Šta se krije iza Dodikovog upornog nazivanja Bošnjaka – “muslimanima”?
Učestalo nazivanje Bošnjaka muslimanima, posebno od političara poput Milorada Dodika, puno je više od pukog previda ili elementarne nepismenosti. Riječ je zapravo o integralnom dijelu velikosrpske agende
Prema mišljenju Sashe Havlicek, ekspertice za pitanja ekstremizma i rješavanje sukoba, inače izvršne direktorice Instituta za strateški dijalog (ISD), “osnovno načelo svih ekstremističkih ideologija jeste dehumanizacija onog drugog” jer “kada uspostavite razmišljanje ‘mi’ protiv ‘njih’ možete stvoriti nevjerojatne podjele i sukobe među ljudima”.1
Upravo to danas radi Milorad Dodik, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Istovremeno sa pravnim nasiljem, atakom na ustavno-pravni poredak i prijetnjom sukobima, u posljednje vrijeme je primjetna Dodikova naglašena tendencija da Bošnjake naglašeno naziva “muslimanima”.
Ta težnja političara da se prave radikalne podjele i sukobi među ljudima, nije, naravno, nova. Posebno ne na našim prostorima. Krajnje domete te priče, od “humanih preseljenja” (vidjeti pod: Dobrica Ćosić i Franjo Tuđman), preko “razmjene teritorija”, do genocida – nažalost, dobro smo upoznali.
Mrzilački narativi
Nije li, na koncu, osuđena ratna zločinka Biljana Plavšić bivša predsjednica RS-a i profesorica sarajevskog Prirodno-matematičkog fakulteta, nadasve “politička majka” Milorada Dodika, tvrdila “da su muslimani genetski kvaran materijal koji je prešao u islam”.2
“To je istina. To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sada sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima”.3
Nakon ovakvih istupa Plavšić je izjavljivala da “etničko čišćenje može biti i prirodna pojava” te priželjkivala “da čitavu istočnu Bosnu očisti od muslimana”.4
Šta je pozadina Dodikovog upornog nazivanja Bošnjaka – “muslimanima”?
“Muslimanima neće faliti dlaka”; “Samo konvertiti na taj način funkcionišu kakvi su muslimani”;
“Za muslimane bi bilo najbolje da imaju svoju državu”;
“Ideja je bitna zbog ekstremnih muslimana kakav je Denis Zvizdić”;
“Gospođa koja se predstavlja kao da je predstavnica srpskog naroda, a bila je ili je još udata za muslimana”...
“Nemam ništa protiv džume i vjerskih obreda muslimana u BiH, ali je neprihvatljivo da muslimani mogu napustiti radno mjesto petkom i odu na džumu, a da im poslodavac omogući da bez problema odu. To je neprihvatljivo i treba da bude ujednačeno i da se omogući da svi vjernici imaju isti tretman”, govorio je Dodik
Nešto ranije govorio je o sukobu “muslimana i Hrvata” u Federaciji BiH koji se ne mogu ništa dogovoriti, ali to učestalo čini i mjesecima unazad.
O muslimanima je govorio i tokom press konferencije u Beogradu nakon susreta sa predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem 23. oktobra ove godine...
Ovo su samo neki od brojnih primjera koje je Dodik koristio u ovom kontekstu širenja opasnog narativa.
Mada je takva upotreba u posljednje vrijeme naglašenija, Dodik je još 2008. godine govorio kako u “RS ne pristaju da im sude sudije muslimani”, da bi nešto kasnije tvrdio da je dovoljno znati da muslimanu za zločine nad Srbima”, itd.
Muslimani kao opasnost
Da ovo agresivno apostrofiranje bosanskohercegovačkih muslimana po Dodikovoj gradaciji vrijednosti itekako ima “upotrebnu vrijednost” u zastrašujućoj “novoj Europi”, najbolje svjedoči nedavni govor lidera SNSD-a na Demografskom samitu u
Budimpešti:
“Mi smo kršćani i to je moje iskustvo. A iz iskustva mogu reći da muslimani ne napuštaju svoje vrijednosti. Ja ne pozivam na mržnju. Ja ne pozivam na odbacivanje, ali želim skrenuti pažnju na to da je ovo naša najvažnija vrijednost. Samo pozivam na to da odbranimo Evropu, cijelu Evropu, ne samo EU, kojoj je veoma teško vjerovati da će biti odbranjena nastavi li se s ovakvim politikama. Jer budućnost Evrope nje samo ekonomija i energetska stabilnost. Budućnost
Evrope je i demografska stabilnost. Ako toga nema, živjet će narod koji nije živio tu, a ne evropski narod”, kazao je Dodik u Budimpešti.
