِبلْ ), tu su i savjeti da ljudi trebaju živjeti u miru (fī s-silmi), itd.

Ipak, u vezi sa muslimanima /zapravo svim ljudima, jer ovdje na tim mjestima u temeljnoj islamskoj svetoj knjizi riječ je o općemoralnim savjetima/ u Kurʼānu se doista spominju neke društvene dužnosti ili, uvjetno kazano, “kadrovske pozicije“i/ li “kadrovska tijela“. U ovom pogledu karakteristično je nekoliko važnih ʼterminaʼ iz Kurʼāna kao što su: ḥakam, kātib, ʼulū l-ʼamr...

Ovdje ih sve treba ukratko objasniti i, makar usputno, detektirati im značenje.

Sūra Žene/an-Nisā (4:35) spominje “presuditelja“, “posrednika“ili “arbitra“(ḥakam - ٌم َك َح )u bračnim razmiricama, po jednog iz svake porodice /i od supruge i od supruga/:

ِلهَا ْه أَ ْن ِم ًما َك َح َو ِه ِل ْه أَ ْن ِم ًما َك َح

Ḥakaman min ahlihī wa ḥakaman min ahlihā.

Kako se vidi iz ove alineje Kurʼāna, supruga je posve ravnopravna u odnosu na svoga supruga. Svaka bračna strana, i onā supruge i onā od supruga, dužna je ponuditi samo po jednog ʼpresuditeljaʼ ili ʼposrednikaʼ u ʼbračnim savjetovanjimaʼ ili ʼsavjetovalištimaʼ kako ih predviđa Kurʼān.

Zanimljivo je da se u Kurʼānu spominju sudije ili al-ḥukkām

ُم( ,)الْحكَّا ali se ta funkcija sudstva ne vezuje samo za Božijeg poslanika, već i za ljude sposobne da budu sudije. Naime, prema slovu Kurʼāna, al-ḥukkām ُم( )الْحكَّا su jedna vrlo važna ʼkadrovska grupacija ljudiʼ, neka vrsta sudija, rukovođa i upravitelja, a što se vidi po tome jer u Kurʼānu se uz njih jasno spominje da su ʼpodmitljiviʼ, odnosno da im narod ʼnutka svoj imetak ili pareʼ e da bi presudili u korist onih koji ih podmite, to jest ko od njih uspije izmoliti ʼprotekcijuʼ.

Prema tome, al-ḥukkām )الحكام( se spominju u sūri 188:2., gdje se strogim slovom Kurʼāna zabranjuje davanje mita sudijama ili tim ljudima koji su imenovani kao al-ḥukkām.

Pisar (advokat ili notar) spominje se kao kātib ( ٌب ِت َكا ), u sūri 2:282., gdje se kātib na, reklo bi se strog način, upozorava da mora odgovorno vršiti svoju dužnost i sve zapisati /iz međuljudskih poslovnih odnosa/ po pravdi (bī

l-ʻadl) i kako jeste, i ne smije naginjati krivdi.

Napokon, ulū-amri minkum ili ulī l-amr minkum منكم( ِر َلْم اْ ِي ُأول )– “[pokoravajte se] onima između vas koji među vama /između vas/ zapovijedaju“(Žene/an-Nisā,

4:59), veoma je zanimljiv proglas Kurʼāna.

Ko su oni ʼkoji zapovijedaju stvarima od općeg značajaʼ među ljudima (ili, u kontekstu Kurʼāna, među ljudima koji su stupili u Zajednicu muslimana)? Kako ćemo vidjeti u narednom nastavku ovog priloga, to su oni koji su od drugih ljudi izabrani da predvode, koji su se svojim kvalitetnim sposobnostima, poštenjem i odvažnošću dokazali da budu

ulī l-amr minkum. Također, ovdje je samim Kurʼānom rečeno ulī

l-amr minkum (ʼkoji među vama / između vas/ zapovjedajuʼ), a nije rečeno ulī l-amr ʻalaykum (ʼkoji

nad vama zapovijedajuʼ, ʼkoji nad vama vladajuʼ). LITERATURA

Burūsawī, Ismāʻīl Ḥaqqī Burūsawī,

Rūḥu l-bayān, Istanbul, 1421 (H.)

Ibn ʻArabī, Muḥyuddīn Ibn ʻArabī, Tafsīru Ibn ʻArabī, Kairo/Bejrut (?), 1968.

Isfahānī, ar-Rāgib al-Isfahānī, Muʻğamu mufradāti alfāẓi l-qurʼān, Bejrut, 1972.

Rahman, Fazlur Rahman, Glavne teme Kurʼāna, izd. el-Kalem, Sarajevo, 2012.

Suyuṭī, Ğalāluddīn as-Suyuṭī (u saradnji sa Ğalāluddīn al-Maḥallījem), Tafsīru

l-ğalālayn, Kairo, 2000.

Zamaẖšarī, ʻUmar az-Zamaẖšarī, al-Kaššāfu ʻan ḥaqāʼiqi tanzīli wa ʻuyuni l-aqāwīli fī wuğūhi t-taʼwīli, Bejrut,

2001.