Fadlullah-efendija Bošnjak - fetve mu važile u cijelom Osmanskom carstvu
Fadlullah-efendija Sarajlija Bošnjak jedan je od najistaknutijih alima, muftija, učenjaka krajem 16. i prve tri decenije 17. stoljeća ne samo u našim krajevima nego i širom Osmanskog carstva
Fadlullah-efendija, sin Isaa, Sarajlija Bošnjak, muftija, muderris, pisac djela na orijentalnim jezicima, rođen je u Sarajevu u mjesecu saferu 969/oktobru-novembru 1561., a umro u saferu mjesecu 1039/ septembru-oktobru1629. godine.
Iz njegove biografije zna se tek nekoliko činjenica: da je porijeklom iz Bosne, tačnije iz Sarajeva, da je bio veoma učen čovjek, da je početkom 17. stoljeća bio muftija i muderris u Sarajevu, a onda i u Beogradu, da je potom prešao u Damask (Sirija) gdje je živio i djelovao do kraja života. Stekao je veliki ugled i u Bosni i u Siriji, a pjesnici su mu posvećivali stihove.
Sačuvana su dva tariha Kadi Ahmeda čelebija Tuzlaka, oba posvećena sarajevskom muftiji i muderrisu Fadlullah-efendiji. Prvi, napisan 1009. (1600.) spjevan je povodom postavljanja Fadlullah-efendije za muderrisa Gazi Husrev-begove medrese (Seldžukije) i ujedno za sarajevskog muftiju. Pjesma se sastoji od osam stihova:
Drugi tarih istom učenjaku Ahmed-efendija je posvetio povodom njegovog odlaska u Beograd za tamošnjeg muftiju i muderrisa Gazi Jahja Mehmed-pašine medrese, 1013. (1604.) godine. I ovaj tarih na sličan način hvali Fadlullah-efendiju i poručuje da će, zahvaljujući njemu, „cio Beograd oživjeti“. Obje pjesme zapisane su u rukopisu R-3049, fol. 231a. Na položaju beogradskog muftije naslijedio ga je Halil, sin Sulejmanov, Bošnjak, a nakon njega muftija je bio još čuveniji naš alim, također Bošnjak, Ibrahim Nurullah-efendija Muniri Beograđanin.
Godine 1020/1611. Fadlullah-efendija je preselio u Damask gdje je više godina obavljao dužnost muftije, držao predavanja iz racionalnih i tradicionalnih nauka u medresama i ostavio vrijedan vakuf. U predgrađu el-Hasudija (danas centar Damaska) podigao je džamiju, a za njeno izdržavanje ostavio više dućana u Suk er-Resifu.
Kao sarajevski muftija izdavao je fetve, a jedna od njih zapisana je na kraju rukopisa R-495 Arhiva Hercegovine u Mostaru. Dvije fetve Fadlullah-efendije zapisane su u rukopisu Historijskog arhiva u Sarajevu, R-24-12 (fol. 134a i 137a). Nailazili smo na njegove fetve i u rukopisima Gazi Husrev-begove biblioteke, pa i one koje je izdavao u Damasku. Jedna od njih koja govori o konzumiranju duhana zabilježena je na posljednjem listu rukopisa R-1684 Gazi Husrev-begove biblioteke. On ovdje zastupa mišljenje da duhan nije dozvoljen jer je israf, a svaki israf je haram. Fetva je potpisana na sljedeći način: Ketebehu Fadlullah al-mufti bi-Dimašk aš-Šam – Napisao je (fetvu) Fadlullah, muftija
sirijskog Damaska. Bio je toliko cijenjen da su mu fetve važile u cijelom Osmanskom carstvu sem Istanbula s obzirom da je prijestolnica bila u nadleštvu šejhu-l-islama. Za svog boravka u Sarajevu Fadlullah-efendija je kao vodeći alim grada, u svojstvu muderrisa Gazi Husrev-begove medrese, potpisao mahzar Sarajlija da se za sarajevskog kadiju postavi dotadašnji kadija Srebrenice i Bohorine mevlana Ahmed-efendija.
Muftiju Fadlullah-efendiju Bošnjaka, Sejfuddin Fehmi-efendija Kemura ne spominje u svom radu o sarajevskim muftijama jer ga nije našao u njemu dostupnim izvorima. Ne spominje ga ni dr. Hazim Šabanović
u svom djelu Književnost muslimana BiH na orijentalnim jezicima.
Djela na arapskom jeziku
Fadlullah-efendija je bio istaknuti pravnik, odličan poznavalac arapskog i turskog jezika, tefsira, oštar i bespoštedan u raspravama šeri›atsko-pravne naravi, pisac više traktata na arapskom jeziku.
Zahvaljujući kodeksu rukopisa QMGM 143 koji se nalazi u biblioteci Daru-l-kutub u Kairu mi danas znamo za nekoliko njegovih traktata na arapskom jeziku, većinom iz područja tefsira, napisanih prije 1604., odnosno 1607. godine, kada su prepisani rukom Jusufa ibn Mahmuda Sarajlije. Evo naslova tih traktata:
Risala fi bayan an-nasih wa al-mansuh (Rasprava o derogiranim ajetima iz Kur`ana); Risala li Fadlullah
Sara‘i (Rasprava, odgovor na neke priče koje se odnose na predmete od vune i svile, a koje liče na kršćanski
pojas zennar); Risala fi tafsir qawlih: „Wa kulu wa ‚ašrabu...“(Komentar ajeta o postu, jelu i piću); Risala (Fi ba‘d mawadi‘ min Mabariq al-azhar)
- Rasprava o nekim pitanjima iz djela
Mabariq).
