Svaki podatak podjednako je važan i vrijedan je pažnje
Knjiga „Rat u srednjoj Bosni 1992-1994.“dr. Amira Klike, prema ocjeni stručne javnosti, jedna je od najrefentnijih historijskih knjiga o novijoj historiji Bosne i Hercegovine, agresiji na njen suverenitet i teritorijalni integritet.
Od potpisivanja primirja s HVOom i uspostave Federacije Bosne i Hercegovine prošlo je 27 godina. Nažalost, ne možemo se pohvaliti velikim brojem referentnih knjiga i izdanja koji se na meritoran način bave ovim pitanjima. Uglavnom, makar na području Mostara i Hercegovine, imamo nekoliko izdanja koje možemo svrstati u kategoriju sjećanja i ličnih doživljaja, što na sebi svojstven način govori o individualiziranju narativa podložnih mitologiziranju i glorifikaciji pojedinaca i manjih grupica što u konačnom zbiru zamagljuje suštinu i stvarne činjenice. S druge strane dešava se smjena generacija u kojoj vrlo važne društvene pozicije zauzimaju ličnosti koje niti su bile sudionici događaja niti su imali priliku da, na osnovu historijske građe, donesu vlastite sudove o tome. Ponovo smo se prepustili usmenoj tradiciji i reminiscencijama a radi se o sudbonosnim i vrlo kompleksnim životnim pitanjima. Sadržaj knjige „Rat u srednjoj Bosni 19921994.“je zapravo doktorska disertacija Amira Klike s istom temom. Naučno-istraživački pristup vrlo je pogodan da bude model budućim istraživačima. U sve većoj medijskoj halabuci posljednjih godina, izazvanoj prije svega političkim ciljevima teško je razaznati suštinska događanja od propagandnih dezavuiranja i spinovanja. Uzmemo li u obzir da se neki događaji i godišnjice i organiziraju zbog zauzimanja medijskog prostora onda nije teško odgovoriti na pitanje zašto Mostarci imaju priliku više čitati i slušati o zločinu počinjenom u Križančevom selu već u Ahmićima, ili da stvari kažemo brutalno da zbog posjete Zorana Milanovića znamo da je u Vitezu od nasumično ispaljene granate poginulo osmero nedužne djece, ali da ne znamo tačan broj djece koja su ni kriva ni dužna ubijena u Mostaru.
Posebna vrijednost Klikine knjige su fus-note u kojima nam Kliko donosi izvore, dokumente, naredbe, stenograme sjednica, zapisnike vojnih akcija i drugu arhivsku građu. Dragocjeno je i to da se koristio arhivskom građom Međunarodnog suda u Hagu te da se ozbiljno pozabavio tezama Ivice Lučića o karakteru rata u Bosni i Hercegovini.
Koristio je više od 10 000 dokumenata i drugu arhivsku građu. Pored primarnog historijskog narativa i hronološkog prikaza historijskih dešavanja, knjiga je zanimljiva i s aspekta zavičajnog patriotizma budući da govori i o Bošnjacima srednje Bosne i Krajišnicima koji su na tom području djelovali kao vojne formacije ali i Hercegovine s obzirom na činjenicu da su sve odluke Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (HZ HB) definirane i usvajane u Mostaru ili Grudama. Jedna od ključnih historijskih razdjelnica koje su utjecale na dalja dešavanja ogleda se u činjenici da je Mate Boban 9. 4. 1992. g. izdao naredbu u kojoj naglašava da je Odluka Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine o formiranju Armije politički nepromišljena te da HZ ne prihvata Teritorijalnu odbranu kao svoju vojnu strukturu. Prema Bobanovoj naredbi sve vojne snage na području Herceg Bosne proglašene su ili nelegalne ili neprijateljske. Sve što se dalje dešavalo bila je posljedica ove Bobanove naredbe.
Knjiga je značajna i po tome što na dosljedan način oslikava utjecaj politike na konkretna ratna zbivanja što je dokazano i pravosnažnom presudom u slučaju „Prlić i drugi“. Posebno je važno izdvojiti stavove Katoličke crkve, koji su prema Klikinim istraživanjima, kada je u pitanju Bosna i Hercegovina bili izuzetno korektni i patriotski orijentirani. Kliko analizira utjecaj kardinala Kuharića, biskupa Bozanića na katoličko svećenstvo u BiH prije svega kardinala Vinka Puljića i provincijala Bosne Srebrene fra Petra Anđelovića koji su se nerijetko suprotstavljali težnjama sljedbenika Franje Tuđmana i Gojka Šuška, što nije bio slučaj kod Srpske pravoslavne crkve. Kliko je opisao skoro svaki dan rata na području srednje Bosne. Ponekad čitanje ove knjige zna biti zamorno jer je u nju unio svaki podatak o vojnim formacijama, jedinicama, broj boraca i druge neophodne statističke podatke, pa nam se teško vratiti na onu sviknutu pripovjedačku formu kao što je to slučaj s Mujom Šahmanom i njegovim herojskim podvigom, ili kao što je slučaj s pojedinostima herojske odbrane Starog Viteza. Po svim zakonima logike Stari Vitez bilo je nemoguće odbraniti. A odbranjen je. Knjiga nam na uvjerljiv način daje odgovore na brojna pitanja kada je riječ o tome kako je opstala Bosna i Hercegovina, ali i postavlja pitanja pred njenom budućnosti.
Obiluje brojnim i različitim podacima. Svaki od njih je podjednako važan. I vrijedan je pažnje. U njoj su stručno analizirana i pitanja etničkog čišćenja, bilo upotrebom sile ili političkim manevrima. Pored ostalog govori i o nastojanju politike HDZ-a o takozvanom humanom preseljenju stanovništva, prije svega hrvatskog iz onih gradova gdje su Bošnjaci bili većina. Donosi detalje iz knjige „Podjela Bosne i Hercegovine i borba za cjelovitost“Ante Valente predsjednika OO HDZ objavljene 1991. godine. Valenta je tokom rata ulagao velike napore da se zenički Hrvati ne vrate svojim kućama. Smatrao je da bi zamjena stanova i kuća trebala biti finansirana od UN-a i UNHCR-a, Evropske zajednice. Valenta je smatrao da se preseljavanje stanovništva u svoje provincije treba pomoći na pojedinačnom planu s 3000 dolara. Kao posljedice tih ideja danas u okolici Mostara imamo nekoliko novih naselja kojih ranije nije bilo i druge posljedične implikacije. U samom uvodu Kliko nas podsjeća na stavove Franje Tuđmana kako doći do Herceg-Bosne. Između ostalog taktika je bila da se u onim gradovima gdje su Hrvati većinsko stanovništvo govori o statistici a tamo gdje su u manjini da se poziva na povijest i na povijesno pravo hrvatskog naroda.
Knjiga ima 1170 stranica. Objavljena je 2019. u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Do sada je promovirana u pet bosanskohercegovačkih gradova.