Na ovom forumu su, osim Dodika, sve sami evropski mađarski premijer Viktor Orban, slovenački premijer Janez Janša, srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i bivši američki potpredsjednik Mike Pence...
direktor Balkanskog centra za Bliski istok i član odbora Evropske muslimanske mreže u razgovoru za Preporod govori o
motivima Dodikove agresivne upotrebe odrednica “musliman”:
“Upotreba odrednice ‘musliman’ umjesto ‘Bošnjak’ od strane nacionalistički orijentisanih srpskih političara i intelektualca nije ništa novo. Tako nešto je već mnogo puta viđena strategija koja datira još od 90-ih godina 20. vijeka. Ako imamo tu činjenicu na umu onda možemo da konstatujemo da je Milorad Dodik krajnje neoriginalan u svojim vulgarnim i malignim istupima”.
Prema njegovim riječima, u osnovama navedenog postupka leže dvije namjere:
“Prva jeste da se putem insistiranja na terminu ‘musliman’ negira nacionalni identitet Bošnjaka i da se na taj način oni svedu isključivo na kulturno-vjersku grupu. Drugi razlog zašto Dodik insistira na odrednici ‘musliman’ jeste ta da mu ona nudi prostora da u svojim nastupima povezuje Bošnjake sa radikalno ‘džihadističkim’ elementima koji se u svojim aktivnostima pozivaju na islamsko učenje. O takvim Dodikovim namjerama jasno govori njegovo učestalo referiranje na Islamsku deklaraciju Alije
Izetbegovića kao ‘istinskog programa’ za ‘islamizaciju’ i ‘šerijatizaciju’ Bosne i Hercegovine kojima Bošnjaci navodno zapravo streme”, podsjeća Kostić.
Religijske grupe ne mogu imati državu
Profesor dr. Senadin Lavić, profesor Fakulteta političkih nauka (FPN) u Sarajevu, ističe da korištenje oznake “muslimani” za jedan povijesno prisutan i oblikovan narodni entitet kakav su Bošnjaci nije slučajnost i treba imati u vidu širi kontekst.
“U političkom smislu na evropskom prostoru religijske grupe ne mogu imati državu – one mogu imati samo autonomiju u sklopu širih državno-pravnih organizacija. Tako, kada se neku društvenu grupu ciljano naziva ‘muslimani’, onda se anticipira da je to još uvijek neka predpolitička, srednjovjekovna, predmoderna društvena forma koja se nije uzdigla u političku svijest evropske Moderne i njezinih sadržaja.
Religijske grupe su zadubljene u metafizičku razinu vjerovanja i ostaju na razini ‘religijske svijesti’ koja se nikada ne može ostvariti u antagoniziranom okruženju”, upozorava Lavić.
Podvlači kako treba ponavljati neprestano da “državu uspostavljaju politički organizirani subjekti koji se u vlastitoj političkoj svijesti razumijevaju kao nacija ili državljani jedne političke zajednice slobodnih ljudi, građana, stanovnika države”. Njegovo stanovište je da je “nesreća Bošnjaka što trideset godina u Bosni razvijaju etničko-religijsku politiku kao supstitut za ono što mora biti bosanska ili državljanska/ nacionalna politika”.
Dodikov narativ ima publiku
S druge strane, Kostić naglašava da u današnjoj Evropi koja je duboko islamofobična i koja ponovo pokazuje svoje duboko “ukorijenjeno eksluzivističko lice navedeni – Dodikov narativ ima svoju publiku”.
“I ne samo publiku već i one koji su spremni da mu pruže direktnu političku i drugu potrebnu logističku pomoć kako bi nadalje sprovodio u djelo svoju bezumnu iredentističku politiku kojom pokušava da prvenstveno prikrije njegova lična i porodična nepočinstva i kleptokratiju. Upravo zato u javnom prostoru treba neprekidno insistirati i isticati da je Milorad Dodik duboko korumpiran političar koji kako bi izbjegao krivičnu odgovornost igra na nacionalističku kartu i pdosticanje vjerske i etničke netrpeljivosti i mržnje”, zaključuje Kostić.
Osim plašenja Europe “zelenom opasnošću” što je metod kojeg je, sjetimo se, koristio politički lider bosanskih Srba, osuđeni ratni zločinac Radovan Karadžić, Dodik vidi opasnost od bošnjaštva vjerujući da Bošnjaci žele da taj termin “bude dovoljno intrigantan da integriše i sve Srbe i Hrvate i da se stvori bosanska nacija..”
Sve što ima veza sa Bosnom opasnost je za svijet mržnje i ograda u kojem živi osoba pod imenom Milorad Dodik.