Nisu ovo jedina djela ovog učenog Sarajlije.
On je autor traktata o zanatima, krojenju i štavljenju kože, običajima vezanim za esnafe, Risala fi sana‘at
al-hiyat wa ad-dibadža. Jedini poznati rukopis se čuva u Sulejmanijji biblioteci u Istanbulu, (Halet-efendi, 813-20). Tu su i dvije fetve na istu temu uz potpis Ketebehu al-faqir
Fadlullah. Nakičević piše da je djelo napisano u Zerrinu 1057. (1647.) godine. Riječ je svakako o prijepisu iz autografa jer je autor umro šesnaest godna ranije.
Čitav se rad doima kao jedno pravno rješenje vezano za običaj ispraćaja i dočeka hadžija vezan za pravo prvenstva u svečanoj povorci krojačkog i kožarskog esnafa. U traktatu se govori o zanatima općenito, a posebno o spomenuta dva, krojačkom i kožarskom, o pravu prvenstva kod ispraćaja i dočeka hadžija, o tome ko će imati prednost i ko će ići s desne strane uglednih i učenih u vrijeme pratnje, ko će istupiti naprijed u tijesnom prolazu i uskom sokaku i slično. Fadlullah Bošnjak daje prednost krojačima, a njegov sud su prihvatili tadašnji značajni predstavnici pravnih škola, šafijske Nedžmuddin i malikijske Ebu Bekr Maliki Magribi. Usporitivio mu se skopski muftija Osman, predstavnik hanefijske pravne škole, koji brani stari običaj u kojem su kožari imali prednost. To je ponukalo našeg Fadlullaha Bošnjaka da napiše ovaj rad i obrazloži svoje mišljenje, da se pozove na autoritete i priznate pravnike iz prošlosti. On u kvalifikacijama ne štedi muftiju Osmana kojeg naziva neznalicom i pobija njegovo mišljenje. Smatra da ranija ili kasnija pojava nekog zanata ne znači i njegovu prednost, da biti u prvom redu ne znači veću čast od onoga iza, da u svakom važnom pitanju treba konsultirati izvorna djela i pozvati se na veći broj autoriteta, da naredbe, pa makar one došle od strane samog sultana, moraju biti u skladu sa zakonom i da ih u suproptnom treba odbaciti. Svoj sud je zasnovao na još dvije pojedinosti, prefinjenosti krojačkog zanata spram neugodnog mirisa kožarskih radnika zbog prirode njihovog posla. U prvom dijelu traktata autor je naveo nekoliko svojih fetvi, zatim Ebu Bekra al-Malikija, Nedžmuddina aš-Šafi`ija i jednu fetvu, suprotnog stava, skopskog muftije Osmana. Zatim slijedi glavni dio traktata u kojem Fadlullah Bošnjak raspravlja zadatu temu uz navođenje mišljenja autoriteta među kojima i našeg Ali-dede Bošnjaka.
Fadlullah-efendija Sarajlija Bošnjak jedan je od najistaknutijih alima, muftija, učenjaka krajem 16. i prve tri decenije 17. stoljeća ne samo u našim krajevima nego i širom Osmanskog carstva.
Rahmet mu plemenitoj duši!
Izvori i literatura: Sidžili Osmani I, 324; Kadić, Zbornik, sv. 3, str. 91; M. Handžić, »Kadi Ahmed Čelebi«, Glasnik IVZ, IV/1936., br. 9, str. 360361; Spomenica GHB, Sarajevo, 1932., str. 148; Hasandedić, Katalog AHM, Mostar, 1977., str. 54; Balić, Supplement I, str. 60; Dr. Omer Nakičević, „Rukopisna djela bosansko-hercegovačkih pisaca i mislilaca na orijentalnim jezicima koja se čuvaju u biblioteci Sulejmaniji u Istanbulu“, Anali GHB, Sarajevo, 1982., knj. VII VIII, str. 236; Isti, „Fadlullah Bošnjak, njegovo mišljenje i pravna rasprava o prioritetu pojedinih esnafa kod ispraćaja i dočeka hadžija“, Glasnik VIS, XLVIII/1985., br. 4, str. 385 396; Muhamed Ždralović, Prepisivači djela u arabičkim rukopisima, Sarajevo, 1988., knj. I, str. 196., knj. II, str. 33 34, 337 338; Ahmed Mehmedović, Leksikon bošnjačke uleme, str. 165 166.
U ilumu i edebu na njeg se prstom pokazuje,
Za poučavanje i fetve bez sumnje dostojan je,
Božji dar neka se veže uz ime Fadli-efendije.
Svaki učenjak dobro mu vrline poznaje,
Zaslužio je čast sarajevskog muftije, Srca odličnika utjehom napunio je.
Čuvši za to, Ahmed, iz srca dovu učinio je,
Tarih reče: „Njemu Božje dobročinstvo neka je!“