Bobijaško oko, prirodni fenomen podno Grmeča
Dolina Sane je bogata ljepotama koje treba zaštiti i sačuvati
Dolina Sane je područje bogato prirodnim ljepotama i fenomenima, koji se ogledaju u izvanredno sačuvanoj prirodi, rijekama, jezerima i kulturno-historijskim naslijeđem.
Jedan takav prirodni fenomen nalazi se dvadesetak kilometara od Sanskog Mosta u prašumi Bobija po kojoj je i dobio naziv. Bobijaško oko se nalazi na lokalitetu sela Lušci Palanka i Palanševskog polja, smješteno u dnu velike kraške uvale.
Prvi naučni članci u Glasniku
Za ovaj prirodni fenomen vežu se različite narodne predaje, ali prvi naučni članci objavljeni su krajem 19. stoljeća u Glasniku Zemaljskog muzeja BiH. Jedan takav rad 1913. godine objavio je Ivan Turina o hidrografskim, geološkim i tektonskim odnošajima jednog kraškog predjela u sjeverozapadnoj Bosni.
“Oko nazivlje se duboka 600 metara na sjeveroistoku od Suvaje udaljena, stalno vodu sadržavajuća krška jama, i leži kao i Suvaja, u selu Tukbobiji. Jama se nalazi u brazdećim, te sa poprečno upadajućim vapnencima. Posjeduje 2030 metara dubokog, u najgorem dijelu oko 40 metara širokog, nepravilnog ovalnog lijevka. Sjeverna strana istog, prekrita je sitnim, tamnim šljunkom, sve do visine od nekih 3 metra ispod okolne površine polja. Na istoj strani podrovan je sloj vapnenca, koji leži u visini sa okolnom površinom polja, u duljini od preko 1 metra”, piše Turina u svom članku.
Dodaje, kako Oko izbacuje šljunak sa mnogobrojnim školjkama, te da je izbacivalo i nekoliko većih primjeraka čovječije ribice od kojih je jedan primjerak vidio u seoskoj školi gdje je bio izložen. Navodi, također, da je Oko specifično po fenomenu nestajanja i javljanja vode koje se dešava u određenim godišnjim dobima. “U suhim godišnjim dobima povuče se stajalište vode u Oku još za 1 do 2 metra niže i ostane na toj visini kod najveće suše konstantno stajati, akoprem čitavo selo Tukbobija, pokriva svu potrebnu vodu iz Oka i sva se marva sela u Oku napaja”, navodi Turina.
Amir Talić (68) književnik i novinar iz Sanskog Mosta, dosta se bavio ovim fenomenom, istražujući ga kroz priče starijih mještana koje su se prenosile s koljena na koljeno.
Pojašnjava da je Bobijaško oko, ustvari, odušak jednog ogromnog podzemnog jezera ispod Grmeča, koje se rasprostire od Bihaća pa sve do Šipova, te da je sliv malih rijeka dio tog podzemnog jezera što se, kaže, dokazalo 50-ih godina, za vrijeme Jugoslavije kada je ovaj fenomen istraživan.
“Kada su obojali vodu na Bobijaškom oku, ta obojena voda je isplivala na vrelu Zdene. Pored rijeke Zdene veoma bitna za spomenuti je i rijeka Dabar koja je duga 3.800 metara i postoje dva izvorišta - jedno koje je aktivno tokom cijele godine, međutim sad je poprilično sušno jer malo vode dolazi, i drugo koje je pećinski izvor. Ta pećina je djelimično istražena, a po nekim nalazištim datira iz prahistorije zajedno s Hrustovačkom pećinom i to je sve pohranjeno u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Siguran sam da je cijeli prostor tog podzemnog jezera i rijeka Krušnica, koja također izvire na području masiva Grmeč, zatim Sanica i neke druge manje rijeke, Grmeč je krečna planina, vodopropusna i najveći dio pitke vode je ugrožen zbog otpada i deponija smeća koje se odlažu na tim prostorima i to predstavlja veliki problem”, priča Talić.
Kada je u pitanju konkretno Bobijaškog oko, navodi da je taj fenomen prije 7-8 godina posjetila ronilačka ekipa iz Francuske, koja je ronila u podzemlje vrela rijeka Zdene i Blihe kako bi istražili to područje i sve to snimili.
“Po onome što sam ja vidio s tih snimaka, to je jedan raj podzemnog svijeta u kojem obitava čovječija ribica, koja je fenomen koji se pojavljuje u samom jezeru, a i gore na Bobijaškom oku. Međutim, problem Bobijaškog oka je taj da kada su velike kiše, snijegovi ili poplave ono se izlije na čitavo Palanačko polje. Neki planovi su bili da se to polje zasije nekim proizvodima, međutim taj prostor je zaštićen zbog vodosnadbijevanja, a ako bi se sijalo na tom prostoru onda bi se raznim gnojivima i herbicidima zatrovala pitka voda. To je jedan prirodni fenomen koji je, kao i ostala prirodna bogatstva, nedovoljno zaštićen jer iako zakoni postoje inspekcije se ne odnose kako treba prema svemu tome”, ističe Talić.
Bobijaško oko se nalazi na nadmorskoj visini od 1600 metara. Visoki prostor i visoka dolina gdje ima još dosta sličnih fenomena koji su u obliku jezera kao što je Kljevačko jezero koje je također vrtača, gdje se voda penje i spušta i tu lokalni ribari idu u ribolov.
Kvalitetnija zaštita u cilju očuvanja prirode
Na vrelu Sanice iznad izvorišta ima tunel, gdje također ima jedno jezero kojemu je u ovo doba godine suho korito.
Zatim na Korčanici, također ima izvor koji je dovoljan da može snadbijevati motel koji je gore bio u vrijeme bivše države. Kod starog sela Mijačica postoji mali izvor, a ostalo područje ovdje je vrlo oskudno vodom jer je sam Grmeč većinskim dijelom suho područje, osim malih izvora koji se tu nastane.
“Drago mi je da je neko primijetio da se Bobijaškim okom ne treba baviti samo iz perspektive turističke atrakcije, nego i iz perspektive da se ne uništi takav jedan predivan prirodni fenomen i da se spriječi odlaganje smeća na tom području Grmeča. Postoji dosta zanimljivih priča o ovom fenomenu, kao naprimjer kada se stoka dovodila na ispašu znalo se dogoditi da neka životinja upadne tu. Ta strvina je ugrožavala pitku vodu u to vrijeme, međutim ona se nikad nije zagradila pošto je to vodosnadbijevni prostor nije se moglo zagraditi, ali bi trebalo to uraditi. Naravno da izletnici mogu to posjetiti, ali opet da je pod nekom vrstom kontrole, kako niko ne bi mogao da zagadi vodu”, apeluje Talić.
Dodaje, kako je ranije bilo više akcija čišćenja, međutim danas je to, kaže, zapostavljeno područje i vrlo rijetko se organizuju takve akcije. Pravo rješenje koje treba da se donese u cilju zaštite ovog i ostalih prirodnih bogatstava Sanske doline, jeste rigorozno kažnjavanje za kršenje zakona i zagađivanja, bacanja smeća i sličnih nesavjesnih i bezobzirnih navika i djela koja čine pojedinci i na taj način uništavaju ono što su Bog dragi i priroda sačuvali tokom stoljeća.