Svetosavsko pravosljavlje se duboko kosi sa hrišćanskim učenjem
Mislim da SPC nikada nije bila toliko izolovana i odsječena od hrišćanske misli kao danas. Ona je zaista lišena dubljih teoloških i filozofskih slojeva i promišljanja. Ako ona i postoje, brzo iscure ili se zatome i ostanu na margini. Porifirije se ponaša kao vođa političko-vjerskog kulta i promotor neke lokalne new-age pseudohrišćanske crkve, a ne kao čuvar i misionar Hristove poruke i član jedne svjetske ekumenske vaseljenske crkve. U svom najbenignijem izdanju Crkva Srbije se svela na EPP, dobar marketing i promociju „srpskog sveta“i Vučićevog režima kao garanta mira i stabilnosti i dobrog susjeda. U svom najgorem izdanju ona je ubojito oružje i polutajna struktura za viktimizaciju i radikalizaciju masa i za makijavelističko provođenje sigurnosnih i vanjskopolitičkih aktivnosti i ciljeva Srbije u susjednim zemljama. Porfirije utjelovljuje oba ova lica Vučićeve Crkve Srbije. On je maneken u mantiji „srpskog sveta“koji se ne libi vojnih desanata. Dio razloga leži u novoj ideološkoj doktrini SPC-a svetosavskom pravoslavlju koje je potpuno zatomilo „hristolikost“SPC-a kao crkve. Ko se bavi hrišćanskom teološkom mišlju prepoznat će da se svetosavsko pravosljavlje duboko kose s hrišćanskim učenjem. U pitanju je jeres idolatrije, jer se Hrist zamjenjuje svetosavskim idolom, Hristov zavjet se zamjenjuje kosovskim zavjetom, a Hristovo stradanje zatomljuje stradanjem kosovskih mučenika prije svih „svetog cara Lazara“. Relativno i prolazno se apsolutizira i divizinira, klanja se idolima a ne Hristu. Drugo, ovdje se radi o vjerskom filetizmu koji je doveden do nivoa jeresi i apsolutnosti, gdje na postjugoslovenskom prostoru ne postoji pravoslavlje izvan srpstva, a globalno ne postoji pravoslavlje izvan panslavizma pod vodstvom Moskve kao „trećeg Rima“. Unutar ove dvije jeresi Crkva Srbije u sebe uvlači ili oko sebe stvara opskurne i brojne kleronacionalističke organizacije, omladinska udruženja, udruženja zavjetnika i slične grupe vjerskih fundamentalista.
Šušnica: Politika EU, posebno Njemačke, je otovreno licemjerna prema BiH, a Bosna to nije ničim zaslužila. Oni će povlađivati Rusima i Srbiji u cilju sprečavanja bilo kakvih oružanih sukoba. Cijenu toga plaćat će balkanske države svojom suverenošću. To je „politika appeasementa“spram nasilnika. Nisam siguran da pojedine EU države neće priznati pa i podržati osamostaljenje i podržavljenje RS ukoliko RS ostane unutar BiH organizovane kao unija država. Time bi se sačuvao teritorijalni integritet BiH do sljedećeg karambola.
Ono što je do sada isplivalo u javnost je prvo upućivalo na to da je (Mathew) Palmerov pristup da prvo „pokrpi“odnos između Bošnjaka i bosanskih Hrvata, odnosno Sarajeva i Zagreba. Otuda su sve češći kontrapozivi Bakiru Izetbegoviću iz Beograda na nekakve „historijske“, međuetničke, međupartijske dijaloge i „dogovore“. Ali u drugom čitanju Palmerovih prijedloga izlaze vrlo uznemirijući zaključci da su SAD, zbog ratobornosti Rusije i Srbije, odustale od cjelovite suverenosti BiH i da su pristali na povezivanje „pitanja“Kosova i BiH. Bajdenova administracija je izgleda svjesna koliko ruskog i beogradskog vrućeg kestenja oni moraju prvo povaditi iz vatre da bi je ugasili. Nemaju podršku EU i evropskih saveznika za odlučnije reagovanje koje bi vojnim prisustvom odvratilo Rusiju. Sankcije jesu snažna poluga uticaja, ali činjenica da ih još ne koriste govori mi da su svjesni da one neće imati željenog efekta. Bojim se da američka konjica dolazi presporo i preskromno u odnosu na crveni tepih koji su Srbija i Dodikov režim već prostrli po „srpskom svetu“za doček Rusije.
