Monogra ija o naselju Mahala kod Kalesije

Iz štampe

Uizdanju Bosanske medijske grupe, nedavno je izašla iz štampe knjiga “Povratak Monografija o naselju Mahala kod Kalesije historijat, stanovništvo i običaji”, autora Miralema Jusića. Knjiga ima 200 stranica, i obogaćena je većim brojem fotografija, koje su dokumentarne, jer svjedoče o najburnijem vremenu u povijesti Mahale, pitomog sela smještenog u gornjem dijelu Sprečanskog polja.

U predgovoru, Mehmed Pargan, koji je i urednik i lektor knjige, kaže: ”Knjiga Miralema Jusića Povratak, koja prvi put u historiji govori isključivo o Mahali, njenoj prošlosti i stanovništvu, te tradiciji i običajima, na prvi pogled se može doimati kao jedna u nizu zavičajnih monografija, koje su urađene u poslijeratnom periodu, kako bi se podgrijao i očuvao osjećaj lokalpatriotizma. Drugu važnu dimenziju ova knjiga je dobila donošenjem činjenica o agresiji i dešavanjima u posljednjem ratu, te periodu nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.”

Iz knjige “Povratak”, saznajemo da su preci sadašnjih žitelja Mahale prije 150 godina protjerani iz Srbije, a da se sudbina njihovih predaka i njima ponovila, kada su i oni početkom 1992. godine također protjerani sa svojih ognjišta.

Mahaljani, kako se zovu žitelji Mahale, nisu dozvolili, kao što se dogodilo njihovim precima, da se nikada ne vrate na svoja ognjišta, već su sve učinili da se vrate što prije. U knjizi se prvo opisuje kako su pripadnici JNA, srpske Teritorijalne odbrane brutalno izvršili napad na žitelje Mahale, atakujući na njih svim raspoloživim oružanim sredstvima, ubijajući i ranjavajući ih, a potom paleći njihove kuće.

Poimenice se u knjizi navode imena ubijenih i ranjenih Mahaljana, te težak život onih koji su svoje privremeno mjesto boravka našli u susjednim slobodnim mjestima.

Odmah poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Mahaljani su poduzeli aktivnosti da se vrate na svoja ognjišta. Slijedila su izviđanja situacije u selu, potom potajni obilasci svojih imanja, a nakon toga i zajednički ulasci u selo, kada ih je srpska policija napadala, protjerivala, zatvarala i isljeđivala. Iako su snage IFOR-a bile stacionirane u blizini, da štite povratnike i provode implementaciju Aneksa VII kojim je zagarantovan povratak prognanika na svoja ognjišta, srpska policija je sve činila da onemogući Mahaljanima povratak u porušene domove. Slijedili su apeli međunarodnim snagama i političkim subjektima u domovini i inozemstvu, da se ta složena situacija riješi i omogući povratak prognanih na svoja ognjišta. U knjizi je navedeno šta su poznati domaći i inozemni mediji pisali o napadu srpske policije na mještane Mahale.

Odlučnost Mahaljana kao i žitelja susjednih mjesta, koji su s njima rame uz rame vodili borbu za povratak i vraćanje u Mahalu, urodio je plodom, pa su se Mahaljani, kao prvi povratnici, vratili na svoja ognjišta. To je nesumnjivo stimulativno djelovalo na ostale prognanike, kako u Podrinju, tako i diljem naše zemlje.

U knjizi se opisuje kako je tekla obnova porušenih kuća, kada su Mahaljani s velikim entuzijazmom, potpomognuti donacijama, vodili akcije na građenju objekata i saniranju infrastrukture. Poboljšani su uvjeti za življenje a izgradnjom džamije omogućeni su i bolji uvjeti za islamski rad.

U knjizi se također opisuje kako se nekada u Mahali živjelo, radilo, veselilo se, a date su i priče o poznatim ljudima Mahale.