Svakim danom u svakom pogledu sve više napredujemo
Priča o mogućem povećanju muslimana u svijetu može biti dobar instrument islamofobnoj i antimigrantskoj propagandi. S druge strane, neki muslimani s oduševljenjem gledaju na takve projekcije, jedni s nadom u bolju budućnost, a drugi zbog različitih komple
Podaci ili brojke kojima se ukazuje, u određenim političkim krugovima i upozorava, na kontinuirano povećanje muslimanske populacije u svijetu odveć su poznati. Muslimani su najbrže rastuća vjerska skupina na svijetu, koja po nekim istraživanjima (Pew Research Center, 2017) raste „dvostruko brže“od ostatka svijeta, zapravo od sljedeće najbrže rastuće religije. Zbog velike stope smrtnosti, manjeg broja novorođenih kršćana i primjetno veće stope novorođenih muslimana najavljuje se kako će do 2060. godine broj muslimana rasti od 24 do 30 posto te bi prema ovakvoj projekciji mogao biti isti broj muslimana i kršćana u svijetu. Razlike u natalitetu među vjerskim skupinama jedan su od ključnih faktora u kretanju stanovništva i bit će važne za budući rast. Prema pisanju istraživačke kompanije Statista muslimani imaju najveću stopu nataliteta od bilo koje vjerske skupine - u prosjeku 2,9 djece po ženi, znatno iznad nivoa od 2,1, što je minimum potreban za održavanje stabilne populacije. Ova prednost jedan je od razloga zašto se očekuje da će muslimani u narednim desetljećima sustići kršćane u apsolutnom broju i kao udio u globalnoj populaciji.
S ovakvim istraživanjima neko može posmatrati ove brojke kao kulturno-civilizacijsku prijetnju, što je česta tema Viktora Orbana, neko kao širenje islamske religioznosti, poput muslimanskih prozelitističkih aktivista, a neko, poput manje obrazovanih muslimana ili onih koji su žrtve različitih diskriminacija, kao veliku organiziranu
skupinu koja će doprinijeti kvaliteti života ostalih muslimana svugdje u svijetu.
(S)porno gledište
Kada se govori o religioznosti muslimana u zemljama s muslimanskom većinom još uvijek nema hrabrosti da se sprovodu i zvanično prihvate istraživanja o religioznosti, naročito mladih, jer bi to, vjerovatno, utjecalo na popularnost vlada ili ugrozilo društveno uređenje okovano normama čiji se legitimitet nameće ideološkim i konzervativnim interpretacijama islama. Također, kada bi se dobili podaci o kriminalu, korupciji, nasilju itd. onda bi, vjerovatno, neko postavio pitanje o kakvoj religioznosti, o kojem Šerijatu i muslimanskom uređenju društva se govori? Dalje, teško je govoriti o mnogim aspektima religioznosti, ne samo unutarnjoj duhovnosti koja može imati najmanje utjecaja na društveni život, tamo gdje nema slobode ili mogućnosti da se religioznost ugrozi. U takvom ambijentu često se samo uljepšava misao i govor o samom sebi.
Primjera radi, u mnogim zemljama s muslimanskom većinom zabranjene su pornografske internetske stranice, ali šta to govori o religioznosti ili ahlaku u društvu, naročito među mladima koji će dočekati navedenu 2060. godinu. Neki od najvećih svjetskih potrošača pornografije dolaze s Bliskog istoka. Prema podacima koje je objavio Google, šest od osam najboljih korisnika - zemalja koje pretražuju pornografiju su tzv. muslimanske države. Na prvom mjestu je Pakistan, a na drugom mjestu je Egipat. Iran, Maroko i neke druge nalaze se među prvih pet. Prema pisanju novinarke Carrie Weisman, koja se poziva na istraživanje pornografske mreže PornMD, određeni pornografski izrazi, koje u Preporodu ne želimo navoditi, i izrazi “Kendra Wilkinson” (bivša djevojka Hugha Hefnera, pokretača magazina za odrasle) pojavljuju se na pornografskim stranicama među 10 najtraženijih pojmova u zemljama poput Iraka, Sirije i Irana. Izraz koji pretražuje pornografske scene povezane s bolom nalazi se na četvrtom mjestu u Iraku, dok se izrazi koji pretražuju incestualne radnje, poput “otac - kći” i “brat - sestra”, nalaze na četvrtom i petom mjestu u Siriji. Možemo ovo nazvati propagandom protiv muslimana i negirati sve navode ovakvih i drugih istraživanja kao što su ona o nasilju u porodici ili obrazovanju. Negiranje muslimanima dobro ide.
Jesmo li zadovoljni sobom
Nije odsustvo ili prisustvo pornografije mjerilo moralnosti društva niti je bilo kakvo istraživanje slika i prilika muslimana u određenoj zemlji. Zapravo, mnogim Zapadnjacima ne bi uopšte bile čudne ovakve statistike da nisu muslimani ti koji odnos prema seksualnosti stavljaju u prvi plan pri definiranju čiste religioznosti i moralnosti kojom se ponose dok gordo vaze o nemoralnom i truhlom Zapadu.
Međutim, mnoga istraživanja mogu biti jedan od elemenata u kritičkom upozorenju na iluziju o nama samima, zapravo o Orijentu, predrasudu o duhovnoj
bazi muslimana, kao stamenom nosiocu moralnih vrijednosti kojima će muslimani oplemeniti ostatak svijeta kada ih bude na milijarde. Barem se tako određeni autoriteti s Orijenta nastoje predstaviti ili nametnuti.
Dok se brojnošću muslimana i projekcijama o njihovom broju u budućnosti plaše kršćani, u Evropi se ne populariziraju ozbiljna istraživanja o stvarnoj religioznosti i muslimana koji migriraju u Evropu i koliko su uopšte muslimani shodno učenju islama, a ne afričkim i azijskim običajima, te napuštaju li islam kada se stacioniraju u evropskim gradovima. Zapravo, prvo se muslimani trebaju zapitati šta suštinski znači povećanje muslimana u svijetu i koliko su zadovoljni sobom ili društvenim i kulturnim uređenjem u tzv. muslimanskim društvima, od stanja u zdravstvu, obrazovanju i sudstvu do svakodnevnih konvencija ponašanja – a za to trebaju imati istraživanja, da bi mogli ponuditi vrijednosti drugim društvima i cijelom svijetu.
Drugi razlog radosti zbog povećanja broja muslimana može se naći u nadi nekih muslimana da će veći broj muslimana značiti i sigurnije okruženje i odsustvo diskriminacije u nekim dijelovima svijeta. O tome, u idućem broju.