Iza Dodikove drskosti i Vučićeve demonstracije sile, iza smjelosti da se cijeli region prijetnjama i ucjenama drži u talačkoj situaciji stoji jedan novi nivo samopouzdanja zvaničnog Beograda, koji je rezultat ozbiljnog vojnog arsenala Srbije i otvorene ruske vojne i svake druge podrške. Vučićev cilj je da s ovakvom piratskom politikom očuva radikalsku Srbiju i njene eksponente, tako što će u zagrljaju Rusije „prezimiti“do promjena u Vašingtonu. Pa zamislite region sa do zuba naoružanom Vučićevom Srbijom u ruskom zagrljaju nakon što američke izbore dobije npr. Tucker Carlson ili možda opet Trump? Za taj dan se svi moramo spremiti. A i bez toga, mislim da je BiH od Zapada već stavljena pred zid – ili pristati na podjelu državne suverenosti BiH na dvije-tri države ili pristati na rat za očuvanje suvereniteta i integriteta BiH, ali bez podrške Zapada.
Slika Bosne kakvu maštaju i Beograd i Zagreb
- Koji je, po Vama, mogući domaći unutarbosanskohercegovački odgovor na ovakvo destruktivno djelovanje, posebno kada je u pitanju očigledno rušenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, koje se, uzgred rečeno, stalno zastire porukama o „povratku izvornom Dejtonu“?
Šušnica:
Bosna i Hercegovina je pod opsadom i mislim da državne institucije BiH moraju pripremati i dati adekvatan sigurnosni, pravosudni i diplomatski odgovor na već učinjenu štetu, prije nego se nastavi razgovarati u bilo kom formatu. Mislim da za to postoje potrebni ustavni i zakonski okviri i ovlaštenja, unutar njih postoje adekvatni pristupi i metodi, a postoje i kapaciteti. Fokus mora biti dominantno na institucionalnom djelovanu, posebno na Ustavnom sudu BiH, Tužilaštvu BiH, ministarstvu sigurnosti s policijskim agencijama i ministarstvu vanjskih poslova. Fokus mora biti na prevenciji i odvraćanju od najgoreg scenarija i kroz unutrašnje sigurnosno-odbrambene mjere i kroz diplomatsku ofanzivu. Snaga odgovora leži u čvrstini i mudrosti korištenja institucija koje BiH nije imala 1992. u ovom kapacitetu.
Dosta se buke diglo oko najave Bakira Izetbegovića da ode na neformalne i vaninstitucionalne razgovore s gospodinom Vučićem. Naravno komunikacija mora da postoji ali za svaku situaciju postoje odgovarajući formati i pristupi. U ovako opsadnom stanju i opštoj histeriji, nije dobro ići na neformalne razgovore s generatorima krize, već tražiti odgovarajući institucionalni i međunarodni protokol. Ako ode, Izetbegović bi mogao upasti u onu „zonu dogovora“i zamku Dodikove „nove normalnosti“o kojoj sam govorio. Sve što bude rekao na tako zatvorenom sastanku bit će upotrijebljeno protiv njega i BiH. Sve što ima čuti od Vučića, već mu se dešava u državi. Svako vaninstitucionlano djelovanje dat će legitimitet svemu što RS i Beograd uz podršku Moskve sada traže od BiH, a traže previše. Ne možete pregovarati s tigrom dok mu je vaša glava u ustima.
Same teme razgovora koje forsira Vučić – bošnjačko-srpski dogovor, historijski dijalog, genocid za genocid – jesu opasne manipulacije i svođenje cijele države BiH isključivo na 5 kantona, na bošnjački korpus i na Izetbegovića ne kao državnog funkcionera i jednog od lidera države, već kao etno-vjerskog vođu i partijskog lidera. U BiH i Sarajevu već postoji jak otpor ovakvom formatu razgovora u kojem se država svodi na jedan narod, a narod na jednog vođu. To je upravo slika Bosne kakvu maštaju i Beograd i Zagreb. Predstoje olovna vremena, na šta upozoravam godinama, i teške odluke. Mislim da sve probosanske snage sada trebaju biti ujedinjene i imati što je moguće veći nivo koncenzusa.