Hitamu-l-kulubi – začepljena i nepristupačna srca

„Onima koji neće da vjeruju i koji sve istine i znamenja vjere negiraju i pokrivaju, doista je svejedno opominjao ih i upozoravao ili ne opominjao, i ne upozoravao, oni neće vjerovati i sva znamenja vjere oni će negirati. Njihova srca i njihove uši Allah je zatvorio, pokrio, zabetonirao, zalio, a pred očima njihovim je neprovidni plašt! Njima pripada i čeka ih patnja velika.“(El-Bekare, 6. i 7.) Za razumijevanje i smisleno povezivanje teksta koji slijedi bitno je pojasniti značenje glagola hateme i imenice

gišavetun u arapskom jeziku. U širem značenju, ovisno od konteksta glagol hateme jahtimu, hatmun, hitamun, znači završiti, zaključiti, obaviti, izvršiti, proučiti čitav Kur’an, začepiti, pokriti, poklopiti, a s prilogom ala znači staviti žig, zapečatiti, zatvoriti, zaključati, začepiti i učiniti nepristupačnim ljudska srca i uši za Kur’an koji je priroda koja govori i za prirodu koja je Kur’an koji šuti. Imenica gišavetun znači: veo, plašt, prevlaka i membrana. Pitanje koje ne trpi odlaganje i traži neodložan i neupitan odgovor glasi: koja su i čija su to srca i uši hatemellahu ala kulubihim ve ala sem’ihim koja Allah, kada su Kur’an, Istina, Znamenja i Vrijednosti u pitanju zapečaćuje, stavlja žig, zatvara, poklapa, pokriva, začeplja i čini ih nepristupačnim i koje su to i čije su to oči – ve ala ebsarihim, pred koje Allah stavlja: veo, pokrivač, plašt, prevlaku, poklopan, branu i membranu da nikada u životu ne mogu vidjeti i priznati Allahova znamenja i spoznati i srcem, i dušom, i umom, i razumom s pet osjetila, pameću, sviješću, posebno savješću, vrijednostima koje su neprolazne i neupitne na oba svijeta. To su, prije svega, iznad svega i na prvom mjestu srca, uši i oči onih ljudi koji su svoje strasti, požude, pohote, puti i slijepe animalne nagone uzeli i prihvatili za svoja božanstva, idole, ideale, sadržaj, značaj i smisao života. Prvo o kafirima – negatorima, odricateljima, poricateljima, pokrivačima i skrivačima svakog znamenja, vrijednosti, istine i smisla, pogotovu ako su prije toga bili vjernici, prihvatili Kur’an kao uputu i priznali i slijedili Poslanika. U tom slučaju oni nisu samo kafiri nego i izdajnici najviših vrijednosti, Pravog puta i neupitne Istine: „Kako da Allah na Pravi put uputi jedan narod koji ne vjeruje nakon što je vjerovao i tvrdio da je Poslanik istina, a dati su im i pruženi nepobitni dokazi! Doista, Allah neće ukazati na Pravi put zločinačkom i nepravednom narodu. Takvim pripada kazna njihova. Allahovo prokletstvo i prokletstvo meleka ali i svih ljudi na njih pada. U vatri će vječno ostati, kazna im se neće ublažiti, niti će im se vremena dati. Osim onima koji se nakon toga pokaju i poprave, njima će Allah oprostiti i samilostan biti. Onima koji ne budu vjerovali nakon vjerovanja svoga, i koji postanu još veći nevjernici, pokajanje njihovo sigurno neće biti primljeno. Zbilja, oni su zalutali. Ni od jednog nevjernika koji umre kao nevjernik, doista se neće primiti kao otkup i zalog ni sve blago ovog svijeta. Njima pripada i njih čeka patnja bolna i njima niko neće priteći i pomoći.“(Alu Imran, 86.-91.) Svaki normalan čovjek želi da bude spašen i zaštićen. Niko na svijetu ne voli život, sreću, zaštitu i spas više od nepopravljivih grešnika i onih koji igraju samo na kartu ovog svijeta. „Iako će jedni druge gledati i vidjeti – mudžrim – nepopravljivi grešnik će poželjeti i jedva bi dočekao da se od patnje i kazne toga Dana iskupi i otkupi i sinovima svojim, i ženom svojom, i bratom svojim, i porodicom svojom koja ga je štitila i utočište mu pružala, i svima i svime na Zemlji, samo da se izbavi i samo da sebe spasi. Nikada.“(El-Me’aridž, 11.-15.) Doista, od ljudske pokvaretnosti, zloće, perverznosti i kufra u čovjeku je samo veći egoizam, sebičnost, samoljubivost i samoposesivnost. Toliko zna biti jadan, bijedan, podal, pokvaren, podmukao, sebičan i egoističan, da bi, samo da sebe od zaslužene i neizbježne kazne spasi žrtvovao, podmetnuo i sve svjetove i sva stvorenja: „Kad bi nevjernici sve što je na Zemlji posjedovali, i još imali, sve bi to oni dali i žrtvovali ne bi li se od patnje i kazne onog svijeta otkupili, ne bi im se primilo. Njih čeka muka nesnosna i kazna bolna. Oni će zaželjeti da iz vatre iziđu, ali njima iz vatre neće biti izlaska. Njima će biti patnja neprestana.“(El-Maide, 36. i 37.) Dva su neprestana jahača apokalipse – jedan iznutra srca – kufr – nevjerovanje, negiranje i skrivanje, a drugi izvana tijela – strast, pohota, požuda, porok i nagon koji neprestano čovjeka udaljavaju od Boga i dženneta, a približavaju šejtanu i džehennemu: „Da li si vidio onoga koji je strast svoju – hevahu uzeo za svoga boga, onoga koga je Sveznajući Allah zabludi prepustio, znajući ga i sluh njegov i srce njegovo začepio i poklopio i zatvorio, a pred oči njegove pokrivač, veo, plašt i membranu stavio? Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne prisjetite i ne urazumite! I oni vele i govore: Ima samo život dunjalučki – ovosvjetski, umireno i živimo, samo i jedino nas vrijeme uništi. A oni o tome baš ništa ne znaju, oni samo nagađaju i pretpostavljaju.“(El-Gašije, 23. i 24.) Mora se priznati da kufr, širk, ilhad, gaflet, idžram, heva – strasti, predrasude i zablude, ne samo pojedince i grupe nego i čitave narode, osim malog broja koji vjeruju po Objavi i slijede Poslanika do sljepila, pored zdravih, samo dunjalučkih očiju dovodi. To se dogodilo s Nuhovim, a.s. narodom: „Ali oni su Nuha lažnim smatrali, pa smo njega i one koji su bili uz njega i s njim u lađi spasili, a one koji u znamenja i dokaze Naše nisu vjerovali – potopili. Uistinu, oni su pravi i okorjeli slijepci bili.“(El-E’raf, 64.) Najjača strast – heva u insanu je seksualna strast. Seksualni nagoni, požude i porivi, kao najjače strasti u insanu, ne mogu se ni uništiti, ni ubiti, niti bilo čime zamijeniti. Pošto su kao i svaka druga strast, ipak najjači, ako se ne kontroliraju, i ne stave u određene regularne okvire razaraju i uništavaju brak, porodicu, zajednicu, budućnost i život. Strast kao prostitucija udaljava od Allaha, ubija srca, razara duše, pogani tijela (sida, sifilis, triper), ubija djecu i rastače zajednicu. Brak kao farz zajednice, muža i ženu uzdiže na dva insana, a prostitucija ih svodi samo na dva spolna organa i gorivo džehennema.